Kako reći djetetu da je njegov pas, mačak ili hrčak uginuo i utješiti ga na najbolji način?

Za mnogu je djecu smrt njihovog kućnog ljubimca prvo iskustvo gubitka. Bez obzira na vrstu ljubimca, ako on ugine, dijete treba utjehu, ljubav, podršku puno više nego komplicirano medicinsko ili znanstveno objašnjenje zašto se to dogodilo. Djetetova će reakcija ovisiti o njegovu uzrastu i razvojnoj fazi. Djeca između treće i pete godine na smrt gledaju kao na nešto što je prolazno i možda se može promijeniti. Između šeste i osme godine djeca počinju imati realnije poimanje prirode i posljedica smrti, no tek oko devete godine mogu u potpunosti shvatiti da je smrt nepromijenjivo stanje. Zbog toga vrlo maloj djeci nakon smrti ljubimca treba reći da se on prestao kretati, da više ne čuje i ne vidi i da se više neće probuditi. Možda ćete im morati to ponoviti više puta dok ne prihvate.


Više je načina na koji možete djetetu reći da je ljubimac uginuo. Važno je da to učinite umirujućim glasom, da ga držite za ruku ili stavite ruku na rame i kažete mu to što je nježnije moguće. Također je važno da ne lažete djetetu o smrti ljubimca govoreći na primjer da je pobjegao. Pokušavajući zaštititi dijete s nejasnim ili netočnim informacijama može ga još više frustrirati i zbuniti, a što je najgore, izgubit ćete njegovo povjerenje.


Dijete može postaviti mnoga pitanja, kao na primjer: Zašto je moj ljubimac umro? Jesam li ja kriv za to? Kamo ćemo s njegovim tijelom? Hoću li ga ikada opet vidjeti? Ako jako zaželim i budem jako dobar, hoće li se vratiti? Traje li smrt zauvijek? Pokušajte na sva pitanja odgovoriti što jednostavnije, ali iskreno, koristeći riječi i objašnjenja koje dijete može razumijeti. Dijete može osjetiti tugu, ljutnju, strah, poricanje i krivnju zbog smrti svog ljubimca. Može čak biti ljubomorno na prijatelje čiji su ljubimci još uvijek živi.


Ako je ljubimac bolestan ili umire, provedite neko vrijeme razgovarajući s djetetom o njegovim osjećajima. Postoji li mogućnost, dobro je da dijete ima mogućnost oprostiti se s ljubimcem prije nego umre. Roditelji mogu biti model koji će dijete oponašati pokazujući svoje osjećaje vezane uz to što se događa. Neka vaše dijete nauči da je normalno da mu ljubimac nedostaje i potaknite ga da vam se obrati s pitanjima ili da traži da ga utješite i zagrlite.



Vrijeme za žalovanje


Ne postoji najbolji način da dijete odžaluje za svojim ljubimcem. Trebat će mu neko vrijeme da to prihvati. Pomaže ako o tome može pričati s obitelji i prijateljima. Dijete treba žalovati na svoj način. Dijete može poželjeti pokopati životinju, napraviti mu spomenik ili napraviti neki obred. Starije dijete će možda htjeti napisati pjesmu ili priču ili nacrtati ljubimca. Zbog toga se ne preporuča odmah zamijeniti uginulog ljubimca novim. Dijete treba shvatiti gubitak i iskusiti osjećaje koji se uz to razviju. Također mu pomozite da ne osjeća krivnju zbog toga.


Smrt kućnog ljubimca može podsjetiti dijete na neke prijašnje gubitke s kojima se već susrelo ili uznemirujuće događaje. Djetetu koje je preplavljeno tugom i ne može normalno funkcionirati može pomoći i stručna pomoć dječjeg psihologa i roditelji trebaju i tu mogućnost uzeti u obzir kako bi mu pomogli što je više moguće. U svakom slučaju imajte razumijevanje za djetetove potrebe da izrazi svoje osjećaje i pomiri se s gubitkom i nemojte ga u tome ubrzavati, spriječavati ili čak omalovažavati. (I.T.)