Svi vi koji imate djecu itekako ste na svojoj koži osjetili da rješavanje sukoba između vaše djece koji put zna biti nemoguća misija. Roditelji jednoga djeteta to su vidjeli u odnosima svojega djeteta s drugom djecom. Ono što vrijedi za višečlane obitelji, vrijedi i za jedince. Što je manja dobna razlika među djecom i što su sličniji interesi − veća je vjerojatnost da će biti i više svađa. Iznimka su jednojajčani blizanci čija veća sličnost stvara i veću bliskost.

Roditeljske reakcije na svađu

Dijete se treba naučiti nositi sa suparništvom jer dolazi u kontakte s drugom djecom, a to, neizbježno, uključuje i sukobe. Svađe među djecom povezane su s njihovom borbom za prevlast, pažnjom roditelja i njihovom potporom. Vrlo je važan način kako roditelji reagiraju na dječje svađe. Reagiramo li s većom mirnoćom i ravnodušnošću ili nas preplavljuje bijes? Katkad se moramo zaustaviti, zakočiti na svojim tračnicama, odmjeriti situaciju i jednostavno djeci omogućiti da samostalno riješe sukob. Nevjerojatno je kako u tim trenucima dolaze do izražaja djetetove socijalne vještine. Djeca razvijaju socijalne vještine i u situacijama sukoba i svađa pa, češće, sukob brže riješe nego kad interveniraju roditelji. Kad se roditelji umiješaju u svađu, žalbe i tužakanje često traju i dulje od sukoba jer svako dijete pokušava okriviti drugoga i pridobiti roditelja na svoju stranu. Pred roditelja se postavlja “škakljiva” uloga jer mora biti vrlo oprezan da se navedena situacija ne pretvori u “natezanje” tko je kriv, ponajviše zato što nakon neprihvatljiva ponašanja treba odmah reagirati! Nakon što se sukob smiri, obvezatan je razgovor s počiniteljem u mirnijoj situaciji, kad više nismo tako uzbuđeni, ni mi ni djeca.

U svemu je, pa tako i u razrješavanju konflikata među djecom, najvažnije biti primjer svojoj djeci. Ako djeca vide da se i njihovi roditelji ne slažu uvijek oko svega, ali su u stanju razriješiti prijepore na miran i pravedan način, tada će im to biti najbolja nit vodilja u rješavanju vlastitih nesuglasica.

Svađe su normalna pojava

Samo je po sebi razumljivo da se braća i sestre svađaju, koliko god nama odraslima bilo teško prihvatiti takvu činjenicu. Tako je bilo i tako će biti! Isto tako, i bratsko-sestrinska ljubomora je normalna. Općenito, suparništvo ili iskazivanje ljubomore među djecom potpuno su normalne pojave.

Rad na samopoštovanju i pozitivnoj slici o sebi prioritet je na kojemu treba raditi u odnosu s djecom. To su zasigurno dobri temelji na kojima djeca odrastaju u zadovoljne osobe pune poštovanja prema sebi, ali i prema drugima.

Nekoliko savjeta kako ublažiti suparništvo među djecom:

  • Uspostavite opća pravila ili sporazume koji vrijede u vašoj kući, primjerice, da je tjelesna agresija i govorenje prostih riječi neprihvatljivo.

  • Komunikacija. Prvi veliki korak je dopustiti djeci da izraze svoje osjećaje kroz razgovor, zatim im treba objasniti da razumijete zašto se tako osjećaju, ali razgovarajte i o osjećajima iz perspektive drugog djeteta. Usput, kod djeteta razvijate empatiju prema drugima, na primjer: Znam kako se sad osjećaš, i ja se katkad tako osjećam, no.... (Vrlo je važno djetetu dati primjer u kojemu ćete mu osvještavati da i vama katkad zavladaju slične emocije i da ih zato dobro razumijete.)

  • Obiteljsko zajedništvo − ako već niste, onda uvedite zajedničke aktivnosti koje su zabavne svim članovima obitelji. Ovdje se može “ukomponirati” i obiteljski sastanak ili vijeće koje možete npr. jedanput na tjedan dogovoriti kada svi članovi vijeća, tj. obitelji mogu izraziti svoja razmišljanja, planove i osjećaje te ispričati neku svoju dogodovštinu. Osjećaj pripadnosti koji se razvija iznimno je koristan i pobuđuje pozitivne osjećaje.

  • Imajući na umu da izloženost nasilnim televizijskim i filmskim sadržajima povećava rizik od agresivnog ponašanja među djecom, djeci bi trebalo smanjiti gledanje nasilnih i agresivnih programa. Ako ih ipak gledaju, gledajte ih s njima i razgovarajte o onome što je prikazano.

  • Odmorna djeca koja imaju uravnoteženu prehranu, dovoljno sna i fizičke aktivnosti pokazivat će manje agresivnosti.

  • Ne uspoređujte. Svako je dijete jedinstveno. Ističite jedinstvenost i posebne kvalitete svakoga djeteta pojedinačno. Organizirajte svoje vrijeme tako da se svakom djetetu posebno posvetite.

  • Učite ih vrijednostima kao što su poštovanje drugih, empatija, suradnja, tolerancija, ljubaznost, darežljivost − sve ono što želite da vaša djeca njeguju cijeli život.

Tekst: Ivanka Vanjak, prof. pedagogije, za časopis Moje dijete, listopad 2011. Foto: Thinkstock