dijete na Hitnoj pomoći

‘Budite sretni ako imate priliku čekati na pregled u Hitnoj!’

Nerijetko se visoke temperature ili nezgode dogode baš u petak popodne ili vikendom kad mnogi jure na odjele Hitne pomoći i tamo u nervozi čekaju satima na pregled. U jednom anonimnom tekstu sestra s jednog odjela Hitne opisala jednu svoju smjenu gdje istovremeno među gužvom roditelja i djece procjenjuje hitna stanja koja zahtijevaju trenutno zbrinjavanje te one kojima to nije hitno potrebno

Kad odlučite s djetetom krenuti u Hitnu, zasigurno imate razloga i smatrate da je vaše dijete ugroženo. Istovremeno niste liječnik i ne možete procijeniti stupanj ugroženosti što vam samo otežava jer vama i jedan dan visoke temperature može izgledati životno ugrožavajuće. Roditelj ste i svatko normalan vas mora razumjeti.

Liječnici s Hitne, s druge strane, imaju posla s najrazličitijim stanjima i bolestima te stupnjevima hitnosti i iz potpuno druge perspektive promatraju gunđanje pacijenata zbog višesatnog čekanja, neprimanja, ignoriranja ili davanja prednosti drugim pacijentima.

Kako se vidi iz ovog teksta jedne medicinske sestre, i jedna i druga strana imaju isti cilj - zdravlje djece, no istovremeno se često ne razumiju. Možda ćete sami moći donijeti svoj sud tko je u pravu i kako naći sredinu nakon što pročitate tekst ove anonimne medicinske sestre:

Kad se vrata hitne otvore na početku moje smjene, kao i uvijek, gledam gužvu u čekaonici s djecom koja šmrcaju, kašljaju i igraju se.

Dok prolazim s torbom u naručju fiksiraju me pogledima. Vidim majke koje se već grupiraju i glasno se žale koliko dugo čekaju. Desno u kutiću za igranje vidim neku djecu koja sretno pjevaju i igraju se i pitam se kakva hitna situacija jer njih dovela ovdje.

S lijeve strane vidim blijedog 8-godišnjaka i uspijevam uhvatiti kantu za smeće na vrijeme u koju on povraća. Njegova majka, vidno zabrinuta i zbunjena, govori mi o povraćanju i proljevu (od danas). I ozbiljno razmišljam da kažem majci da ode kući sa svojim sinom, da ga stavi u krevet, tako da on u miru može pobijediti virus. Međutim, isto tako znam da mi se takva preporuka može i obiti o glavu te ugroziti ugled klinike i našeg osoblja. Zato donosim dječaku hladnu čašu vode i molim ga da uzima žlicu po žlicu vode.

Uz dječaka vidim petogodišnju curicu koja sretna crta. Aha, tu je krpelj na vratu. Pitam se ne bi li bilo bolje da je majka uklonila krpelja kod kuće. Vjerojatno sjedi već tri sata u čekaonici, a krpelj ima više vremena da izbaci svoje opasne bakterije u tijelo djeteta. Nadam se da ću se sutra vratiti na vrijeme u smjenu da ovu kantu za smeće dam i toj djevojčici.

S torbom u naručju, na putu do ordinacije, zaustavlja me sljedeća osoba, mama X, koja želi znati koliko je pacijenata još ispred nje. Brzo gledam u računalo i kažem majci da su još dvoje ispred nje, ali još uvijek ne mogu reći koliko će još čekati jer smo Hitna. Majka je ipak zasad mirna. U tom trenutku još nisam znala da jednog dvogodišnjaka upravo reanimiraju u drugoj sobi.

Stižem za moj stol i vidim punu posudu s hladnom kavom, zagriženom žemljom i gumenim medvjedićima.

Sada konačno počinjem s poslom i prolazim kratku primopredaju. Na prijavnom šalteru se formirao red. Sada sam jedina tu jer ostatak osoblja je s dvogodišnjim djetetom kojeg oživljavaju i čiju obitelji sada treba zbrinuti.

Primam djecu s blagom do visokom temperaturom koju imaju od danas. I znam da njihove mame nakon tri sata čekanja psujući odlaze iz ambulante uz recept paracetamola. Ljute su jer nisu dobile nikakvu dijagnozu, a ovdje su čekale bespotrebno. Malo tko razumije da je sasvim normalno ne dobiti dijagnozu na osnovu temperature koja traje jedan do dva dana jer se simptomi prehlade i sl. pokazuju tek drugi ili treći dan. Majkama se preporučuje tek tri dana nakon visoke temperature, posebice u slučaju neuspješnog skidanja lijekovima, da opet posjete pedijatra. Ako dijete ne može piti ili je pospano i apatično, uvijek se može doći u Hitnu pomoć i to u bilo koje vrijeme.

U redu vidim desetogodišnjeg momka koji jedva diše. Izdvajam ga, iako me drugi roditelji streljaju pogledima. Idem s njim u ordinaciju i određujem parametre. Loša zasićenost kisikom i on odmah dobiva kisik. Znajući da naši liječnici upravo govore jednoj majci o smrti njezina djeteta, sama vadim krv djetetu, inhaliram ga i tražim krevet na odjelu.

Opet vani, majka X me hvata i postaje glasna, kako je moguće da sada čekaju dva sata, iako su samo dva pacijenta bila ispred nje? Gledam njezino dijete – igra se zadovoljno s mobitelom – mjerim mu temperaturu od 38,3, niječe bol i majci kažem da su sada tri pacijenta još uvijek ispred nje. Htjela bih sad na razglas reći da se tri sobe dalje doktori već sat vremena bore za jedan život. A majka drugog preminulog dječaka bi vjerojatno sada dala sve samo da može tri sata čekati u čekaonici s djetetom koje kašlje. Najradije bih napisala na zidu: ‘Svatko tko ovdje čeka duže od 30 minuta može se smatrati sretnim jer njegovo dijete nije hitno.’

Na šalteru za prijavu u redu vidim na trećem mjestu kolica s bebom koja je sive boje. Molim majku da odmah ode u ordinaciju. Majka na prvom mjestu se ljuti jer stalno ispred stavljam drugu djecu. Gledam njezino blijedo-ružičasto dijete, koje cucla sokić. Brinem se za sivo dijete. Majka mi kaže da je njezina beba danas nekako čudna. Zovem liječnika i nadam se da je njegov razgovor s roditeljima koji su izgubili dijete završen. Pripremam infuziju jer znam da to treba učiniti brzo. Moj mi instinkt govori da ova beba ima sepsu (trovanje krvi). Naš liječnik dolazi s crvenim očima. Sve ide brzo i beba je već zbrinuta.

Vani opet majka X viče na našu liječnicu jer bi konačno trebala raditi svoj posao i da se ovdje ne može vidjeti nijednog liječnika. Liječnica postaje neugodna i nažalost kaže ono što ja mislim: ‘Vaše dijete nije hitno’. Majka X ljuta napušta kliniku bez pregleda djeteta i već znam da je razgovor kod upraviteljice klinike neizbježan.

Naša liječnica sada ima vremena za dječaka koji povraća. Šalje ga kući s receptom za lijek protiv povraćanja. Previše je umorna da bi objašnjavala majci da je bolje da dijete povrati i izbaci to što treba. Svako suzbijanje s lijekom samo produžuje stanje.

Dobivam dojavu. Dolaze dvoja kola Hitne. Pripremljene su dvije sobe za intenzivnu njegu. Prva kola hitne pomoći pozvana su zbog groznice. Gledam dijete, nije ukočenog vrata i odlučujem da može čekati vani s drugom djecom koja imaju temperaturu. Druga kola Hitne pomoći donosi nam opekotine. Dijete vrišti i u ogromnim je bolovima. Naši liječnici moraju ponovno sve ostaviti i odmah krenuti rješavati dijete s opekotinama. Dijete je uspavano i prepušteno kirurgu.

Vani mi prilazi pacijentica od dvanaest godina i postajem tužna. Ima dijagnosticiran tumor na mozgu i pet godina se već liječila u našoj klinici. Znam da dolazi jer joj je bol sada nepodnošljiva i sada će svoje posljednje dane provesti kod nas na klinici. Dok prolazi, prate je pogledi puni nerazumijevanja. Dolazi u sobu 3 i ja zatvaram vrata na deset minuta. Ovih deset minuta pripada pacijentici i meni.

Nakon toga vidim na šalteru majku s dojenčetom od pet tjedana. Očajna je, njezino dijete vrišti danima. Umorna je. Sažalijevam se nad njom i odvajam vrijeme da joj dam neke savjete i pokažem joj kako bebu staviti u nosiljku. Nažalost, nije dobila patronažnu sestru čiji je rad u skrbi rodilja toliko važan i vrijedan. Dijete je pregledano i zdravo.

dijete na Hitnoj pomoći

Na kraju smjene vidjela sam i zbrinula 65 pacijenata od kojih je 10 hitnih slučajeva.

Ovim mojim tekstom ne želim zaustaviti majke od odlaska na Hitnu. Međutim, prije no što odete na Hitnu, razmislite o tome je li vaše dijete zaista tako bolesno, da zahtijeva hitno liječenje. Možda možete nekako pomoći djetetu koje boli grlo do ponedjeljka kad možete kontaktirati svog pedijatra.

Ja nisam samo pedijatrijska medicinska sestra, već i majka i znam da ste ponekad samo jako zabrinuti. Instinkt nam kaže da trebamo liječnika. I ja sam jednom sa svojim vrlo pospanim djetetom otišla u bolnicu plašeći se najgoreg. No, u čekaonici u nekom trenutku je odjednom zapjevala:”Kad si sretan, lupi…” i sva sreća, bila je zdrava.

Ali ako čekate dva sata u čekaonici i imate osjećaj da ovdje nitko ne radi: to sigurno nije tako. Vaše dijete nije neprimjećeno, čak i ako vam se tako čini. Sestrinsko osoblje je osposobljeno da procijeni koliko je neko dijete u ozbiljnom i hitnom stanju.

Budite sretni, ako možete čekati, jer tada vaše dijete nije hitno.

Izvor: Freundin.de
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: ,

Pročitajte i:

7 stvari koje roditelji nauče od svoje djece

Djeca su naši veliki učitelji. Ovo su stvari koje nas oni uvijek nauče, a o…

Upoznajte filmsku atrakciju na drugom kraju svijeta: Disney Pixar Toy Story Land

Uz vodstvo naše suradnice Ive Brčić, vodimo vas na drugi kraj svijeta, točnije u Toy…

umjetni rollercoaster

VIDEO: Luda vožnja na rollercoasteru u dnevnom boravku

Tko kaže da trebate putovati u zabavni park da biste doživjeli pravu avanturu na brzom…

Mindvalley: Holistički odgoj

Donosimo vam prvi dio intervjua s osnivačem i predsjednikom Mindvalley sveučilišta Vishenom Lakhianijem kojeg su…