Kad dijete ne surađuje i uporno radi ono što ne želite da radi, potrebno je sjetiti se da mu je tada vjerojatno potrebnija utjeha umjesto kazne. Pokušate li u tom ponašanju detektirati o kojoj potrebi se radi, vidjet ćete da se sve događa s nekim razlogom i manje ćete biti uznemireni. Važno je ne odreagirati površinski, impulsivno se ljuteći i ne razumišljajući. Naime, autor knjige Razigrano djetinjstvo, dr. Lawrence J. Cohen smatra da ćemo dječje ponašanje najlakše promijeniti ako im damo ono što im je potrebno. No kad se naljutimo na njih (a to nam nekako ide najlakše) potpuno zaboravimo postaviti ključno pitanje - jesu li nesretni? Ako jesu, zašto?

Većina odgojnih mjera koje roditelji koriste posljedica su vlastite nemoći da kontroliraju vlastite osjećaje. Čini se da djeca lako povrijede ponos roditelja koji tada kao da žele osvetu. Ako dijete ne ispuni trenutno očekivanje, rasplamsa se ljutnja. Malo je porebno da se to dogodi ako je roditelj imao loš dan na poslu, umoran je ili mu se nešto stresno događa, a nekad je dovoljno i samo da je gladan. Tada se teže podnose djetetove suze, bijesni ispadi, djetetovo udaranje po predmetima ili ljudima. Sigurno znate za slučajeve kad dijete istrči na ulicu, a roditelj ga istuče zbog straha da se nešto moglo dogoditi, a zapravo se osjeća krivim jer ga nije uspio zaustaviti. Umjesto da se prepustimo takvom ludilu da na sve reagiramo kažnjavanjem i gubljenjem kontrole, trebali bismo o tim osjećajima razgovarati i naučiti ih kontrolirati, s nekim tko je stručan, tetom iz vrtića, psihologom, iskusnom prijateljicom...

Uostalom, dr. Cohen piše kako kazne nisu učinkovite jer ih se primijenjuje nakon čina koji smatramo da se nije trebao dogoditi. Utjecaj na ponašanje djeteta je puno jači ako nemili događaj uspijemo spriječiti ili ga prekinuti, bez reakcije nakon što je već kasno. Puno toga možete predvidjeti što će dijete napraviti, osobito ako je to već i ranije pokušavalo. Ako se pak neželjena situacija dogodi, treba uspostaviti s djetetom kontakt očima, govoriti nježnim glasom, držati ga što nježnije i duboko udahnuti ako osjećate da ćete planuti. Odlučite da nećete izgubiti živce!

"Prekidanje destruktivnog ponašanja nije kazna. To je postavljanje granice koja pomaže djeci da steknu kontrolu, izraze osjećaje i razmisle o onome što rade." - navodi se u knjizi Razigrano djetinjstvo (naklada Mozaik knjiga).

"Učinkovite odgojne mjere potiču razgovor i povezivanje, a neučinkovite izazivaju sram i razdvajanje." I stoga autor knjige predlaže rješenje u obliku razigranog roditeljstva.

"Što se više igrate s djecom, posebno kad oni mogu imati glavnu riječ, a vi im pomažete da održe bliskost i samopouzdanje, to će manje biti potrebne alternative za kažnjavanje.

Tekst: I. T.

Foto: Profimedia