Učenici s oduševljenjem prihvaćaju ovakav oblik nastave, lakše uče i pamte gradivo! A projekt je doživio veliki uspjeh, jer je prihvaćen je kao novi oblik učenja koji se dosad nije koristio u nastavi. Brojne hrvatske škole u stranim zemljama zainteresirale su se za ovaj način učenja o zemlji svojih predaka.

“Na ideju sam došao prije 5 godina! Kao student geografije na PMF-u, sam dosta putovao svijetom, i imao sam veliku želju da sve te države dovedem ‘uživo’ učenicima na sat. Razmišljao sam na koji način da to ostvarim, i došao sam do ideje da se javim svim prijateljima koje sam upoznao na putovanjima, i našim iseljenicima.  Razradio sam projekt do detalja, i krenuli smo s takvim javljanjima na satovima geografije. Projekt sam nazvao ‘Uživo sa svih kontinenata’, a uključuje predavanje uživo sa svih kontinenata, iz država (i gradova) koje se obrađuju na nastavi geografije. Predavači preko Skype tehnologije i kamere hodaju gradom, drže predavanje učenicima te pokazuju najpoznatije znamenitosti određenoga grada“, priča ovaj profesor geografije i napominje kako učenici s oduševljenjem prihvaćaju ovakav oblik nastave, lakše uče i pamte gradivo! No da bi on i zaživio potrebno je, kaže profesor, biti 24 sata na raspolaganju, pratiti vremenske zone, buditi se noću, putovati i upoznavati ljude koji će biti voljni uključiti se u projekt.

moji-ucenici-iz-zagrebackih-su-klupa-probudili-lava-u-africkoj-savani

“Ja sam imamo sreće jer sam puno putovao, i brzo se vežem za ljude. Danas je puno i hrvatskih iseljenika uključeno u projekt. Sve ove godine ulažem vlastiti novac u projekt, u nabavku novih laptopa za projekt, kako i u širenje po kontinentima. Moja predavanja uglavnom gledaju učenici viših razreda, ali često i učitelji i nastavnici, kad nemaju sat, dođu gledati uživo javljanja sa svih kontinenta”, priča Dejan.

Do sada su imali javljanja sa svih sedam kontinenata, a najteže je, kaže, bilo organizirati predavanje s Antarktike jer tamo nema stalnih stanovnika. Prvo predavanje uživo bilo je iz Dubaija, pa možda baš zato što je bilo prvo, svima je najviše ostalo u sjećanju. Kolumbija, Kanada, Irska, Brazil, Argentina, Čile, Japan, Australija, Indija, Kina, kao i Ruanda, Kenija i Tanzanija…, sve te zemlje učenici su imali priliku vidjeti uživo zahvaljujući Dejanovim prijateljima.

“Ako obrađujemo New York i SAD, nas predavač čeka preko skype tehnologije i mobitela u New Yorku i onda putuje i hoda gradom i pokazuje građevine , zanimljivosti te moji učenici mogu ispitivati ljude na ulici. Većina predavanja su na hrvatskom jeziku jer se radi o našim učiteljima iseljenicima. Jedna zanimljivost koju uvijek pamtim je predavanje iz Južne Afrike za učenike šestog razreda. Tijekom obrade turizma Afrike obrađuje se pojam safari. Javio sam se svojim prijateljima u toj državi i zamolio da odu u jedan nacionalni park te nam dočaraju uživo kako to izgleda safari i razgledavanje životinja. Kada su došli tamo, Skypeom i mobitelom snimali su životinje uživo koje smo mi gledali na velikom platnu u razredu. U jednom trenutku došli su do lava koji spava. Moji učenici od uzbuđenja su počeli vikati i u tom trenutku su probudili lava u savani. To je trenutak i oduševljenje koje ćemo pamtiti cijeli život. Dan danas prisjećamo se toga i uživamo u tom trenutku koji smo doživjeli vjerojatno samo jednom u životu”, priča ovaj profesor.

moji-ucenici-iz-zagrebackih-su-klupa-probudili-lava-u-africkoj-savani

Projekt ide i dalje, pa se trenutačno dogovaraju lokacije gdje ljudska noga rijetko kada kroči: Sahara, Amazonija, tundre u Kanadi… Unatoč tome što mu takav pristup nastavi oduzima puno vremena, prof. Nemčić i dalje radi na svoje velikom međunarodnom projektu “Afrika možemo zajedno” u kojem oprema afričke škole školskim priborom i skuplja donacije za lijekove za malariju, jednu od najsmrtonosnijih bolesti u Africi. Zahvaljujući tom projektu danas tisuće djece diljem Afrike imaju mogućnost za obrazovanje i život.

Projekt “Afrika možemo zajedno” pripremao sam točno šest godina. Oduvijek je Afrika bila poseban kontinent za mene, koju sam učenicima predavao s posebnim emocijama. Godinama ju istražujem, a s vremenom javljala se želja da odem tamo, da doživim onu pravu Afriku, koju jedino možeš ako odeš među afričku djecu i ljude. Sva djeca u sirotištima većinom su djeca bez roditelja koji su umri od različitih bolesti, tako da oni trebaju maksimalnu ljubav cijelog svijeta. Šest mjeseci prije puta u Afriku pokrenuo sam akciju za Afriku koja je bila vrlo uspješna. Osim što sam skupljao hranu i lijekove, cilj mi je bio tamo im predavati geografiju koja je jedan od najtežih predmeta u afričkim školama te stvoriti temelje za Skype tehnologiju zahvaljujući kojoj će afrička djeca predavati o svojoj zemlji djeci u hrvatskim školama, a nakon toga će naši učenici predavati o Hrvatskoj njima”, kaže Dejan napominjući kako ga je u Africi posebno impresonirala upravo velika ljubav djece prema školi.

“Oni jednostavno obožavaju školu te učiti jer znaju da je to jedini način prema boljoj budućnost. Bilo gdje da putujete svijetom, prevladava mišljenje da je Afrika opasan kontinent, gdje vas napadaju na ulici. Ja sa sigurnošću mogu reći da to nije istina, upravo suprotno. Ljudi su spremni pomoći u svakoj sekundi. Meni je najteže bilo gledati sve te posljedice brojnih bolesti koje prevladavaju na tom području. Uz AIDS, malarija je glavna bolest. Šokantan je podatak da svake 4 sekunde jedno dijete u Africi umre o malarije. Odgovornost je cijelog svijeta raditi na tome da pomognemo Africi, da uz sve probleme i dalje bude predivno mjesto”, zaključuje profesor koji je za svoje projekte, osim nagrade “Ponos Hrvatske”, dobio nagradu “Bolja Hrvatska” i “Učitelj heroj – arhitekt bolje budućnosti”, kao i povelju Grada Zagreba.

Tekst: Danijela Petrov

Preuzeto sa story.hr

Foto: press