Najbolje da zabranimo djeci da trče…

Ako ste i vi jedan od roditelja kojemu su na jeziku najčešće riječi Pazi, stani, nemoj... dok je s djetetom u parku, onda je ovo tekst za vas!

Pred sam kraj svog života Mark Twain je rekao: “Proveo sam najveći dio svog života brinući se zbog stvari koje se nikad nisu dogodile.”

Mislim da nitko od nas ne može reći da ne brine. Pogotovo kad postanemo roditelji. No važno je razlučiti umjerenu zabrinutost oko razumnih stvari, razumno analiziranje naših dana od opsesivne brige koja vodi u anksioznost i depresiju. Prije nekoliko dana šetala sam sa svojim djetetom mjesnim parkom. Bilo je dvadesetak roditelja s otprilike isto toliko djece. Užasnula me činjenica da sam više od dječjeg smijeha slušala neprestano: “Pazi!”
Razigrani patuljci trčkaraju uokolo, penju se na tobogane, igraju se lovice. “Pazi, polako trči – past ćeš! Pazi, ne sjedi tu, hladno je – razboljet ćeš se! Pazi, ne diraj lice rukama, tko zna tko je tu sve sjedio!” Da ne nabrajam. Pa sam stala i zapitala se – kako je moja generacija uopće uspjela odrasti? Kamo vode uvjerenja odraslih da će sigurno nešto poći po krivu?

Briga zbog straha ili nepovjerenje u dijete?
Naravno da ćemo objasniti djeci da se ne igraju noževima i objasniti im zašto. Naravno da ćemo im objasniti zašto ne smiju paliti vatru i šetati po krovovima, ali da im baš treba vikati da ne trče jer će pasti – to već spada u gaženje njihovog samopouzdanja i samospoznaje. Što bi se dogodilo da padnu? I kome bi to bio veći problem? Moja kolegica mi je objasnila da ona nema volje trčati po hitnoj zbog “njegovog divljaštva”. Druga mi je rekla da svoju djevojčicu stalno briše antiseptičkim maramicama, a nema veze što vikende malena provede u shopping centru i njihovoj igraonici gdje licne sve na što naleti dok mama šopingira. Briga je ponekad zdrava u svom oprezu da zaštiti i sačuva, ali isto tako može biti pogubna na putovanju iz malog tijela do odrasle dobi. Briga zbog nečeg eventualno lošeg u budućnosti lišava nas ljepote sadašnjeg trenutka. Zar ne? Možda je lakše i prirodnije krenuti od pretpostavke da će sve biti u redu. Baš onako kako i treba biti. Nepredvidivo.
Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

Ljubav prema djetetu ne podrazumijeva preuzimanje njegovih odgovornosti

Kada osjetite želju da sve kontrolirate i radite…

Treba li dijete siliti da pozdravlja susjede?

Pristojnost ili iskrenost, pitanje je sad. Ili kako…

Jeste li već čitali djeci slikovnicu Lav i ptica?

U izdanju nakladne kuće Harfa prošle je godine…

Izašla je prva knjiga naše kolumnistice Nataše Jukić: Zagrebi sivu

Čast nam je predstaviti uistinu posebnu zbirku kolumni…

Pročitajte i:

Sjajan i maštovit program na Festivalu Tobogan u Rijeci

Drugo izdanje Festivala Tobogan - aktivne ferije za djecu (Rijeka, 27. 6. - 8. 7.)…

Dođite na ovogodišnji ZnakoFest - nacionalnu smotru znakovnog jezika

U četvrtak, 28. lipnja 2018. godine u 18 sati dođite u Hotel Panoramu u Zagrebu,…

Zabavne i lake ljetne aktivnosti za poticanje govorno-jezičnog razvoja

Škola i obaveze su gotove, što znači da imate više vremena za posvetiti se svojoj…

Jeste li autentični roditelji ili se trudite biti 'netko bolji'

Htjeli biste biti najbolji roditelj svojoj djeci i sačuvati djecu od mnogih problema koji vas…