Ne mora mama ništa, mama si je zamislila ovaj prvi Božić s bebom baš kao Božić iz američkih filmova. Znam, sama sebi zadajem nepotreban posao, i znam da Božić nije u pompoznim slavljima i velikim darivanjima, nego u ljubavi, dobroti, obitelji… No, ovo je bebin prvi Božić, a ja sam jedna od onih ljudi što od 1.11. pušta Mariah-u Carey i nosi kapicu Djeda Mraza na glavi. Moj suprug je nekad bio Grinch, sada je malo omekšao, ali i dalje ne može cijeli dan slušati božićne pjesme poput mene.

Ove godine, odlučila sam kupnju poklona odraditi na vrijeme. Odlučila jesam. Ispoštovala odluku nisam. Zadnja dva vikenda sam praktički provela u shopping centru. I to bi bilo super, da ne moram žuriti jer je mali sisavac gladan. Od kad sam postala mama, moram sve raditi na brzaka. Za običan odlazak u shopping treba mi cijeli plan i program. Moram ranije odlučiti u koje ću točno dućane ući i što tražim, jer krenem li bezglavo lutati samo ću izgubiti dragocjeno slobodno vrijeme i neću apsolutno ništa obaviti. U našoj obitelji, osim Leone, tu su i nećakinja Marieta i nećak Toma. Tu je i Antino i moje kumče Mateo. Normalno, kako su oni svi maleni, Marieta je sa svoje velike tri godine najstarija, njima je relativno i jednostavno kupiti poklon, a meni je gušt kupovati igračke. Jedino kome sam na vrijeme kupila poklon su klinci. Drugima više sreće dogodine.

Muž se pobrinuo za jelku. Mi kupujemo pravu jelku. Da, znam, koristim platnene pelene i recikliram plastiku, papir i slično, ali kupujem živu jelku. Možda nije baš eko friendly, ali meni su neusporedivi umjetni borovi s pravim nordijskim jelama, i taj miris je miris Božića koji pamtim od kad sam bila mala. Uz miris noninih kolača. Kuglice su moja briga. Ja volim kad je bor uredan i ima samo 2 do 3 boje na sebi. Gora polovica uvijek nakači nešto zeleno ili narančasto na njega, ali eto… i njemu je Božić pa pregrizem jezik i kasnije prebacim te njegove kuglice na stražnji dio bora – koji nitko ne gleda. Jednostavno, zar ne?

Leona je počela puzati, ali još nije stigla do bora, što ne znači da ni neće do kraja blagdana. Lampice su joj prekul i postale su mi dosta korisne u ritualu uspavljivanja pa ćemo lampice pustiti do idućeg Božića.

Pripreme teku, za sada po planu, odradili smo kupnju namirnica. Muž i ja se izmjenjujemo. Dok jedan čuva bebu kući, drugi kupuje. Pokloni su ispod bora. Kekse sam pekla neki dan, mislila sam još jedne kolače, ali ne znam koliko je izvedivo. Leona mi često pobrka sve planove kada odluči umjesto u 8 sati leći u ponoć. Starci dolaze sutra. Još mi je samo ostalo napraviti generalku i ispeglati 4 korpe robe koja se suši danima jer je vani ljigavo, hladno i bljuzgavo vrijeme. Snijega neće sigurno biti jer sam u Splitu, pa molim za samo malo sunčeka i lagane (ne škure) burice.

Božićna obleka je sprema, iako Lavica već mjesec dana nosi božićne pidžame i tutice. Baš kao i mama.

Post brzinski privodim kraju jer mi je ovih dana zaista teško uloviti sat vremena mira i tišine. Bebin prvi Božić bit će Božić za pamćenje. A znate zašto? Jer će cijela obitelj biti na okupu. A kad podvučemo crtu, iako uživam u blještavilu, prava čarolija je upravo o tome da ćemo svi biti zajedno.

Sretan Božić svima od nas! Provedite ga bez stresa i u društvu vaših najmilijih.

Tekst: Elena Vian Projić, profesorica u čizmama marketingaša, blogerica Jedna od Šefica, mama Foto: Privatni album