Na koji način djeca najbolje uče?

Već desetljećima djeca sjede u školskim klupama kao vojnici. S utrnulim stražnjicama od dosade i uznemirenim mozgovima koje se sužava umjesto širi. Neprilagođenost u svemu. Priručnicima unatoč.

U današnje vrijeme, doba hiperbrzog dohvata informacija o apsolutno bilo čemu, u doba kad postoje priručnici za sve i svašta, razmišljam o zaboravljenim informacijama pohranjenim u intuiciji, višoj svijesti u svima nama. Gledajući dijete kako pada na koljena vidjet ćemo da ono ustaje i automatski trlja bolno mjesto da bude lakše. To isto dijete kad vidi da netko vrišti pokriva uši rukama jer ne želi slušati nasilje upakirano u decibele koje mu štete. Rado se grle malena čuda. Pristupaju jedni drugima neopterećeni društvenim normama i zahtjevima okoline. Dok im možda teta u vrtiću kaže kako nije u redu da "gnjavi" drugu djecu zagrljajima. Da nije u redu jesti kad im se jede, već samo kad se oglasi zvonce i odrasli odrede da je to tako ili nikako. Da nije normalno grliti stabla i da se zbog toga ide psihologu. Već desetljećima djeca sjede u školskim klupama kao vojnici. S utrnulim stražnjicama od dosade i uznemirenim mozgovima koje se sužava umjesto širi. Neprilagođenost u svemu. Priručnicima unatoč.

Kad gledate dijete u parku s penjalicama, toboganima, ljuljačkama vidjet ćete kako će isprobati sve. Neki bezglavo i na brzinu, neki malo sporije i opreznije. Ali svi će sve makar dodirnuti. Jer je to naša priroda i želja za iskustvenim učenjem u nama. Za to kako ne padaju kao kruške sa stabla pobrine se intuicija, disanje više svijesti u njima. U nama.

Zapravo se ne razlikujemo od malenih po tome. Znate one trenutke kad vam se dijete zagrcne, a vi instinktivno krenete u akciju lupajući ga po leđima, okrećući ih naopačke i spašavajući im život. Kad idete s djetetom uz cestu i odjednom pred vas hita jureći automobil, povlačite dijete naglo i bez razmišljanja ili u stranu, ili visoko gore – spašavajući ga. Kad napadnu temperature znate točno kad i kako, je li vrijeme za pedijatra ili ne, kada u kadu, a kada je samo paracetamol dovoljan. Iz očiju im čitamo zabrinutost i tugu. Iz nemirnih prstića ili novog tika novonastalu brigu. Iz osmijeha im slušamo sreću u rastu, u povlačenjima u sobu i šuškanju dnevnika pod krevetom simpatiju u svakoj pori koja diše na granici između bebe i dečka -neodlučnih da se opredijele. Dok slušamo taj unutarnji glas – još smo ona ista djeca. S malo više iskustva, doduše, ali s istim željama i nastojanjima da se smjestimo u svijetu.

Ja obožavam knjige. Manje-više nema kategorije koju ne volim pročitati, ali priručnike za život ne volim. Iako vjerujem kako ima divnih stvari u nekima od njih, korisnih i zlata vrijednih savjeta, iz kojih sam ponekad i naučila ponešto. Kroz osobni život, rad i praksu pokazalo mi se da iskustveno učenje donosi zaista nebrojeno više znanja koje ostaje. Kad mi se dijete prvi put približilo užarenoj pećnici i osjetilo vrućinu iste – nije nikad više. Kad sam ga jednom nakon skakanja u klizavoj kadi jedva uhvatila da se ne razbije pošteno nije nikada više. Kad prvi put nije ponio u školu udžbenike koje je trebao jer mu nisam htjela ja – nosio se s posljedicom tako da se zasramio i nije nikada više.

Toga nema u priručniku. Ali hej, ima u onom iskrenom susretu oči u oči. U razgovorima pred spavanac ušuškanac. U stvaranju priča "što bi ako…" Priručnici na temu kako biti sretan su po meni bacanje vjere u sebe niz vjetar. Dok kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme, iskrenost do pete i autentičnost onoga što govorimo i onoga što živimo to svakako nisu.

U doba kad postoje priručnici za sve i svašta razmišljam o zaboravljenim informacijama pohranjenim u intuiciji, višoj svijesti u svima nama.

 

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Izašla je prva slikovnica naše kolumnistice Nataše Jukić

Naše kolumne pišu sjajne i izuzetno talentirane žene…

Jeste li već čitali djeci slikovnicu Lav i ptica?

U izdanju nakladne kuće Harfa prošle je godine…

Izašla je prva knjiga naše kolumnistice Nataše Jukić: Zagrebi sivu

Čast nam je predstaviti uistinu posebnu zbirku kolumni…

Pomoćnik u nastavi - 'produžena ruka' djetetu, učitelju i kolektivu

Posao pomoćnika u nastavi je itekako potplaćen posao…

Pročitajte i:

Zašto dijete već šest mjeseci plače pri odlasku u vrtić?

Psihologinje na Hrabrom telefonu ovaj put pomažu mami čije dijete i nakon šest mjeseci plače…

povrće iz pećnice

Pripremite savršeno povrće iz pećnice koje će i klinci možda poželjeti pojesti

Nagovoriti djecu da jedu povrće težak je zadatak za mnoge roditelje. Možda ih uz ovaj…

jezik beba

Što nam to beba govori? Kako tumačiti njezine signale?

Plakanje, ritanje, okretanje glavice... za roditelje novorođenčeta jezik kojim govori dijete u najmanju je ruku…

Kako prepoznati razliku između neugodnoga kašlja i upale pluća?

Iritantan kašalj, koji često graniči i s bolnim, tipičan je za ovo doba godine. Međutim,…