Djeca pokazuju svoje osjećaje, a mi ih ušutkavamo i ukalupljujemo

Budemo li u učionicama i dalje očekivali mir, tišinu i disciplinu, djeca će biti sve buntovnija. Javna je tajna da učitelji i profesori često svaku novu generaciju gledaju kao lošiju i razmaženiju. „Teško se s njima izlazi na kraj. Ne prihvaćaju opći autoritet.“ Zašto bi ga i prihvatili? Prihvaćamo li mi autoritete bez njihova preispitivanja?

Majka sam i učiteljica. Nalazim se u dvije uloge važne za razvoj djetetovih vrijednosti, stavova, modela ponašanja i osjećaja koje ima. Iako sam završila fakultet, najveći sam dio svog razvoja mogla zahvaliti brojnim pročitanim knjigama i predavanjima izvan sustava obrazovanja. Interes za dijete povećao se kada sam i sama postala majka i shvatila koliko su djeca zapostavljeni članovi društva. Ona često bolje razumiju svijet u kome živimo od nas samih. Puna su energije i entuzijazma. Kada su sretna – skaču i vrište, ako su ljuta – viču, bacaju se na pod ili grizu. Pokazuju svoje osjećaje, a mi odrasli ih putem ušutkavamo i ukalupljujemo.

Prva je socijalizacija odlazak u dječji vrtić. Boravak tamo je najčešće djeci ugodan, posebice kada je tu neka teta koja se također sama usavršavala i koja zaista voli djecu i svoj poziv. Djeca u vrtiću uče kroz razne oblike poticajnih igara te je sve puno boja i igračaka. Pjevaju se pjesmice i pričaju priče. Mašta je glavni alat rasta djeteta.

Od početnog ushićenja do negodovanja zbog škole

Djeca koja se pripremaju za odlazak u prvi razred škole uzbuđena su i sretna. Vesele se školi i svemu što ih očekuje. Nakon nekoliko mjeseci, krajem prvog razreda, velika većina djece više ne voli ići u školu. Kada svoje petaše pitam vole li ići u školu, jednoglasno zabruje: "Ne!"

Nije ni čudo da ne vole. Do jučer su se u vrtićima igrali i stvarali, a sada u školama sjede u klupama nekoliko sati. Pišu, računaju i tek ponekad kreativno stvaraju ili igraju graničara. Jedva dočekaju sat tjelesnog odgoja, likovne kulture ili neku izvannastavnu aktivnost na kojoj sjede u krugu i izrađuju razne predmete od recikliranog materijala. Gdje je nestala igra pitaju se djeca, pitaju se roditelji, a pitaju se i brojni učitelji.

Neki mi je dan kolegica ispričala kako njena prvašica voli učiteljicu iz vjeronauka jer se s njima na satu igra lutkarskih predstava. Svoju učiteljicu, kako joj je malena objasnila, ne voli, jer stalno moraju biti tiho i mirno sjediti.

Iz stalnog pokreta u pasivno sjedenje

Prelaskom iz vrtića u školu, djeca dožive stres. Prolaskom u više razrede od njih se očekuje još više discipline i mira. Kao roditelj i učitelj intenzivno razmišljam o školama u kojima se provodi neki oblik alternativne pedagogije. U takvim je školama igra i dalje vrlo važna kao alat u učenju. U državnim školama se nekada na tehničkome pililo i rezalo, danas se uči o strojevima i alatima. Moji učenici imaju najveće poteškoće zadržati pažnju 6. sat na tehničkome, prepisujući u bilježnicu što za idući sat treba naučiti.

Poslušna djeca nemaju velikih poteškoća s praćenjem takve nastave. Putem su negdje naučila da će dobiti pohvalu ako prate program i uklope se u zadano. Hoće li takva djeca biti budući inovatori? Na djeci je da pomiču naše granice, da ih dovodimo pred izazove, da im pružamo nova iskustva i doživljaje. Djeca su po prirodi znatiželjna. Samopouzdano dijete je glasno, aktivno, postavlja pitanja, suprotstavlja se, traži izazove i mašta. Budemo li u učionicama i dalje očekivali mir, tišinu i disciplinu, djeca će biti sve buntovnija. Javna je tajna da učitelji i profesori često svaku novu generaciju gledaju kao lošiju i razmaženiju. "Teško se s njima izlazi na kraj. Ne prihvaćaju opći autoritet." Zašto bi ga i prihvatili? Prihvaćamo li mi autoritete bez njihova preispitivanja?

Optimistična sam kad gledam novu generaciju učenika i mladih ljudi. Kreativni su, glume, pišu, izrađuju, imaju stotine pitanja o najrazličitijim temama. Vidim svjetlo na kraju tunela gledajući i mlade kolege. Sve je više onih koji uživaju u svome poslu, koji cijene i poštuju učenika kao sebi ravnoga te koji se trude osmisliti nastavu kako bi učenicima pružili dovoljan izazov i priliku za rast.

*************

Nove Fora priče za djecu održavaju se 28. 9. 2019.

Vjerujemo da djeca već jedva čekaju čuti nove priče koje predstavlja Danijela Miklec. Sljedeći termin je u subotu 28. 9. od 10 do 10.45 u Relax Kids 4 All centru u Kukuljevićevoj 15 u Zagrebu (nedaleko Britanca). Prijave su obavezne na mejl: foraprica@gmail.com ili u inbox FB Fora priča stranice. Broj mjesta je ograničen.


Tekst:
Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Fora priče za najmlađe u kojima svi sudjeluju!

Radionice interaktivnog čitanja za djecu, osim zabave, imaju…

Neka vaš mozak što prije shvati da ste na odmoru

Za vrijeme praznika nikome nije u središtu interesa…

Zaustavimo tragedije u obiteljima

Može li se nasilje spriječiti? – Može! I…

Pročitajte i:

djeca i mobiteli

Psiholog upozorava: mnogi roditelji propuste naučiti djecu ovu važnu vještinu

Naš moderni svijet prepun je odvraćanja pozornosti. Na svakom koraku vreba mobitel, tablet ili televizor…

Gabriela Braičić: Još jedna mlada zvijezda je rođena!

Svi koji još niste poslušali nastup 14-ogodišnje Gabriele Braičić prošli vikend na Supertalentu, priuštite si…

Izvesce Unicefa o prehrani djece 2019.

Unicef upozorava: loša prehrana prijeti zdravlju djece diljem svijeta

Siromaštvo, urbanizacija, klimatske promjene i loš izbor hrane uzrokuju štetne prehrambene navike ne samo odraslih,…

zvakaca guma za odredivanje plodnosti

Jednostavan način određivanja plodnih dana - pomoću žvakaće gume!

Zamislite da prožvačete žvakaću gumu i ona vam kaže jeste li plodni ili niste. Zvuči…