Jesmo li odustali od sebe?

Škola je postala, nažalost, mjesto gdje kreativnost tek navrati, a nikako ne stanuje u njoj. Zato smo mi tu. Roditelji, staratelji, djedovi i bake, tete, susjedi i prijatelji. Da probudimo najprije duha u sebi, onog s kojim smo stigli na ovaj planet...

Kreativnost. U življenju, ponašanju, rješavanju problema, suočavanju sa svetostima naših dana. Što smatrate kreativnošću? Meni je to prije svega sloboda kreacije vlastitog vremena. Na način koji nam odgovara i koji nam oslobađa dušu. Na način uz pomoć kojeg rastemo do sebe samih i spajamo se sa svojim Izvorom, kako god ga zvali.
Često u razgovorima s odraslim ljudima čujem ono: "Nemam ti ja vremena za kreativnost." To tako rastužuje. Ne pronaći svoj kanal za izraziti ono iskonsko u sebi. Ne pronaći način za izraziti autentičnost, pronaći svoje boje, note, stihove… što god. Sponu koja nas drži vezane za onakve kakvi smo došli na ovaj planet. Sjećate li se svog početka? Sjećate li se onih trenutka u kojima biste protrnuli od ljepote neobjašnjivo uzvišenog osjećaja od kojeg ste se osjećali tako "doma", tako cijeli.
Cupkate sigurno nogom nekontrolirano na kakvu pjesmu, poteku vam suze na poneki film… naježite se čitajući neke retke u kojima kao da je upakiran upravo vaš život. Misli su kreativne, onaj duh u nama nikada ne miruje. Stalno gladan tih sloboda koje uporno ogradama svjetovnih okvira sami sebi zaklanjamo.

 

Vrijeme za kreativnost!

Promatrajući djecu svaki dan u školi, često me oduševe načinima na koje ispune svoje vrijeme. Ali isto tako se užasnem kad vidim koliko im inventivnosti i hrabrosti nedostaje. Kriviti ih? Apsolutno nemamo pravo. Znate one situacije kad mama uporno opominje svoju kći kako treba ići van i igrati se s vršnjacima umjesto da vrijeme provodi gledajući YouTube videa. Ta ista mama ne miče mobitel iz ruke, provodeći sate na društvenim mrežama. Djeca uče vizualno, kinestetički, auditivno. Uče na sve
dostupne načine nesvjesni da uče stalno i uvijek. Sjećam se kako su mi se poznanice pomalo podsmjehivale kad bih rekla koliko vremena posvećujem kreativnosti. Poklanjam ga sebi. Ne isključujući one koje volim.
Kad pišem, ne smeta mi dijete koje piše pored mene, crta, pleše ili radi neki svoj projekt. Stvorili smo vrijeme za te stvari. Kad bojamo stare tegle za cvijeće, radimo hvatače snova, sadimo začinsko bilje na balkonu… kad izrađujemo domaće kekse, rukom ispisane čestitke, oslikavamo zid sobe, lijepimo razbijenu vazu u igri, rastemo zajedno. Dozvoljavamo kreativnosti da se rascvjeta i postane dio u danu koji se podrazumijeva. Zašto bi moralo postojati vrijeme za domaću zadaću, a vrijeme za kreativnost ne?
Svi znamo koliko nam je prirodno bilo učiti djecu pozdraviti, pokupiti suđe sa stola nakon jela, oprati ruke, presvući se, biti pristojan prema svakom… zavezati vezice, obrisati nosiće, počešljati kosu. A biti kreativan? Vježbanje suživota s esencijom svoga bića od malih nogu nasljeđe je koje im darujete zauvijek. Uvjerenje kako imaju pravo biti hrabri u svom izričaju.

Slike od lišća, popravljač svijeta, robot od čepova…

Upoznala sam djevojčicu Anu koja sakuplja lišće u jesen i od njih radi divne slike, ima samo 8 godina. Dječaka Marka koji snima videa o tome kako popraviti svijet, Ivu koja razgovara sa stablima na, kako mi reče, "stablovskom jeziku"…. Hrvoja koji pokušava izraditi robota od čepova plastičnih boca (mama skuplja boce za povrat ambalaže, a on iskoristi čepove)…
Sustav je takav kakav je. Škola je postala, nažalost, mjesto gdje kreativnost tek navrati a nikako ne stanuje u njoj. Zato smo mi tu. Roditelji, staratelji, djedovi i bake, tete, susjedi i prijatelji. Da probudimo najprije duha u sebi, onog s kojim smo stigli na ovaj planet. Ono živo i neopisivo u nama što nas čini nijansom više u ljepotnom spektru sazviježđa. Dajte si obećajte to vrijeme. Dajte ga pronađite. Tražite zajedno, otvorite se. Nije kreativnost nestala, samo smo je malo stavili u drugi, treći…, devedesti plan… A nije joj tamo mjesto. Kreativnost smo mi.

 

Tekst: Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige "Zagrebi sivu" i slikovnice "Krijesnica koja se zove baš kao ti"

Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Izašla je prva slikovnica naše kolumnistice Nataše Jukić

Naše kolumne pišu sjajne i izuzetno talentirane žene…

Razvoj pojedinih djetetovih kvaliteta određenim igrama

Igranje je, prije svega, način dječje zabave, ali…

Jeste li autentični roditelji ili se trudite biti 'netko bolji'

Htjeli biste biti najbolji roditelj svojoj djeci i…

Jeste li već čitali djeci slikovnicu Lav i ptica?

U izdanju nakladne kuće Harfa prošle je godine…

Pročitajte i:

Konvencija o pravima djeteta - i dalje samo obećanje mnogoj djeci

Imaju li sva djeca i mladi pravo ići u školu, provoditi slobodno vrijeme s prijateljima,…

Žirafa Suli dobila je nastavak priče - pokušajte je osvojiti!

Suli je svakako najpoznatija dugovratka u našoj zemlji. Nakon što je prošle godine u slično…

Trudnice posebno čuvaju trbuh i nerođenu bebu

Prirodno je da trudnice razmišljaju o svom trbuhu, koliko je osjetljiv i je li beba…

Otac – zaboravljeni sudionik u djetetovu životu

Otac bi trebao djeci biti prvi i najvažniji učitelj, poticati njihovu kreativnost, učiti ih kako…