Prehrana djece jasličke dobi

S prehranom dojenčeta sve je uglavnom jednostavno. Mama lako nahrani dijete kad ono svojim plačem signalizira glad. No, što kad stigne vrijeme da i dijete sjedne za obiteljski stol...

Jelovnik djeteta jasličke dobi polako sve više nalikuje na jelovnik njegovih roditelja. No, ipak postoji relativno velika razlika koje roditelji trebaju biti svjesni. Izdvojili smo neke od češćih dvojbi koje muče roditelje.

1. Treba li djetetu nuditi meso

Jedne mame smatraju da je meso osnovna namirnica koja može zadovoljiti svu potrebu za proteinima u dječjem organizmu, druge se pridržavaju vegetarijanske prehrane i dijete privikavaju na takvu vrstu prehrane. Neki će nutricionisti reći da je to idealan put do deficita željeza i razvoja anemije te da dijete u razvoju ima potrebe za bjelančevinama životinjskoga podrijetla. Naći će se i onih koji će pronaći argumente da dijete bez problema može zadovoljiti sve potrebe za bjelančevinama i iz drugih nemesnih proizvoda. Čini se da će još neko vrijeme jedna i druga strana dokazivati ispravnost svojih navoda. U međuvremenu, odlučite sami na koji način želite hraniti svoje dijete, pratite njegov razvoj i zdravlje, ne zanemarujte moguće simptome anemije i ako imate bilo kakve dvojbe u vezi sa zdravljem, posavjetujte se o tome s pedijatrom. Iz prakse se vidi da bilo koji od tih dvaju izbora može biti dobro rješenje ako je roditelj dovoljno educiran o nutritivnoj vrijednosti namirnica.

Savjet: Ako odlučite djetetu ponuditi meso, onda to učinite nakon navršenih sedam ili osam mjeseci života. Uvodite ga postupno, i to ne kao glavni dio obroka, nego u manjim količinama. Najbolje je da je skuhano i usitnjeno zajedno s povrćem. Dovoljno je da na taj način jede male količine mesa jedanput do dva puta na tjedan. Pratite koliko je dijete zainteresirano i ne prisiljavajte ga na meso ako mu ne odgovara. Radije mu u tom slučaju ponudite alternativne namirnice koje sadržavaju proteine. Češće konzumiranje mesa u ranoj dobi ne preporučuje se jer meso, bez obzira na to kako se priprema, sadržava masnoće koje je nemoguće izdvojiti. Meso je puno teže probavljivo od povrća, pa su moguće i promjene s djetetovom probavom. Ako, pak, odlučite proteine nadoknađivati preko drugih namirnica, najbolje je izabrati sir, zeleno lisnato povrće, mahunarke, grašak, integralne žitarice itd.

2. Juhe su idealan početak obroka

U nekim zemljama juhe nisu toliko uobičajen dio ručka pa ih i ne nude djeci redovito. Naravno, bez njih se može živjeti, no ako ste u svojoj obitelji navikli imati juhu kao predjelo, zašto i dijete ne bi upoznalo njezine prednosti? Uostalom, i u vrtiću djeca dobivaju juhu prije glavnog jela. Juha se s razlogom nudi kao prvo jelo. Ona stimulira izlučivanje želučanog soka i time priprema sluznicu želuca na probavu onoga što će dijete još pojesti do kraja obroka.

Savjet: U juhice možete dodati razno usitnjeno povrće koje dijete možda na neki drugi način ne bi niti jelo. Kad vidi s kakvim užitkom roditelji jedu juhu, veća je vjerojatnost da će ih dijete i samo zavoljeti. Naravno, količinu prilagodite djetetu kako se ne bi dogodilo da nakon juhe više nije gladno ni zainteresirano za glavno jelo. Ako pripremate povrtno varivo, tada neki drugi oblik juhice prije toga nije potreban. Pripazite da svi sastojci juhe ili variva budu dobro usitnjeni ili primjerene veličine kako bi dijete lakše gutalo. Djeci do jedne i pol godine sve treba usitniti vilicom, a meso razdijeliti na sitnije vlaknaste dijelove. Poseban je oprez potreban kad se servira juha ili varivo koje je upravo skuhano kako ne bi bio prevruće. Sa začinima nemojte pretjerivati, dijete se još nije naviknulo na njih i njemu će biti ukusno i bez soli. Ako radite mesnu juhu, preporučuje se prvu vodu koja zakipi baciti, dodati novu i nastaviti kuhati dok svi sastojci ne budu dovoljno kuhani. Prva se tekućina baca zato što je premasna i previše bi opteretila djetetov želučano-crijevni trakt koji još nije potpuno sazreo.

3. Jogurt je korisniji od kefira

Neke su mame uvjerene da su jogurti puno korisniji od kefira iako za to ne postoje nikakvi znanstveni dokazi. I jedan i drugi dobivaju se fermentacijom mlijeka, ali sadržavaju različite tipove dobrih bakterija. Dobre bakterije iz jogurta održavaju čistoću našega probavnog sustava i hrane dobre bakterije u našem probavnom sustavu. Za razliku od jogurta, kefir kolonizira crijevni trakt i sadržava nekoliko važnih sojeva dobrih bakterija koje ne možemo naći u jogurtu. Također sadržava i kvasce koji kontroliraju i odstranjuju destruktivne patogene kvasce iz organizma zbog čega je organizam dodatno od njih zaštićen. Aktivni kvasci i bakterije u kefiru imaju puno veću hranjivu vrijednost od jogurta jer pomažu u probavljanju hrane koju jedemo i održavaju debelo crijevo čistim i zdravijim.

Savjet: Djeca možda više vole jogurte jer su često zaslađeni i nalaze se u atraktivnijoj ambalaži. No, ako već odabirete jogurt, svakako je važno da izaberete što prirodniji, bez dodatka šećera. S obzirom na različit način probave, jogurt je najbolje jesti ujutro ili danju, a kefir navečer. Želite li biti sigurni da su proizvodi što zdraviji, pokušajte sami napraviti jogurt ili kefir i po želji ga začiniti komadićima voća, bez dodavanja rafiniranog šećera.

4. Djetetu je u redu ponekad davati dimljenu kobasicu

Ni u kom slučaju! Kobasice (i to samo kuhane) i hrenovke djeci se mogu (ako baš morate) davati tek nakon druge godine, prema nekima nakon treće. Razlog je što se u proizvodnji takvih proizvoda upotrebljava meso lošije kvalitete. Osim toga, u tim je proizvodima puno soli i puno masnoća. Suvišne količine skrivenih masnoća umanjuju apsorpciju proteina životinjskoga podrijetla i otežavaju probavu hrane koja se dulje vrijeme zadržava u želucu. Zbog toga dijete neće imati teka do sljedećeg obroka i veći će dio hrane ostaviti.

Savjet: Pripazite da kobasice i hrenovke ne postanu osnova djetetove prehrane. Ipak je puno bolje da jede meso koje vi pripremite, zato pronađite način da mu ono postane primamljivije od gotovih mesnih proizvoda. Osim toga, dimljeni mesni proizvodi ne bi trebali biti na djetetovu jelovniku barem dok ne krene u školu. Zbog toga već neko vrijeme u vrtićima se djeci ne nude ni hrenovke, ni paštete, ni slični proizvodi.

5. Tjestenina je štetna

Ako pitate djecu, sigurno se neće složiti s tom tvrdnjom. Nutricionisti također neće tjesteninu potpuno isključiti iz prehrane i proglasiti je štetnom. No, istaknut će da ne treba pretjerivati u konzumiranju proizvoda od bijeloga brašna i ne treba privikavati dijete na takvu hranu od malena. Nakon riže, pšenica je najčešće korištena žitarica na svijetu. No, problem može nastati zato što u sebi sadržava teško probavljivu bjelančevinu. Zato ne treba juriti s dodavanjem tjestenine na djetetov jelovnik, po mogućnosti ne prije druge i pol godine.

Savjet: Razmislite o tome da djetetu ponudite integralnu tjesteninu, odnosno proizvode od integralnih žitarica uopće. Naime, one po svojem sastavu imaju više nutrijenata i vlakana od rafiniranih. Vlakna pomažu u kontroli tjelesne mase, smanjenju koncentracije kolesterola i triglicerida. Integralna tjestenina poboljšava rad crijeva i bogatija je okusa od rafinirane. Žitarice, osobito integralne, nalaze se na vrhu prehrambene piramide i nepresušan su izvor kompleksnih ugljikohidrata, vitamina, minerala, vlakana, pa prema službenim nutricionističkim mjerilima čine osnovu svakodnevne prehrane.

Messy child

6. Kozje mlijeko bolje je od kravljeg

Kozje se mlijeko puno brže probavi od kravljeg, njegovi su proteini probavljiviji. Sadržava manje kolesterola (10 mg/100 g) u odnosu prema kravljem (13 mg/100 g), veći udio kalcija i fosfora, kalija, te antioksidansa selena koji ima antikancerogena svojstva. Međutim, ni kravlje ni kozje mlijeko ne sadržavaju željezo u količini dovoljnoj da se zadovolje potrebe organizma dojenčadi i male djece te izvore željeza treba nadoknaditi drugim namirnicama.

Savjet: Dojenčadi se do godine dana, osim majčina mlijeka i industrijskih mlijeka za dojenčad, ne preporučuje davati ni kravlje ni kozje mlijeko jer sastavom ne zadovoljavaju sve potrebe djeteta u razvoju.

7. Djetetu ne treba braniti slatkiše

Slatkiši su dopušteni ako se povremeno konzumiraju, no puno je bolje ako upoznavanje sa slatkišima počne nakon godine dana, što je u praksi vjerojatno utopija. Pružit će djetetu više energije, ali ne i zadovoljiti nutritivne potrebe organizma u razvoju. Desert ne smije postati glavni razlog da dijete pojede glavno jelo. To se obično radi rečenicama: “Nema deserta dok ne pojedeš varivo”. Kada desert ima veću vrijednost od večere, djeca će ga više cijeniti od ostalih namirnica koje su zdravije i potrebnije. Zadržite neutralno stajalište kad je o hrani riječ.

Savjet: Pronađite zdrav način da nagradite dijete i pokažete mu svoju ljubav. Ako vam hrana, osobito slatkiši ili neke druge također nezdrave namirnice služe za to, djeca bi se tom hranom mogla početi koristiti kao načinom da se lakše nose sa stresom i negativnim emocijama. Umjesto hrane, ponudite im zagrljaje, pohvalu i pažnju. Od toga sigurno neće imati negativne posljedice za zdravlje. Kod izbora slatkiša izaberite one koji se ne lijepe za zube, a uz malo truda možete osmisliti zdravije voćne deserte koji će zadovoljiti djetetovu potrebu za slatkim. I ne zaboravite da je prevelika količina ta koja slatkiše čini štetnima za dijete.

8. Maslac ili margarin

Ova vječna dvojba zbunjuje mnoge roditelje, jer nikome baš nije drago ako otkrije da djetetu nudi nešto što je mogao zamijeniti nečim boljim. Ako se zbroje i oduzmu svi argumenti za i protiv jednog i drugog, još uvijek ostaje činjenica da, zapravo, ni maslac ni margarin nisu proizvodi koji bi se često trebali naći u blizini djeteta, a ni odraslih. Maslac je prirodni proizvod, za razliku od industrijskog margarina. Bogatiji je zasićenim masnoćama u odnosu prema margarinu. Već je stoljećima dio ljudske prehrane dok je margarin u uporabi posljednjih stotinjak godina.

Savjet: Maslac ima zasićene masti životinjskoga podrijetla koje povećavaju razinu kolesterola i pridonose začepljenju krvnih žila te srčanom i moždanom udaru, pa ga treba jesti vrlo umjereno, baš kao i sve proizvode koji sadržavaju kolesterol.

9. Špinat je nužno jesti zbog željeza

Iako sadržava određene količine željeza, špinat je puno zanimljiviji kao izvor vitamina C, vitamina A, te vitaminima B skupine, folne kiseline, luteina i beta-karotena. No, da bi se vitamini očuvali, špinat je bolje kuhati na pari ili u maloj količini vode 10-ak minuta. Od minerala najviše ima kalija, kalcija, magnezija i na kraju željeza. U manjim su količinama zastupljeni fosfor, mangan, bakar, cink i jod.

Savjet: špinatu prije kuhanja odstranite peteljku i veće poprečne žile na listovima, budući da su pune oksalne kiseline koja otežava apsorpciju željeza i taloži se na mokraćnim putovima i bubrezima. Zbog toga špinat pripremamo s mlijekom ili nekim drugim mliječnim proizvodom koji sadržava kalcij. Kalcij veže oksalate koji se tako lakše izlučuju iz organizma. Bacite vodu u kojoj se špinat kuhao, jer je puna nitrata koji prelaze u nitrite, a iz njih djelovanjem bakterija u debelom crijevu mogu nastati nitrozamini s potencijalno kancerogenim djelovanjem. Zbog nitrata špinat pripremajte neposredno prije konzumiranja jer se jednom termički obrađen špinat ne smije ponovno zagrijavati, niti dulje čuvati.

10. Gazirani sokovi pomažu kod želučanih tegoba

Djeci će gazirane sokove ponuditi roditelji koji ni sami ne mogu odoljeti da ih ne kupe. A dijete logično želi kušati sve što piju mama i tata, vjerujući da oni znaju najbolje. “Pa ništa mu neće biti od nekoliko gutljaja”, najčešći su komentari. No, utjecaj na djetetove navike, pa i na one prehrambene, počinje od malena i dijete će steći dojam da su gazirani sokovi piće koje je u redu piti. A kad ih jednom zavole, teško će ih se poslije odreći. Mnogobrojne su štetne posljedice tih napitaka: gojaznost, oštećenje jetre, kvarenje zubi, dijabetes, lošija koncentracija i problemi sa spavanjem.

Neki smatraju da svi gazirani napici ublažavaju želučane tegobe. No, najnovija istraživanja pokazuju da je učinak zapravo suprotan. Želučana infekcija privremeno oštećuje stanice želučane i crijevne sluznice, a napici s visokim sadržajem šećera dodatno pogoršavaju situaciju. Zbog povećane kiselosti konzumiranje tih sokova uzrokuje žgaravicu, a velika količina ugljičnoga dioksida može za posljedicu imati nadutost želuca.

Savjet: Idealno bi bilo da ne kupujete gazirane napitke, nego ih, ako baš želite, popijete negdje gdje vas dijete neće vidjeti. Ako dijete poslije i dođe u priliku da ih kuša, objasnite mu zašto ih ne kupujete i zašto biste voljeli da ih ni ono ne pije. Teško je izolirati dijete od mnogih štetnih utjecaja, no razvojem svijesti o tome koja je hrana i piće zdrava, naučit će izabrati što je za njega bolje.

Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , , , , , , , ,

Vezano uz temu

Djeca, spavanje i zablude

Kada se govori o spavanju beba i djece…

Tata se igra drukčije od mame

Po čemu se to razlikuje pristup igri očeva…

Kad Božić zakuca na vrata

Prije nego vas blagdanska euforija potpuno obuzme, želimo…

UNICEF slavi 70. rođendan

Na proslavi održanoj povodom sedamdesete obljetnice osnutka UNICEF-a…

Pročitajte i:

Upala mokraćnih putova kod djece

Urinarne infekcije češće pogađaju djevojčice jer je njihova mokraćna cijev kratka, ravna i široka te…

Bronhitis - kada kašalj izmakne kontroli

Bronhitis je česta dijagnoza u pedijatrijskoj ambulanti, osobito u zimskim mjesecima. Iako postoji i kronični,…

Tko to tamo hrče?

Oko 10 do 20 posto dječje učestalo hrče tijekom spavanja. Koji su najčešći razlozi i…

To je najveći dar koji možeš dobiti... da čuješ!

Prošlo je već 15 godina od akcije 'Dajmo da čuju' koja je na dotad neviđen…