Svi imamo pravo na loš dan

„Roditeljstvo je najljepša stvar na svijetu“, potvrdit će vam svi roditelji, ali pitanje je koliko njih će vam iskreno priznati kako su ponekad na rubu ludila. I sama sam se neki dan našla u situaciji kada sam pomislila da gubim razum i da nisam sposobna za sve što se od mene kao majke očekuje. Taj dan igrom slučaju imali smo dva liječnička termina.

Morali smo na vježbice i na kontrolu kod dermatologa (odgađanje nije dolazilo u obzir jer svi znate kakav je naš zdravstveni sustav – uzmi prvi termin koji ti ponude jer do sljedećeg „tko živ…“). Srećom, bolnice su blizu pa smo odvježbali i taman stigli na vrijeme kod dermatologice. Grgur je bio pravi anđeo i strpljiv sve do samog kraja kada je već bio gladan i umoran.

Nakon što sam mu u autu dala klopu i stavila ga u sjedalicu utonuo je u san čim sam upalila auto. Stigli smo tako bez problema doma, parkirali i ja sam taman zadovoljno razmišljala kako smo sve obavili bez problema kad sam otvorila gepek da izvadim kolica i shvatila da nisu u autu. Čovječe! Pa ja sam ih ostavila na parkiralištu!

Sjedam brzo nazad u auto i kalkuliram koliko će nas moja nespretnost koštati ako je netko naišao i pokupio ih.
Ljuta sam na sebe kako sam mogla biti tako smotana, a onda me ideja da sam mogla u njima ostaviti i Grgura naprosto izbezumljuje.
U tom trenutku stižemo nazad na parkiralište i vidim da sam imala više sreće nego pameti i da me kolica čekaju.

Osjetila sam djelomično olakšanje, ali sumnja u vlastite sposobnosti i doraslost svemu što roditeljstvo nosi progonila me do kraja dana.Srećom da imam dobre prijatelje pa sam se izjadala i čula i njihove slične anegdote.

Nije baš velika utjeha, ali na kraju sam zaključila da svi imamo pravo na loš dan i na greške pa čak i kada se radi o najvažnijoj zadaći u životu, brizi za vlastito dijete.