Najbolji dokaz ljubavi prema djetetu

Kako se voli dijete? Tako da mu se to iz dana u dan ponavlja kako papiga? Tako da se hvalimo svojim prijateljima i rodbini koju baš i ne volimo njihovim dostignućima? Tako da im se daju kune kad nešto postignu i posjeti ih se za rođendan, da imamo fotografiju za uspomenu i neosporan dokaz naše ljubavi?

Kako se voli dijete? Tako da mu se dozvoli sve što želi? Tako da mu se kupi sve što poželi i hrani ga se samo slatkišima?
Dijete se voli darovanim vremenom, iznad svega!

Zaboravit će ono i vaše čokolade i kune za peticu. Zaboravit će svaku stvar jer smo stvarnost zatrpana stvarima. Ono što će nositi u život su trenutci. Neprocijenjivi momenti darovani samo njima. Isključenih mobitela, ugašene televizije. Oči u oči, ruke u ruci. Šetnje u prevečerja. Rana buđenja i pečenje palačinki, mi pečemo-oni mažu. Zajedno doručkujemo.

Ono što je ljubav je rad u vrtu s didom, razgovori "muški" između dide od 200 centimetara i unuka od jedva 100. Izrada keksića s bakom gdje će brašno biti poput snijega svud po njima, ne smetajući. Šetnje šumom, parkom, sakupljanje školjaka. Odlazak na zajedničko kupanje na plažu koje ono voli, a mi baš i ne. Provedeni sati s ocem u radionici gdje nastaju čuda. Bojanje starog bicikla, izrada drvene garaže za male autiće ili utvrde za vojnike kojima tako rado barataju. Ušuškavanje u zagrljaju oca kojem se vjeruje. Majčini zagrljaji, sačuvani crteži i čestitke, poljupci i nježnost prije spavanja.

Ljubav.

Kako se voli dijete?

Tako da znamo čega se boji pa zajedno uzmemo mačeve i sredimo to čudovište ispod kreveta. Razgovorima i po sto puta o jednim te istim stvarima ako nas tako traže. Prilagođavanjem na njihovu veličinu, prihvaćajući koliko smo daleko od djetinjstva u kojem smo možda zadnji put bili zapravo svoji. A oni tako puno znaju i mogu nam pomoći da, voleći ih, dođemo opet k sebi.

Kako se voli dijete? Tako da bar na tren prestanemo biti sebični. Da stavimo sebe malo iznad, a dijete malo ispred. Ne u stvarima, ni ispraznim rečenicama. Ne u novcu, ni recitacijama.

Onako zapravo. Da svoje komode malo stavimo na stranu, a dijete gdje mu je mjesto. U naša djela, umjesto ispraznih rečenica.

 

Tekst i foto: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige "Zagrebi sivu"

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Zaustavimo tragedije u obiteljima

Može li se nasilje spriječiti? – Može! I…

Postoji jedna navika koja je presudna za sretan brak

Doznajte jesli li majstori za održavanje veze i…

Dolazi li Djed Božićnjak?

Za vrijeme blagdana brojni roditelji diljem svijeta razveseljavaju…

Kad Božić zakuca na vrata

Prije nego vas blagdanska euforija potpuno obuzme, želimo…

Pročitajte i:

2. Dani medijske pismenosti u Hrvatskoj

Nastavlja se inicijativa Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a za podizanje razine medijske pismenosti građana

Što kad klinci teško razlikuju 'lijevo' i 'desno'?

Slijediti upute za putovanje, krenuti trčati u pravu stranu na sportu ili skrenuti biciklom –…

Proljeću u čast učimo kako se slika temperama

Majka priroda svu dječicu zove, probudite svoju maštu i kistove, vratimo zajedno boju cvijeću, uživajmo…

Intervju s Iben Dissing Sandahl: Djeca svojim 'mušicama' samo izražavaju glad za povezivanjem

Kada napišete dva priručnika o odgoju i oba postanu veliki hitovi, tada znate da ste…