Odlazak u vrtić

I da, to vam je ona famozna faza o kojoj mnogi govore: “Ma proći će to, dijete će se naviknuti!” dok vi frkćete nosom i mislite da je to nemoguće. Kad ono, stvarno, nakon par mjeseci (ili u mom slučaju godina) dijete više neće “tuliti” kad mu mahnete pa-pa i ostavite ga s njemu bliskom osobom. A do tada... Pročitajte tekst u Mom djetetu! Možda vam pomogne da se i vi, u vašoj glavi, riješite straha od odvajanja. I vrtića...

“Mama nemoj plakati”, kaže meni moj uskoro trogodišnji sin brišući sam sebi suze. Ostavljala sam ga u vrtiću. Da! Obećavam mu da neću dok mi se grlo steže, mahnem pa-pa, pošaljem pusu i izjurim iz sobe. I tako već dvije godine. Ni Jan, a bogme ni ja nismo se do kraja baš “sprijateljili” s vrtićkim životom. Iako je Jan u vrtiću otkad je napunio godinu dana, i prošli smo i bolesti, i plakanja, i težu adaptaciju, i mijenjanje teta i spajanje grupa, mijenjanje, na koncu, i samog vrtića (iz privatnog u državni) te pod zadnje i mijenjanje lokacije samog objekta - meni i dan-danas srce ubrzano tuče kada ga vodim u vrtić, a rijetki su trenuci kada on nije pustio barem jednu suzicu mašući mi iza zatvorenih vrata.

I znam, znam… psiholozi tvrde da ako se roditelji ne pomire s tim da im dijete odrasta i odvaja se od njih, te ga s tugom u očima ostavljaju tetama, dijete će zaključiti da vrtić baš i nije pravo mjesto za njih. E da! Mislim, pričam ja njemu kako će mu u vrtiću biti super, kako će se igrati s Davidom i Vitom, fino papati, malo odspavati i evo, već stigla mama ili češće baka i djed, jer ga oni uzmu oko 14:30, no dobro. Ali katkada se stvarno pitam, zašto baš mora ići u vrtić? Zašto već mora imati obaveze, a tako je mali? Zašto mame ne mogu biti s djecom do treće godine (okej, mogu, ali s nula kuna porodiljne naknade) i zašto ne mogu raditi doma? Ipak, vrijeme čini svoje i mislim da se popravljam (ili se mirim sa situacijom?). Nadam se da kad Jan krene u školu više neću biti histerična i uznemirena, smijati se, a pucati iznutra, po svim šavovima! Na srednju školu sam mislila..:))

Može li prilagodba na jaslice ili vrtić uopće proći bez stresa? U aktualnom broju Mog djeteta pročitajte apsolutno sve što vas zanima o prvim danima u vrtiću te kako djetetu olakšati susret s novom okolinom. Nekako se taj vrtić ili jaslice vežu i uz strah od odvajanja, pa i o tome također pišemo u Mom djetetu. Ma sigurno ste barem jednom doživjeli (ako imate dijete starije od osam mjeseci) da je vaše najdraže plakalo, onako jako tužno, kada ste morali otići nekamo bez njega. Dućan, posao, liječnik…

I da, to vam je ona famozna faza o kojoj mnogi govore: “Ma proći će to, dijete će se naviknuti!” dok vi frkćete nosom i mislite da je to nemoguće. Kad ono, stvarno, nakon par mjeseci (ili u mom slučaju godina) dijete više neće “tuliti” kad mu mahnete pa-pa i ostavite ga s njemu bliskom osobom. A do tada... Pročitajte tekst u Mom djetetu! Možda vam pomogne da se i vi, u vašoj glavi, riješite straha od odvajanja. I vrtića...

Ja svakim danom, u svakom pogledu, sve više napredujem.