Autor:

Zašto je važna priprema roditelja na polazak u vrtić?

Uloga roditelja i odgojitelja je pripremiti put djetetu za nove životne pobjede. Kako bi mu polazak u vrtić postao predivna pustolovina, prilika za igru s vršnjacima, učenje i razvoj, roditelj se treba pripremiti

Kako funkcionira naš mozak?

Pred nama je neki događaj, u ovom slučaju polazak u jaslice ili vrtić. Pomoću osjetila, taj događaj na neki način proživljavamo. Sjećamo se nekih naših iskustva. Mrzila sam jesti u vrtiću. Nisam htjela ići u vrtić jer sam tamo morala spavati. Čujemo i priče od prijatelja ili drugih roditelja u parku. Moja mala je jednom pala u vrtiću i sva se razbila. Dijete mi je svaki dan užasno prljavo. Razmišljamo o predrasudama. Tete piju kavu. Samo čuvaju djecu, ne rade dovoljno s njima. Stvaramo slike u glavi. Moje dijete se neće htjeli igrati s drugima, znam, bit’ će sam. Neće htjeti jesti, bit’ će gladan. Nažalost, to su najčešće negativne stvari u našim glavama i zbog toga je naše stanje tijela i uma narušeno. Osjećamo se zabrinuto, bojimo se, u grču smo i sami sebi stvaramo "kočnice". U stresu smo. No, Vaše dijete niste Vi. Dijete je individua za sebe. Kako već sada znate da neće htjeti i voljeti jesti kad još nije ni probalo vrtićku hranu? Kako znate da se ne želi igrati s djecom kad još nije ni imalo priliku? Naravno da brinete za svoje dijete. I upravo to što se brinete govori o Vama kao brižnom i odgovornom roditelju koji traži savjete, podršku i poduku. Uloga roditelja i odgojitelja je pripremiti put djetetu za nove životne pobjede.

Osjećaji - snažni pokretači

Kad ste ljuti, nervozni, tužni, sretni, opušteni, kako ste osjeća Vaše dijete? Većinom isto kao i Vi, zar ne? Dijete osjeti svaki osjećaj svog roditelja. Ako izlazite iz vrtića plačući, kakvu poruku ostavljate djetetu? Može li onda Vaše dijete sretno i zadovoljno ići u vrtić, a Vi plačete? Nekad možda i mislite da ne pokazujte emocije i kontrolirate se, ali to nije dovoljno. Morate vjerovati da ste sigurni u sebe, u dijete i u vrtić. Povjerenje i sigurnost su izrazito važne u ovom osjetljivom razdoblju. Povjerenje je sposobnost koju dijete nosi sa sobom u život, uvjerenje da će biti prihvaćeno, nahranjeno, da će dobiti toplinu i njegu.

Suprotno do povjerenje je strah a koje se pojavljuje upravo tamo gdje je povjerenje prekršeno. Strah dolazi sam od sebe. I djeca moraju naučiti savladati nesigurnost bez propadanja u strah. Znate za igru Ku-kuc? Kada dijete pokrije oči i govori: Nema me. A čim maknu ruke počnu se smijati, tj. oslobađaju se straha i napetosti. Tom igrom dijete ruši granicu između sigurnog i nesigurnog i nije ni čudo da ju mogu igrati do 6. godine, samo na različitim razinama. Uče svladavanju straha.

Godi Keller dijete i odgoj uspoređuje s biljkom. "Zamislite da vam jednog dana dobar prijatelj na dar pokloni izdanak, dio biljke, grančicu s možda nešto lišća, koja se razvija u samostalnu biljku. Najprije ju stavite u čašu vode kako bi mogla pustiti korijenje. Kada vam se korijenje bude činilo dovoljno snažno, posadit ćete ju u teglu s dobrom zemljom. Cijelo vrijeme ćete je vrijeme čuvati na sobnoj temperaturi, dobro zaštićenu od hladnoće i vjetra. Vi, naime, znate da će izdanak uvenuti ako ga budete izlagali životnim izazovima prije negoli na to bude spreman. Jednako se može dogoditi i budete li predugo čekali. Tada bi mogao izrasti visoko u nebo te se slomiti zbog presnažnog vjetra. Kod svega čime okružujete izdanak morate voditi brigu o nestalnim uvjetima. U principu, jednako vrijedi i za dijete…To nas čini nalik vrtlarima kojima nije potrebno tražiti hladnoću, vjetar i vremenske neprilike. To su životni uvjeti koji dolaze sami od sebe. Sam će život izlagati dijete postupno novim opterećenjima i od njega zahtijevati da iznova na novim područjima premosti granicu između sigurnog i nesigurnog.. A kako pak jačati djetetov sjećaj sigurnosti i njegovo povjerenje u sebe? Ukratko: svaki put kada djetetu možemo pokazati da je svijet siguran, povezan i smislen." Htjeli mi ili ne, (vremenske) neprilike će kad tad doći. To je život. Uz povjerenje doći će i nepovjerenje i pojavit će se i strah. Uloga roditelja i odgojitelja je razvijati sigurne uvjete da bi se dijete moglo suprotstaviti opterećenjima.

Kako komunicirati s djetetom?

Vrlo jednostavno: kratko, jasno i iskreno. Dijete će steći povjerenje i sigurnost samo ako mi vjerujemo u to. Pod time se misli da um i tijelo moraju biti povezani. Ono što mislim, to i govorim, to i pokazujem. Jedino tako će dijete imati povjerenja i biti sigurno. Nisu važne smo riječi ili radnje, već i osjećaji i misli, unutarnja raspoloženja i uvjerenja. Usklađivanje verbalne i neverbalne komunikacije daje djetetu osjećaj sigurnosti i povjerenja. Npr. ako ste djetetu rekli da ćete doći poslije ručka onda to morate i učiti. Jer dijete vjeruje u Vas, u suprotnom gubite djetetovo povjerenje. To je posebno važno u ovom osjetljivom razdoblju prilagodbe, nesigurnosti, straha. Biti dobar uzor. Nadalje, vrijeme je također izrazito bitno za dijete. Iako ga ne razumije, ono ga osjeća. Ritam dana i ponavljanje imaju veliku ulogu u predškolskom razdoblju. Znate za ono kad dijete traži ponavljanje iste radnje/igre. "Još jednom. Hajde opet." Time dijete traži ritmično ponavljanje kojom dobiva sigurnosti i trenira volju. Navike i ritam utječu na jačanje volje.


Zašto je važna dobra komunikacija s odgojiteljima

Mogu li se pouzdati u odgojitelja? Kako da vjerujem osobi koju sam tek upoznala? I toj osobi ostavljam svoje najveće blago - dijete. Pitanje povjerenje i suradničkog odnosa iznimno je važno za dobrobit djeteta. Kako uspostaviti suradnički odnos? Što ako se ne slažem s nekim od pravila vrtića? Načinima rada i pristupa? Za stjecanje povjerenje i suradničkog odnosa nužan je razgovor. Međusobno razumijevanje i poštovanje je duži i teži put, ali i kvalitetniji te presudan za dobrobit djeteta. Djeci su uzor i roditelji i odgojitelji. Odrasli koji se međusobno podržavaju, pridonose jačanju djetetova samopouzdanja i potiču njegovo povjerenje. Roditelji nisu samo "dostavljači" djece u vrtić. Roditelji su aktivni sudionici odgojno-obrazovnog rada vrtića. Vrtić, odgojitelji, baš kao i roditelji imaju isti cilj - sretno i zadovoljno dijete.

 

Interaktivno predavanje o prilagodbi na vrtić Lana Kihas će održati 29. kolovoza od 18 do 20 sati u Relax Kids 4All centru u Kukuljevićevoj 15 u Zagrebu (nedaleko Britanca). Detalje o radionici potražite na sljedećoj poveznici.

Tekst: Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica
Foto: Pixabey, Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , , , ,

Vezano uz temu

Dijete vas ne sluša ili ne čuje, ne poštuje pravila? Promijenite način komunikacije!

Preporuučujemo radionicu naše kolumnistice Lane Kihas, namijenjenu roditeljima…

Intervju s Lanom Kihas: posao odgojitelja traži neprestan rad na sebi

Razgovarali smo s Lanom Kihas, našom novom kolumnisticom…

Životne kompetencije i vještine djeca trebaju razviti već u vrtiću

Godi Keller, Verity Campbell-Barr i Laila Gustavsson, vrhunski…

Pročitajte i:

RASTI Summit – ključ za otvaranje maksimalnih djetetovih potencijala

18 predavanja + 5 radionica za djecu + 2 radionice za roditelje sjajan su razlog…

RokOtok ide dalje

Plivanjem spojiti 50 hrvatskih otoka, pritom nešto naučiti o okolišu i prirodi i dobro se…

Na InDizajn sajmu najmlađe očekuju kreativne radionice sa studentima Likovne akademije

Studenti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti na ovogodišnjem će InDizajn sajmu održati dvije kreativne radionice za…

Potaknite djecu na razvoj odgovornosti i ispunjavanje obaveza!

Početak škole za neku je djecu vrijeme uvođenja prvih ozbiljnijih obaveza i preuzimanja odgovornosti. Pomozite…