Kako sam 'zakazao u krevetu'

Što znači zakazati u krevetu, pitao me jednom, kao iz vedra neba, moj 6-godišnji sin. Zbunila sam se, ali sam mu odgovorila. ‘To ti je kad ne možeš zaspati, pa se vrtiš u krevetu…’.

‘A, da, znam, i ja sam zakazao u krevetu, jednom sam…’, nastavio je uzbuđeno prepričavati. Iz te jedne njegove ‘epizode’ saznala sam kako nije mogao zaspati, pa se digao iz kreveta, stavio deku i jastuk na pod da mu ‘glume’ vreću za spavanje kao u slikovnici o Piku, onda mu je bilo neudobno, pa se, ipak, vratio u krevet, potom mu se pred jutro piškilo, pa je išao na zahod i usput kroz prozor pogledao pada li snijeg. Poznajemo li uopće svoju djecu? Posvećujemo li im se na pravi način u ono malo vremena koliko smo dnevno s njima? Vjerojatno ne, rekla bih, kad nas neka pitanja i (noćne) pustolovine iznenađuju. Na moje, već rutinsko, pitanje kako je bilo u vrtiću, on predvidljivo odgovara ‘super’. No onda ja naknadno saznam da su, primjerice, on i njegova ‘kraljica’ Laura škaricama za papir umalo porezali čitav grm u dvorištu vrtića, pa su se tete strašno ljutile, da mu je crtež pohvaljen, da su jeli ‘namaz za rukometaše’ koji je njemu, naravno, bio bljak, da je u dvorištu vrtića sreo mlađeg brata i da mu teta nije dala ići blizu njega jer bi, rečeno, naravno, dječjim jezikom, poremetilo njegovu adaptaciju na jaslice…
 Kako bolje čuti i razumijeti vlastitu djecu? Priznajem, nisam najbolji uzor, ali barem se trudim biti bolja. I samo njihova. Moj je recept  je - jednostavan.

1. Umjesto da ih površno slušam dok u jednoj ruci držim peglu, a s drugom kuham, obveze kuće ostavljam za kasnu večer, kada djeca spavaju. Ili odgađam.
2. Ono što ne stignemo preko tjedna, nadoknađujemo za vikend. Tu ne mislim na čišćenje, shopping i slične aktivnosti, već na vrijeme koje provodimo s djecom. Za mene vikend znači odlazak na izlete, druženje s prijateljima, šetnje, igre u susjedstvu…
3. Sudjelujte s djecom u igri i upoznajte svijet njihove mašte! Dok moj suprug s osmjehom na licu gleda crtiće i poput djeteta uživa u igri, ja – priznajem – nisam taj tip. Meni je igranje dosadno, ali se trudim…, jer znam koliko to njima znači.