Najbolji dokaz ljubavi prema djetetu

Kako se voli dijete? Tako da mu se to iz dana u dan ponavlja kako papiga? Tako da se hvalimo svojim prijateljima i rodbini koju baš i ne volimo njihovim dostignućima? Tako da im se daju kune kad nešto postignu i posjeti ih se za rođendan, da imamo fotografiju za uspomenu i neosporan dokaz naše ljubavi?

Kako se voli dijete? Tako da mu se dozvoli sve što želi? Tako da mu se kupi sve što poželi i hrani ga se samo slatkišima?
Dijete se voli darovanim vremenom, iznad svega!

Zaboravit će ono i vaše čokolade i kune za peticu. Zaboravit će svaku stvar jer smo stvarnost zatrpana stvarima. Ono što će nositi u život su trenutci. Neprocijenjivi momenti darovani samo njima. Isključenih mobitela, ugašene televizije. Oči u oči, ruke u ruci. Šetnje u prevečerja. Rana buđenja i pečenje palačinki, mi pečemo-oni mažu. Zajedno doručkujemo.

Ono što je ljubav je rad u vrtu s didom, razgovori "muški" između dide od 200 centimetara i unuka od jedva 100. Izrada keksića s bakom gdje će brašno biti poput snijega svud po njima, ne smetajući. Šetnje šumom, parkom, sakupljanje školjaka. Odlazak na zajedničko kupanje na plažu koje ono voli, a mi baš i ne. Provedeni sati s ocem u radionici gdje nastaju čuda. Bojanje starog bicikla, izrada drvene garaže za male autiće ili utvrde za vojnike kojima tako rado barataju. Ušuškavanje u zagrljaju oca kojem se vjeruje. Majčini zagrljaji, sačuvani crteži i čestitke, poljupci i nježnost prije spavanja.

Ljubav.

Kako se voli dijete?

Tako da znamo čega se boji pa zajedno uzmemo mačeve i sredimo to čudovište ispod kreveta. Razgovorima i po sto puta o jednim te istim stvarima ako nas tako traže. Prilagođavanjem na njihovu veličinu, prihvaćajući koliko smo daleko od djetinjstva u kojem smo možda zadnji put bili zapravo svoji. A oni tako puno znaju i mogu nam pomoći da, voleći ih, dođemo opet k sebi.

Kako se voli dijete? Tako da bar na tren prestanemo biti sebični. Da stavimo sebe malo iznad, a dijete malo ispred. Ne u stvarima, ni ispraznim rečenicama. Ne u novcu, ni recitacijama.

Onako zapravo. Da svoje komode malo stavimo na stranu, a dijete gdje mu je mjesto. U naša djela, umjesto ispraznih rečenica.

 

Tekst i foto: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige "Zagrebi sivu"

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Izašla je prva slikovnica naše kolumnistice Nataše Jukić

Naše kolumne pišu sjajne i izuzetno talentirane žene…

Što ako ne zavolim bebu odmah?

Oko 30 posto majki rođenjem djeteta ne osjeti…

Faze ljubavi u braku

Doista zvuči pesimistično činjenica da početna iskra i…

Jeste li već čitali djeci slikovnicu Lav i ptica?

U izdanju nakladne kuće Harfa prošle je godine…

Pročitajte i:

Zašto se s godinama naša kreativnost smanjuje?

Jesmo li svi kreativni, svatko na svoj način? Rodimo li se kreativni ili se kreativnost…

Brat se teško nosi s poteškoćama u razvoju mlađe sestre

Biti roditelj je zahtjevan i težak zadatak, a kada vaše dijete ima teškoće u razvoju,…

U tri dana skupljeno preko 400 bolnih svjedočanstava žena

Ne želimo ni zbrajati koliko bi ovakvih svjedočanstava bilo da se skupljalo još više dana...…

Problem s dnevnim spavanjem bebe

Poštovani, imam pitanje za svoga sina. Ima 2.5mj. Hranjen majčinim mijekom i ad-om do 1…