Escherichia coli kod djece

Što je escherichia coli i kako se liječi? Sve što treba znati o e.coli piše dr. Boris Filipović - Grčić, jedan od stručnjaka s projekta Sretna beba.

Escherichia coli (E. coli) se normalno nalazi u našim crijevima. Neke podvrste E. coli su međutim patogene i često izazivaju proljeve, i to i u djece i u odraslih. Dokazuju se bakteriološkim pretragama stolice, i liječe se prema kliničkoj slici i vrsti uzročnika dobrom rehidracijom (nadoknadom tekućine) i drugim potpornim mjerama, te u nekim slučajevima i antibioticima.
E. coli je značajan uzročnik i drugih infekcija, posebice u razvijenim zemljama gdje pripada i Hrvatska – to su urinarne infekcije i infekcije novorođenčadi.

Urinarna infekcija je napad mikroba na mokraćni sustav. Upravo je E. coli najčešći uzročnik mokraćne infekcije. Dijagnozu urinarne infekcije u djece je važno postaviti što ranije jer se lokalizirana infekcija (infekcija mjehura ili mokraćovoda) brzo proširi na sam bubreg. Infekcije mokraćnih puteva su, uz infekcije dišnog sustava, najčešće infekcije u djece. Učestalost je veća u djevojčica (3-5 posto) nego u dječaka (1-2 posto), najčešće se javljaju u prvoj godini života. Bakterije u mokraćni sustav dolaze iz crijeva, ulaze putem mokraćne cijevi i napreduju preko mjehura i mokraćovoda do bubrega. Ulazak bakterija u mokraćni sustav je moguć i putem krvi.

Mokraćni se sustav svojim prirođenim svojstvima brani protiv upada bakterija, ali u nekim situacijama, primjerice uz prirođene malformacije mokraćnog sustava te su obrane nedovoljne pa nakon ulaska bakterija u mokraćni sustav uslijedi infekcija. Kao i u slučaju proljeva, bakterije ešerihije koli koje uzrokuju mokraćne infekcije dijele se prema raznim svojstvima na opasnije i manje opasne da bi se bolje znalo predvidjeti opasnosti koje pojedini sojevi predstavljaju za bolesnika. Osim pojedinih svojstava koje E. coli može imati, važna je osobina posjedovanje fimbrija ili nožica kojima se bakterije pričvrste iznutra na mokraćni sustav, pa ih strujanje mokraće teže odstranjuje, a olakšano je napredovanje infekcije prema bubrezima.

Klinička slika mokraće infekcije može biti šarolika: temperatura može i ne mora biti povišena, učestalo mokrenje, peckanje u mokraćnoj cijevi i neugodan miris mokraće se mogu i ne moraju zamijetiti. U težem pijelonefritisu početak bolesti može biti nagao sa zimicom i tresavicom, praćen općim lošim stanjem. U tim situacijama treba potražiti pomoć liječnika.

O bakteriološkim nalazima, ali i o drugim nalazima i stanju bolesnika ovise načini liječenja. Pojava mokraćne infekcije zahtijeva nefrološku obradu radi traganja za malformacijama mokraćnog sustava i optimalnog liječenja te kasnijeg nadzora bolesnika. Ponavljanje težih mokraćnih infekcija je potrebno izbjeći, pa je u bolesnika važan dugoročni nadzor.