Roditelji uhvaćeni na (ne)djelu

Svi katkad pogriješimo, slažemo, nedosljedni smo ili govorimo jedno, a činimo drugo

Kad odrasla osoba zatraži od druge odrasle osobe da objasni svoje ponašanje u nekoj od takvih situacija, ona se može izmotavati, izvlačiti, pokušati prebaciti krivnju na nekoga drugog, možda čak i na osobu kojoj se opravdava. Budimo realni, ljudi to rade! I može misliti: “No, dobro, pa što? To se sigurno događa i njemu/njoj. Nitko nije savršen. Svi smo mi tu negdje.” Ali što kada odraslu osobu dijete zatekne u takvoj situaciji, i k tome je ta osoba roditelj, a dijete je njegovo?

Što reći maloj osobi za koju želimo da izraste u kvalitetnog čovjeka, kojoj mi trebamo biti primjer, uzor, ideal? Iskušenje da slažemo kako bismo obranili svoj roditeljski “obraz” ili se izvučemo na neki drugi nečastan način može biti vrlo jako. No, trebamo u prvome redu misliti na dijete. Odbiti odgovor na djetetovo pitanje, prešutjeti ga ili jednostavno poslati dijete u njegovu sobu i reći mu da se to njega ne tiče, nije dobar način za rješavanje takvih situacija.

Dijete će izgubiti povjerenje u roditelja, a budući da će i dalje željeti odgovore na svoja pitanja, velika je vjerojatnost da će ih potražiti negdje drugdje, od nekoga drugog. Dječji psiholozi smatraju da je najbolje biti iskren prema djetetu, koliko god je to moguće. Objašnjenja roditelja, naravno, trebaju biti primjerena djetetovoj dobi, da bi ih ono moglo razumjeti i prihvatiti.

.....

Kako se ponijeti kad nas dijete uhvati u laži, u nezgodnoj intimnoj situaciji s partnerom, kad nas primjerice zatekne gole u kupaonici, prisustvuje izljevima bijesa i čuje ružne riječi o nekoj osobi koju i samo poznaje... o tome i drugim nezgodnim situacijama pročitajte u rujanskom broju časopisa Moje dijete u tekstu novinarke Snježane Krčmar.