Hodate pogrbljeni, jako tiho govorite, gledate na stranu? Kakav primjer time pružate vlastitoj djeci?

Neka djeca često hodaju spuštenih ramena i glave, sjede prekriženih ruku te gledaju u pod. Sjećam se, dok sam išla u osnovnu i srednju školu, mama i baka su mi često govorile „Ispravi se Tea! Vidi kako si pogrbljena!“. Jeste li i vi to isto čuli barem jednom u životu? Nadam se da jeste, a nadam se da isto govorite i vlastitoj djeci. Toliko puta sam čula imperativ „Ispravi se!“ da često mogu „uhvatiti“ samu sebe dok prolazim pored izloga neke trgovine i pogledom provjeravam hodam li uspravno. Zašto je važno paziti na posturu, držanje vlastitog tijela? Prije svega, radi se o neverbalnoj komunikaciji koja je izrazito važna, često značajnija od onoga što govorimo. Govor tijela, izraz lica, ton glasa i slično jesu neverbalni znakovi koji značajno utječu na našu interakciju s drugima u okolini te interakciju sa samima sobom (intrapersonalna komunikacija). Govor tijela, načinom na koji zauzimamo fizički prostor, značajno utječe na to kako se osjećamo uslijed toga, kao i na to o čemu razmišljamo i na što se usmjeravamo. Poznata je poveznica između misli, osjećaja i ponašajnih obrazaca.Kontrolom vlastitih misli možemo utjecati na emocije koje doživljavamo, a onda na kraju, odabirati ponašanja – donositi izbore.

Promjenom pozicije tijela povećavamo vlastite moći

Američku znanstvenicu Amy Cuddy zanimalo je može li se vježbanjem određenih pozicija tijela u prostoru utjecati na kognitivne i emocionalne procese. Amy govori o fenomenu o kojem se danas puno piše, a to je „power position“ – pozicija moći, kojim ističe da zauzimanjem pozicije moći svojim tijelom u prostoru potičemo lučenje hormona testosterona (hormon dominacije) i smanjujemo lučenje kortizola (hormon stresa). Što to znači? Amy je dokazala da se, nakon dvije minute „pozicije moći“, možemo osjećati bolje, dominantnije i samopouzdanije, što zasigurno može pomoći u nekim izazovnim i stresnim situacijama(na primjer situacija u kojoj vaše dijete treba prezentirati važnu temu na satu povijesti).

Zašto ovaj vrlo jednostavan alat ne biste koristili u radu s djecom? Osim što djeca čuju i vide ponašanja vas roditelja, često ista i oponašaju jer tako najbolje uče. Obratite pažnju na vaš položaj tijela, pitajte se što njime poručujete na van i kako vas vaše dijete može doživjeti. Pozicija moći – stati čvrsto nogama na tlo, biti uspravnih leđa, ramena i glave, a ponekad i podići ruke u zrak – može imati pozitivnih učinaka na vaše emocionalno doživljavanje stresnih situacija, kao i na misli koje imate o svojim sposobnostima. Kada je riječ o školi i izvršavanju školskih obaveza, normalno je da neka djeca u određenom trenu osjećaju tremu zbog javnog nastupa, strah od neuspjeha, sramežljivija su podići ruku i reći svoje mišljenje iako znaju točan odgovor i tako dalje. Ovo je alat koji se može vježbati i primjenjivati kod kuće s ciljem podizanja samopouzdanja djeteta te razvoja pozitivne slike o sebi.

Znate li kako izgleda Marvelov Kapetan Amerika koji visoko leti s rukom prema gore dok u drugoj ima veliki štit? :) Slobodno uključite maštu u priču i osmislite poziciju moći s vašim djetetom. To je prilika za učenje i fokusiranje na stvari koje vi i vaše dijete imate ili možete imati pod kontrolom. Izlaganje iz povijesti će proći svakako, bolje ili lošije, a važnije od ocjene je to da dijete odmalena uči fokusirati se na stvari koje može imati pod kontrolom i na koje može utjecati, a to su: vlastite misli, osjećaji i ponašanje. Time ćete pomoći vlastitom djetetu u gradnji samopouzdanja, odabiranju vjere u sebe, ustrajnosti oko prepreka i zadataka te kontroliranju misli i emocija.

Dakle, u određenim stresnim i izazovnim situacijama, ali i svakodnevnoj igri, zauzmite poziciju moći s djetetom (uzmimo ponovno onu situaciju izlaganja gradiva iz povijesti za primjer). Pomozite djetetu da se fokusira na stvari koje želi ostvariti, a ne na one koje želi izbjeći – želi pročitati lektiru i uspješno napisati test iz iste, želi izložiti power point prezentaciju tako da na kraju bude zadovoljno naučenim i prezentiranim – treba se fokusirati na čitanje lektire, učenje gradiva, ustrajnost, trud, znanje i vjeru u sebe!

Kako to vježbati? Potičite dijete da jasno i glasno, dok stoji čvrsto ukopanih nogu s rukama na bokovima, govori rečenice: „Ja to mogu! Ja sam sposoban to naučiti! Ja vjerujem u sebe!“ – time dijete na pozitivan način razgovara sa sobom (pozitivni samogovor). Tako se dijete fokusira na vlastite snage i resurse (znanje, sposobnosti, komunikacijske vještine, mir potreban za izlaganje) i ide ka ostvarenju cilja, a ne na vanjske čimbenike (loše raspoloženje nastavnika toga dana, tmurno vrijeme, tehničke poteškoće s projekcijom prezentacije). Isto možete primjenjivati i kod mlađe djece u situacijama kada se ljute jer misle da ne mogu složiti puzzle, prerano odustanu uslijed prvog neuspjeha, misle da ne mogu složiti vlastitu odjeću i tako dalje. Rečenice pozitivnog govora koje će od vas naučiti, ostat će urezane!

Kada spojite dominantni stav tijela koji je moćan s navedenim pozitivnim mislima (vježbajući to kroz određeno vrijeme), zasigurno se možete početi osjećati samopouzdanije nakon nekog vremena. Tada ćete prepreke lako svladavati, nećete se bojati nadolazećih, a ako se strah i javi, znat ćete da upravo u tom smjeru trebate i ići. Na ovaj način, uvjeravate vlastiti mozak da ste snažni, sposobnosti i moćni!

Naša postura tijela doista priča važnu priču našem umu, stoga učite vlastitu djecu kako da postanu superjunaci u vlastitim životima!

Tekst: Tea Bošnjak, mag. paed. soc.