Toliko toga možemo! Sretna nova!

Prepustiti promjenu brojevima na kalendaru lakše je nego uhvatiti se u koštac s njom kao takvom. Poput starice koja bi toliko još htjela, želi i hoće, ali oslanjajući se na štap koji joj zapravo uopće ne treba.

Evo nam kraja još jedne godine u nizu. Rezime iskorištenosti ponude i potražnje naših duša. Jesmo li je živjeli ili preživjeli? Jesmo li samo sanjali o ljubavi ili smo živjeli ljubav? Jesmo li se gušili spoznajama kako želimo bosi plesati na kiši pa se izuli bosi i prigrlili prvu kišu koja je ljubila ulice? Jesmo li je osjetili kao stvarnu?
Smjestila sam odavno život u sve dane. Prestala sam birati onog trenutka kad sam shvatila kako sam krhka i kako sam u tom nekom trenu mogla samo prestati biti. Puf! I nema me više. Možeš biti obožavatelj svog postojanja, možeš zaista znati živjeti, ali nema roka trajanja na našoj futroli. Na onoj kojom se grlimo, osjećamo najdraže ruke i poljupce od čokolade. Na onoj futroli po kojoj se prepoznajemo na ulici, koju uređujemo za sebe i svijet, po kojoj se razlikujemo od ostalih šetača. Ne znamo koliko smo tu. Ali hej! Toliko toga znamo.

 

Znamo da smo sukreatori Velikom. Da smo čarobnjaci koji bojaju trenutke bojama koje vole, birajući nijanse u kojima smo života i ljepote puni, ne otvarajući one sulude i nepotrebne. Znamo da smo Zubić vile, Djeda Mrazovi, majke, prijateljice, ljubavnice… sve smo što zatreba, osim često nas samih. Svi ti snovi i želje ne postoje da bi nas ugušili, to se krila koprcaju u nama za slobodan let. Pusti ih! Oslobodi!

Svaki strah koji je ta ista krila zavezao duboko u nama, samo je još jedno uvjerenje u nizu, a uvjerenja su podložna mijeni. Svaka bol, pa i ona najmanja, koju nismo otpustili, svako naneseno nam zlo koje nismo oprostili samo prenosimo dalje. Ulijevamo manju rijeku u onu najveću – nas same. Pa se izlijemo kad popuste brane tamo gdje ne treba. Svađamo se s roditeljima, povičemo na djecu, prepiremo se sa supružnicima, jedemo sebe iznutra.
Sve smo! Toliko toga možemo. Bez obzira na dane u kalendaru. Nećemo biti prvoga netko drugi. Ali ako ti je lakše – uhvati se za taj broj. Drži ga kao kormilo broda kojim upravljaš. Budi odvažni kapetan koji određuje smjer i brzinu. Koji se ne boji valova i mudro prkosi vjetrovima ili vjetru po licu unatoč. Oslobodi se usađenih stavova o težini svojih dana. Tvoji su, tebi darovani, i bit će teški onoliko koliko u njih natrpaš. Filtriraj! Znaš one ružičaste naočale koje smo nosili kao djeca i tako su nam dobro pristajale? Znaš one smiješne i preslatke nakane Svemira da se možemo nasmijati svemu? Svemir nikad ne laže.
Sve smo! Beskonačna ljubav. Velika ideja smisla i osjetila u futroli čovjeka, djeteta, žene. Mi smo oni koji mogu osjetiti slane potoke po obrazima, trnce pod navalom poljubaca niz vrat. Oni koji mogu ljubiti usnama i srcem, grliti tijelima, drhtati od ljepote. Sve smo! Ptice trkačice, letačice… Braća i sestre cvijetovima, oblacima, svoj ljepoti oko nas. Majke i očevi svojim idejama. Neka se sretno rode i na dobro svijetu dođu. Bez obzira na dane u kalendaru. Ali ako taj broj treba biti futrola po kojoj ćemo ih ljepotom prepoznati – onda neka bude tako.

Da Vam brane nikad ne popuste, a rijeke bujaju samo od ljubavi, ljepote i unutarnjeg mira… sretna Nova!

 

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Pročitajte i:

Jeste li autentični roditelji ili se trudite biti 'netko bolji'

Htjeli biste biti najbolji roditelj svojoj djeci i sačuvati djecu od mnogih problema koji vas…

Glumica Eva Longoria na svijet donijela svoje prvo dijete

Poznata "kućanica" sa svoje je 43 godine rodila sina, 19. lipnja u u kliničkom centru…

I tate imaju svoju ulogu u dojenju

Svakako neka vaši partneri pročitaju ovaj tekst i shvate koliko je velika njihova uloga u…

Ella Dvornik krasi naslovnicu lipanjskog Cosmopolitana

Cosmo influencerica godine Ella Dvornik vodi vas na uzbudljivo putovanje modnim stilovima i otkriva kako…