Dalibor Rumenjak, AWD nezavisni financijski savjetnik, objašnjava zašto je potrebno zatražiti pomoć financijskog savjetnika, što učiniti u slučaju otkaza, kako štedjeti, kako vratiti dugove... Prenosimo dio razgovora objavljenog u financijskom vodiču časopisa Geo.

Dalibor Rumenjak, AWD nezavisni financijski savjetnik govori zašto je i kada potrebno tražiti pomoć financijskog savjetnika i što uopće rade financijski savjetnici.
Kada treba tražiti pomoć financijskog savjetnika?
Naši ljudi vole tražiti pomoć kad je već kasno. Stoga klijenti s kojima dugoročno surađujemo trenutačnu situaciju nisu ni osjetili. Naš je zadatak da prvoga dana kada nam se klijent obrati napravimo koncept uzimajući u obzir njegovu cjelokupnu situaciju. Naravno, i financijsku. Kod nas općenito ne postoji generacijski navika štednje, recimo, financijska prisebnost. Svi bi se željeli obogatiti preko noći, a tako ne ide.

Koji su najčešći problemi ljudi koji se javljaju danas u vrijeme financijske krize?
Susrećemo se s različitim profilima ljudi. Iako je doba financijske krize, moram reći da je kod nas vrlo malo ljudi ostalo bez posla. Stoga nemamo puno slučajeva nezaposlenih ljudi, a i oni koji su, na žalost, ostali bez posla imaju neku financijsku rezervu za tri do četiri mjeseca. Nju pametno raspodjeljuju uz pomoć savjetnika. Bitno je klijentu stvoriti njegov osobni portfelj. Najviše klijenata javi se kad je već panika i kad je gotovo kasno. Tada se poduzimaju sve moguće mjere da se klijenta izvuče iz financijskih problema. Jako je malo klijenata koji su se školovali i zarađivali vani, gdje su i čuli za financijsko savjetovanje koje sada traže u Hrvatskoj. Za nas najčešće doznaju preko interneta, preko našeg portala www.awd.hr.

Je li ljude ponekad strah raspodjelu svojega novca prepusiti drugima?
Ne, jer je naša općenita filozofija da nemamo apsolutno nijedan vlastiti proizvod, mi samo jako dobro poznajemo financijsko tržište. Tako uz financijsku sliku klijenta možemo napraviti koncept te odlučiti kojom financijskom konstrukcijom što napraviti i time izazvati pozitivan učinak. Klijenti dobivaju stalno praćenje financija kroz cijeli život. Oni imaju osobu kojoj se mogu obratiti kad god se odluče za bilo kakav financijski pothvat i uz konzultacije s nama najviše uštedjeti i profitirati.

Ako u četveročlanoj obitelji, primjerice, jedan od roditelja ostane bez posla, kako otplaćivati stambeni kredit?
U ovome slučaju najvažnija je regulacija troškova. Jako malo ljudi kontrolira svoje rashode. Svi žive od danas do sutra, koliko novca sjedne, toliko se potroši i onda se čeka sljedeća plaća. Ono što je važno jest štedjeti na svemu na čemu se može. Prvo, mi u Hrvatskoj razbacujemo se energijom, a na njoj se u kućanstvu najviše može uštedjeti. Samo kontrola rashoda može rezultirati velikom uštedom u kućanstvu.

Kako takva obitelj može štedjeti?
Tako što bi od tog trenutka trebala manje trošiti na nekim stvarima na koje je dotad više trošila. Kako su hrana i režije najveće potrošačke stavke, ponajprije treba na njima poraditi. Na režijama možemo uštedjeti prije svega ako pripazimo da ne rasipamo energije u kućanstvima. Tako je preporučljivo koristiti se štednim žaruljama koje, kako im i ime kazuje, štede energiju, te steći naviku gašenja svjetla za sobom. Što se tiče grijanja, bilo bi odlično imati uređaje koji reguliraju temperaturu. Znači, kad se u prostoriji postigne određena temperatura, radijatori se automatski gase. Time će ljudi jako puno uštedjeti. No pritom morate znati da će se ta ušteda vidjeti na godišnjoj razini, jer mjesečna je ušteda mala. A u idućih deset godina to je već dobar iznos uštede. Što se tiče same hrane i kupnje, hvala bogu, kod nas su akcije vrlo česte. Samo praćenje cijena u trgovinama i njihovih akcija pomoći će vam da uštedite. Ponekad je bolje napraviti koji kilometar više i kupiti jeftiniji proizvod.

Kako i kada djecu naučiti štedjeti?
Odmah, od prvih dana! Mi smo svi zajedno jedno veliko potrošačko društvo. Prije svega, roditelj mora biti odgovorna osoba koja pazi na svoje izdatke. Od prvog dana bilo bi dobro da se roditelji konzultiraju s nama kako bismo pronašli štednju koja ima najveći profit te ih pratili u njihovoj štednji. Naš posao je profit, znači, mi zarađujemo novac klijentima. U svakom slučaju, isplati se djetetu pod božićni bor staviti štednu kasicu. Bitno je naučiti djecu (ali i sebe) da je emotivno raspolaganje novcem trenutno zadovoljstvo, a patnja dugoročna. Na žalost, danas jako malo ljudi racionalno troši.

Kako će takva obitelj otplaćivati stambeni kredit na koji odlazi gotovo cijela plaća?
Situacija je tu dosta crna, s obzirom na to da je u primjeru jedan od roditelja dobio otkaz. No, u takvim slučajevima banke izlaze u susret. I kod nas su se banke već susretale s takvim situacijama. Neke su nudile zamrzavanje kredita na određeno vrijeme, u kojem klijent nije morao otplaćivati mjesečnu ratu. Velik utjecaj na smanjenje kamatnih stopa ima država, koja od financijskih institucija može zahtijevati da budu tolerantnije. Kad se uopće ulazi u takve kredite, financijski savjetnici igraju veliku ulogu kod klijenata. Dobrim vremenskim planiranjem ulaska u stambeni kredit mi sa svojim klijentima napravimo financijsku rezervu tako da, ako i dođe do neočekivanih troškova ili gubitka posla, klijent posjeduje kapital s kojim je puno lakše prebroditi tešku financijsku situaciju. U suprotnom, doveden je u alarmantan položaj iz kojeg će se jako teško izvući.

Gdje štedjeti, u banci ili u „čarapi“?
Novac u čarapi radi konstantan minus. U tom slučaju morate uzeti u obzir inflaciju, pa vaš novac stalno radi minus. Naime, danas u doba krize novac ima veću vrijednost, tj. kamate. Dakle, ako ušteđeni novac stavite na račun otvoren u jednoj od banaka, porastom kamata vaša će se ušteđevina povećavati. Naravno, treba znati u koju banku položiti novac, a za takav savjet tu smo mi. Važno je imati na umu da novac treba položiti na račun koji ima pozitivne kamate. Postoji jako puno konzervativnih produkata koji imaju dobre kamate.

Koliko je pametno koristiti se kreditnim karticama i dopuštenim minusima?
Kreditna kartica također nije dobar izbor. Naime, jako puno ljudi ulazi u kreditne spirale - kredit na kredit, kartica na karticu i stalno žive na dug. Uzmimo za primjer, na 10 godina, jedan prosječan budžet klijenta koji živi na kreditnu karticu, pa ga usporedimo s istim budžetom klijenta koji živi od gotovine. Razlike su strašne, njima bi klijent mogao otplatiti pola jednoga auta. Kod nas su se ljudi naplaćali kamata i kamata financijskim kućama. Zaključak je: treba živjeti s onime što imaš u džepu. Mnogi koji su pisali općenito o izlasku iz krize i ostalim financijskim situacijama prvi savjet koji su dali bio je - prebacivanje s kreditnih kartica na gotovinu! S karticama čovjek nema osjećaj novca. Da biste imali nešto što niste nikad imali, morate raditi stvari koje niste nikad radili.