U prvih mjesec dana od kad sam saznala da u svome trbuhu nosim maleno biće, pretražila sam sve aplikacije o trudnoći, pročitala stotine članaka na internetu i nabavila stručnu literaturu. Iako sam voljela biologiju i znala da bebama u trbuhu možeš pričati, iznenadile su me činjenice koje sam saznala tek kada sam ostala trudna. Istraživanja su pokazala da već u 19. tjednu beba počinje čuti zvukove, a krajem 6. mjeseca, kad završava razvoj uha, čuje sve što se oko nje događa. Tada već poznaje zvuk majčina srca, osluškuje zvukove probave ili kolanja krvi. No, počinje raspoznavati i vanjske zvukove.

U petom mjesecu trudnoće, u obilasku nekih od trgovačkih centara s namještajem, sasvim neplanirano, skrenula sam na odjel igračaka. Nisam do tada znala da ga u toj trgovini uopće imaju. Kao pravu ženu i majku, privukao me natpis "sniženje". Ugledala sam policu prepunu slikovnica. U tom sam trenutku odlutala u svijet u kojem nisam bila dvadeset i nešto godina. Sjetila sam se Prousta i onih kolačića iz lektire i konačno sam ga shvatila.

Na polici sam ugledala Kraljevnu na zrnu graška. Onu moju s istim rumenim obraščićima i sitnim ustima nad kojima je bila mala uska kruna. Vrlo sam brzo razgledala sve i odabrala malenu priču Mačak u čizmama. Svidjela mi se na prvi pogled. Svakoga sam ju dana nakon buđenja čitala svome dječaku koji je još bio u trbuhu. Vjerovala sam doktorima koji su rekli da beba čuje i razumije i u tim sam se trenucima ja osjećala predivno. To je postao naš mali ritual.

Kad su mi ga drugi dan nakon poroda donijeli i ostavili kraj mene, sjećam se da je počeo jako plakati. Ja sam morala mirovati zbog rane nakon carskog reza i nisam ga mogla dohvatiti. U tom sam trenutku počela pričati o tome kako smo u bolnicu došli noćas, tko će sve doći vidjeti ga, kako izgleda njegov krevetić doma i da ga u njemu čeka njegov pleteni zekan, kako ćemo šetati i uživati i on će izrasti u velikog i snažnog dječaka. Cijelo je to vrijeme moj dječak šutio i slušao dok su druga djeca u sobi plakala.

Čitanjem do mirnije bebe

Dani su prolazili, a dječak je rastao. Kad je bio star nekoliko mjeseci, dobili smo i nagradu za najbolju fotografiju mladog čitača. Svaki bi se puta umirio kada bismo čitali priču pa sam to, iscrpljena od majčinstva, često koristila. Legli bismo jedno pored drugoga na krevet i ja bih čitala i listala priču. Nakon par mjeseci se strašno smijao kad bih ja oponašala glasove likova iz priče, vikala i dozivala. Ponekad bi preskočio koju stranicu samo da dođe do dijela gdje seljaci dozivaju markiza Karabasa.

Neočekivano, jednoga je dana, negdje oko prvog rođendana, dječak mami izvukao i bacio slikovnicu iz ruke. Ponovio je to i zaključila sam da mu priče više nisu zanimljive. Ipak, razmišljala sam o tome kako pričanje priča razvija vokabular, sintaksu, gramatiku, kogniciju, emocije. Bili smo često sami i nije mogao čuti puno razgovora. Odlučila sam da ću nastaviti čitati priče kraj njega, dok se on igra. U početku je znao doći do mene i zatvoriti mi priču, ali bih ja malo kasnije nastavila gdje sam stala, lagano, bez pritiska. Pročitala bih mu priču dok bi on bacao kocke.

Kako odgojiti dijete koje će voljeti knjige?

Priče voli više od crtića

Danas moj dječak ima tri godine i obožava priče i pjesmice. Voli i skakanje po krevetu i gledanje crtića, igranje s autićima i kockama, kupanje u bazenu… ali će umjesto crtića uvijek odabrati priče. Zna ih nekoliko napamet. U knjižnicu jedva čeka otići i sam izabrati najdraže priče. Izaziva smijeh prisutnih kad utrči i odjuri s veseljem na odjel slikovnica gdje on sam bira i gleda što će ponijeti. Osim što voli priče, fascinira odrasle svojim komentarima i odgovorima. Često i mamu iznenadi i nasmije svojim bogatim vokabularom.

Odnedavno i drugoj djeci pričam priče naFora pričapričaonicama. Uz glumu, oponašanje zvukova i afektiranje. U početku sam mislila kako je moj dječak drugačiji i da ostala djeca neće toliko uživati u pričama. Možda postoje djeca koja ne vole priče.

Nakon prvih radionica pričanja, uvjerila sam se da sva djeca vole priče. One na njih imaju neko čarobno djelovanje. Povuku ih u svoj svijet, a da toga nisu niti svjesni. Djevojčice koje su sramežljive i strašljive hrabro viču kako vile nemaju ruksake na leđima nego krila. Dječaci koji sve sabotiraju, guraju se da bi bacili kocku pričalicu. Djevojčice koje su do maloprije imale tantrume, sjednu i ne trepću slušajući priču.

Maleni ljudi kojima s užitkom čitate priče postat će ljudi koji će čitati knjige. To je neizbježno. Uvijek će se vraćati po onaj predivan osjećaj iz djetinjstva.

Nove Fora priče za djecu počinju 31. 8. 2019.

Vjerujemo da djeca već jedva čekaju čuti nove priče koje vodi Danijela Miklec. Sljedeći termin je u subotu 31. 8. od 10 do 10.45 u Relax Kids 4 All centru u Kukuljevićevoj 15 u Zagrebu (nedaleko Britanca). Prijave su obavezne na mejl: foraprica@gmail.com ili u inbox FB Fora priča stranice.

Broj mjesta je ograničen.

Tekst: Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Profimedia