Najbolji dokaz ljubavi prema djetetu

Kako se voli dijete? Tako da mu se to iz dana u dan ponavlja kako papiga? Tako da se hvalimo svojim prijateljima i rodbini koju baš i ne volimo njihovim dostignućima? Tako da im se daju kune kad nešto postignu i posjeti ih se za rođendan, da imamo fotografiju za uspomenu i neosporan dokaz naše ljubavi?

Kako se voli dijete? Tako da mu se dozvoli sve što želi? Tako da mu se kupi sve što poželi i hrani ga se samo slatkišima?
Dijete se voli darovanim vremenom, iznad svega!

Zaboravit će ono i vaše čokolade i kune za peticu. Zaboravit će svaku stvar jer smo stvarnost zatrpana stvarima. Ono što će nositi u život su trenutci. Neprocijenjivi momenti darovani samo njima. Isključenih mobitela, ugašene televizije. Oči u oči, ruke u ruci. Šetnje u prevečerja. Rana buđenja i pečenje palačinki, mi pečemo-oni mažu. Zajedno doručkujemo.

Ono što je ljubav je rad u vrtu s didom, razgovori "muški" između dide od 200 centimetara i unuka od jedva 100. Izrada keksića s bakom gdje će brašno biti poput snijega svud po njima, ne smetajući. Šetnje šumom, parkom, sakupljanje školjaka. Odlazak na zajedničko kupanje na plažu koje ono voli, a mi baš i ne. Provedeni sati s ocem u radionici gdje nastaju čuda. Bojanje starog bicikla, izrada drvene garaže za male autiće ili utvrde za vojnike kojima tako rado barataju. Ušuškavanje u zagrljaju oca kojem se vjeruje. Majčini zagrljaji, sačuvani crteži i čestitke, poljupci i nježnost prije spavanja.

Ljubav.

Kako se voli dijete?

Tako da znamo čega se boji pa zajedno uzmemo mačeve i sredimo to čudovište ispod kreveta. Razgovorima i po sto puta o jednim te istim stvarima ako nas tako traže. Prilagođavanjem na njihovu veličinu, prihvaćajući koliko smo daleko od djetinjstva u kojem smo možda zadnji put bili zapravo svoji. A oni tako puno znaju i mogu nam pomoći da, voleći ih, dođemo opet k sebi.

Kako se voli dijete? Tako da bar na tren prestanemo biti sebični. Da stavimo sebe malo iznad, a dijete malo ispred. Ne u stvarima, ni ispraznim rečenicama. Ne u novcu, ni recitacijama.

Onako zapravo. Da svoje komode malo stavimo na stranu, a dijete gdje mu je mjesto. U naša djela, umjesto ispraznih rečenica.

 

Tekst i foto: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige "Zagrebi sivu"

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Kad Božić zakuca na vrata

Prije nego vas blagdanska euforija potpuno obuzme, želimo…

Kako na djecu djeluje roditeljski strah od nevoljenosti?

Postavljanje kvalitetnih granica temelj je razvoja samosvjesnog i…

Šaljete li skrivene poruke svojoj djeci?

U svojim nastojanjima da budu dobri učitelji, mnogi…

Izašla je prva slikovnica naše kolumnistice Nataše Jukić

Naše kolumne pišu sjajne i izuzetno talentirane žene…

Pročitajte i:

Prenatalne glazbene radionice za trudnice

Želite li naučiti kako bebi pružiti podršku u njezinom intrauterinom razvoj kao i vezu između…

National Geographic Hrvatska otkriva lovce na Bibliju – saznajte više u prosinačkom izdanju

U misterioznom svijetu gdje se religija susreće s arheologijom, znanstvenici, kolekcionari i varalice utrkuju se…

5 mitova o pucanju vodenjaka

Može li se dogoditi bilo gdje? Hoće li biti mnogo vode? Boli li?... Puno je…

Danas otvorenje skijaške staze na Sljemenu i sanjkališta na Cmroku!

Skijaši, večeras je noćno skijanje na Sljemenu besplatno, a klinci koji više vole sanjkanje, od…