Psst! Imamo vražje uši

Dragi moji, nisam sigurna kako su se informacije dijelile u doba srednjeg vijeka, ali u današnje vrijeme to se događa brzinom munje. Na društvenim mrežama možeš vidjeti tko je što jeo za doručak i kakvo je cvijeće kupio u subotu na tržnici. No, o jednome nigdje nema ni traga ni glasa. Pričam o parazitima na čiji spomen se svi počnemo češati – ušima.

Kad se tvome djetetu pojave na glavi, imaš osjećaj da si jedini na svijetu s tim problemom. Kakva zabluda! I onda počneš ispitivati na poslu i u susjedstvu i shvatiš da se o tome ne priča, a raširenije je nego ikada. Nisam uopće bila sigurna smijem li napisati ovu kolumnu, a da me se moja obitelj i prijatelji ne odreknu. Svakako ću, bez obzira na to što smo ih se sada već sa sigurnošću riješili (nadam se), imati više slobodnog vremena za naše druženje u dvoje i manje društvenih pozivnica. I to je sasvim normalno, jer sam nekada i ja bila prestrašena na samu ideju da netko u mojoj blizini ima uši.

Kaže se da je strah mala buba kad joj pogledaš u oči. Pogledala sam ja bubu tog nedjeljnog prijepodneva na parkiralištu jednog trgovačkog centra, taman prije odlaska u parkić s prijateljicama i njihovom djecom. Molim?! Ulovila sam neku bubu u šiškama… kotačići su mi se počeli okretati jer sam vidjela te "bube" u kosi djece svojih prijatelja. Podigla sam mu kosu iza uha i nakon dva pokušaja ugledala malenu "sjemenku sezama" prilijepljenu za kosu oko centimetar od tjemena. Imamo uši!

U tom mi je trenutku kroz glavu proletjelo da je možda on dobio od mene i sve me počelo svrbjeti. U parkić smo ipak otišli, jer se jako veselio druženju, ali sam upozorila prijateljice da smo u zoni "ne grljenja". Stoički su to podnijele, zaista su prijateljice. Djeci je bilo svejedno, čak su se malo i zagrlila krišom, baš jer se ne smije.

 

Nakon parkića, u ljekarni sam zatražila najjeftiniji šampon s češljem i ulje čajevca. Po povratku kući sjeli smo na terasu i čupkali jednu po jednu gnjidu iz kose. Nakon torture, prali smo kosu i opet iščešljavali. Promakle su mi četiri beštije, gnjide, ni traga velikim ušima. Ono na šiškama je očito bila majka kraljica. Tada sam hrabro pretražila sve portale i pobacala sve u perilicu – plišance, posteljinu, navlaku auto-sjedalice. Isto je napravila i baka. Ono što sam saznala je da šamponi ne pomažu puno jer velika uš ostavi jajašce kod korijena, nakon tjedan dana se razvije ličinka koju možemo vidjeti na kosi i iz te ličinke za sedam dana izađe malena slatka krvopija. Divno!

Bube bebe moraju nazad mami

Kako ne bih prestrašila svog dječaka, objasnila sam mu kako ima bebe bube u kosi i da ih mama mora sve pronaći i vratiti mami. Davao mi je čak podršku i bio empatičan, ali nije bilo jednostavno pretraživati kosu jer mu mirovanje nije neka strast. Još sam narednih četiri dana pronalazila po jednu ličinku i nakon toga smo "čisti" već neko vrijeme. Ipak, od šampona protiv ušiju dobio je jaku tjemenicu pa smo jedan dan cijelu kosu nauljili običnim uljem i češljali onim specijalnim ušočešljem, a onda smo za dva dana odabrali regenerator sa sedam trava i istresli pola tube te ponovili postupak iščešljavanja. Ovaj zadnji savjet dobili smo od čovjeka koji se profesionalno bavi uklanjanjem ušiju i on u Hrvatskoj zaista postoji. Isti sam postupak šamponom i regeneratorom te češljićem ponovila i ja. Uz to smo izvadili peglu za kosu i svom sam dječaku ispeglala kosu, pa onda i sebi. Doktorica je ovo savjetovala jer navodno ubija i gnjide. (Sigurna sam da će biti ponosan ovo čitati jednog dana.)

Ono zaista važno je da ta jajašca imaju svoj ciklus i treba dijete pregledavati još dugo nakon što se uši riješimo. Ono što je u priči o ušima posebno zanimljivo je da su u vrtiću i kod doktora ostali šokirani time što smo mi šokirani informacijom da djeca imaju uši vrlo često, ali tu informaciju roditelji ne prosljeđuju vrtićima, školama ili doktorima. Znam da nije baš najpopularniji post na Instagramu - "Gle ovo je ličinka na mojoj glavi", ali pravodobno sprečavanje epidemije štiti i naše i tuđe dijete. Uši ne skaču i ne rade tulume po stanu, one žive jedino na vlasištima i kreću se vrlo sporo. U krevetu smo tjednima imali podstanara koji je bio tako samozatajan da ga nismo ni čuli niti vidjeli. Sada se špricamo uljem čajevca da nam se ne useli ponovno jer zatvaramo granice i želimo joj svako dobro, negdje na nekom udaljenom mjestu. Ipak, više je se uopće toliko ne bojimo!

 

Tekst: Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: press, Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Fora priče za najmlađe u kojima svi sudjeluju!

Radionice interaktivnog čitanja za djecu, osim zabave, imaju…

Zaustavimo tragedije u obiteljima

Može li se nasilje spriječiti? – Može! I…

Pročitajte i:

recept za gustu juhu od batata i đumbira

Danas za ručak imamo gustu juhu od batata i đumbira

Kad je vani hladno najradije kuhamo nešto na žlicu što će nas zagrijati i zasititi.…

banka humanog mlijeka

Banka humanog mlijeka konačno i u Hrvatskoj

Povodom Međunarodnog dana prijevremeno rođene djece u KBC-u Zagreb u petak 15. studenog otvorena je…

Kućica na stablu od 13 katova - odličan ilustrirani roman za mlade

Uz Kućicu na stablu zabava vreba na svakom uglu. Osim što će ih nasmijati, ovaj…

Pedijatrica Diana Puževski na radionici za mame odgovarala na najvažnija pitanja o njezi beba

Marijana Batinić, Nevena Rendeli Vejzović i Mirna Medaković Stepinac progovorile o izazovima s kojima se…