Časopis Geo u lipanjskom broju doniosi iscrpan Financijski vodič s brojnim praktičnim savjetima i pogodnostima. Prenosimo dio tekstova, a ostatak potražite u Geu.

Unatoč promjenama u svijetu financija koje su u posljednjih nekoliko desetljeća potpuno promijenile sliku modernog bankarstva, bit je ostala ista: banke prikupljaju štednju i iz nje odobravaju kredite. Od malih nogu slušamo da treba štedjeti, a u vrijeme recesije pogotovo. Usto, idealan je trenutak da i djeca prepoznaju važnost štednje.

Pod pojmom štednje razumijeva se široka lepeza proizvoda, od ulaganja na tržištu kapitala, životnih i mirovinskih osiguranja, do štednje u investicijskim fondovima. Budući da su financije 'kreacija bez granica', svakodnevno se razvijaju novi proizvodi koji štedišama nude sve veću fleksibilnost, a granice među proizvodima postaju slabije definirane. U najužem, konzervativnom smislu, štednja je novac koji se deponira u bankama na određeno vremensko razdoblje, a banka zauzvrat plaća naknadu.

Kao najstariji oblik spremanja novca za budućnost, banke u ponudi imaju brojne oblike štednje. Koji će oblik klijent odabrati, ponajprije će ovisiti o razlozima za štednju, iznosu koji želi uštedjeti i koliko može izdvojiti. Jednako važan je i faktor rizika na koji štediša želi pristati: što je veći rizik štednom proizvodu, donijet će viši prinos. Upravo je zato jedan od ključnih elemenata štednje razlog zbog kojeg štedimo; ako je to odricanje da djetetu omogućimo plaćanje školarine ili kupnja stana, naglasak će biti na sigurnosti. Kamatna stopa ili cijena koju banka plaća za posudbu novca ovisi o valuti oročenja, iznosu, ugovaramo li štednju s fiksnim ili promjenjivim kamatama te o duljini roka.

Kao strategiju borbe protiv krize banke trebaju što više gotovine i zato su kamatne stope na štednju za bankarsku praksu vrlo visoke. Građani i dalje dominantno preferiraju štedjeti u eurima, koji čine više od 75 posto ukupne štednje, a oročavanje se ponajviše ugovara na godinu dana. Ukupna štednja je porasla, djelomično zbog priljeva novih depozita, a dijelom zbog jačanja eura u odnosu na domaću valutu. Slabija kuna, odnosno činjenica da za jedan euro treba izdvojiti više kuna, povećala je ukupnu vrijednost štednje jer se ona izražava u domaćoj valuti, a većinom se štedi u eurima. Trend je da raste udio oročenih depozita na štetu štednje po viđenju, i to zbog visokih kamata kojima banke pokušavaju privući depozite. Upitno je, međutim, koliko se dugo još može očekivati rast štednje. Prošle je godine štednja rasla zbog bijega novca s tržišta kapitala, no to je bio kratkotrajni efekt. Gospodarska kriza, niže plaće i rast nezaposlenosti ugrožavaju redovite dohotke pa stručnjaci vjeruju da se do kraja godine može očekivati samo blagi rast depozita od 6 do 8 posto, ne računamo li efekt tečaja.

S obzirom na potražnju za kreditima, domaća štednja nije dovoljna za sve kreditne apetite pa banke razliku pokrivaju iz inozemstva. Otprije nekoliko mjeseci taj je izvor novca drastično manji i skuplji, zbog čega cijena domaće štednje raste. Taj rastući trend vidljiv je od rujna prošle godine i vjerojatno će se nastaviti i do kraja ove. Jeftiniji kapital iz inozemstva u dovoljnim količinama mogao bi srušiti cijenu domaćih depozita, no ne prije 2010., a i tada je pitanje u kojoj mjeri.