Tijekom ljetnih mjeseci vrlo su česti problemi s gljivičnim infekcijama

Gljivične infekcije mogu biti površinske ili duboke. Površinske zahvaćaju kožu, nokte, kosu i sluznicu usne šupljine. Infekcijama pogoduje vlažno tlo i toplina pa su kod dojenčadi gljivice česte u pelenskoj regiji i na sluznici usne šupljine, a kod veće djece obično su na nogama, između prstiju, te na kosi. Gljivice češće dobivaju djeca iz nižih socijalnih slojeva, gdje je higijena manjkava, djeca koja jedu mnogo slatkog i djeca dijabetičari. Najvažniji korak za liječenje pelenske regije jest održavanje čistoće te što je više moguće prozračivanje pelenske regije. Dijete treba pustiti da se što više rita nožicama otkriveno i suho.



Vlasište


Ako je gljivicama zahvaćeno vlasište, pomnim pregledom nalazimo da vlas nije otpala, nego je slomljena tik iznad razine kože. Sama koža vlasišta je sivkasta i peruta se. Površinska infekcija nije opasna, može se izliječiti i ne uvjetuje trajno ispadanje kose.
Ako se na vlasištu jave male žućkaste krastice koje se spoje u pločice, treba pomisliti na duboku mikozu, i to osobito onda kada ta pločica od kraste na sredini ima udubljenje. To je znak da je koža ispod takve kraste atrofirala i da, nažalost, vlasi tu više neće rasti.






Koža


Na koži se gljivice jave najprije kao crvenkasta pjega koja se periferno širi, te dobiva prstenast izgled. Dio na periferiji je najcrveniji i lagano je uzdignut. Rub se može perutati, a tu se mogu javiti i sitni mjehurići. Specifičnost je da infekcija gljivicom ima jak svrbež. Gljivice između prstiju na nogama nemaju prstenast oblik. One se javljaju kao mjehurići u rožnatom sloju. Kad ti mjehurići prsnu, nastaje ljuštenje i jak svrbež.



Nokti


Nokti na nogama su zahvaćeni češće od onih na rukama.  Propadanje nokta počinje na bočnim stranama. Gljivice na rukama lakše je izliječiti od gljivica na nogama zbog toga što je noga pretežno u cipeli ili papučama pa nema dovoljno prozračivanja.



Sluznice


Gljivice zahvaćaju sluznicu usne šupljine ili genitalnu sluznicu. Dok se radi samo o plitkim naslagama na nepcu ili jeziku, prognoza je dobra.






Prevencija gljivica


• redovita higijena cijeloga tijela (osobito između prstića i u pelenskoj zoni)


• zasebni ručnici za svakog člana obitelji


• redoviti pregled kućnih ljubimaca kod veterinara


• redovito pranje kahlica ili dječjih duda i plastičnih bočica (po mogućnosti u vrtić donijeti vlastitu kahlicu)


• redovito presvlačenje pelena bez obzira na njihovu “nepropusnost”


• nošenje plastičnih sandalica na javnim kupalištima i bazenima, ali i u garderobama


• izbjegavanje posuđivanja cipelica od druge djece


• izbjegavanje sintetičke obuće, nošenje pamučnih čarapica



Duboke i ozbiljne infekcije


Ako dijete ima smanjenu otpornost, gljivična infekcija može zahvatiti i unutarnje organe i tada to postaje ozbiljna bolest. Postoje i tzv. duboke gljivične infekcije, no one su kod djece rijetke. Gljivica prodre kroz kožu, inkubacija može biti do tri mjeseca. Početna promjena je tvrd i bezbolan čvorić ispod kože. Poslije se on prilijepi pod kožu, koža na tom mjestu pocrveni i nastaje čir koji može dugo vremena vlažiti. Ako dijete ima poremećen imunitet od osnovne bolesti ili od terapije malignih bolesti, može doći do infekcije gljivicama pluća ili moždanih ovojnica. To su vrlo teška stanja jer su gljivice preplavile krv i mogu se naseliti u bilo kojem organu. Kad su gljivice preplavile krv, dolazi do otrovanja krvi (sepse).



Dobro je znati da gljivice imaju specijalnu sklonost da se naseljavaju na plastične materijale u organizmu. Zbog toga su djeca koja imaju bilo koju vrstu urinarnog katetera ili nazogastrične sonde osobito izložena infekciji. To se osobito odnosi na djecu koja zbog anoreksije dobivaju hranu preko nazogastrične sonde. Takva djeca i inače imaju sniženu otpornost zbog neodgovarajućeg unosa hranjivih tvari. Ako se na takav organizam naseli još gljivica, može nastati biološki slom otpornosti. Gljivice su vrlo zarazne i cijela obitelj može biti zahvaćena infekcijom ako se ne pazi na higijenu.



Gljivice na vlasištu i koži najčešće se dobivaju od zaraženih pasa i mačaka. Iako postoji dobra vrsta terapije za gljivice (antimikotici), potrebno je ipak učiniti sve što je u moći roditelja da do takve infekcije uopće ne dođe, a ako i dođe, da se što prije potraži pomoć pedijatra i pronađe najučinkovitiji način liječenja.



Tekst: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med., spec. za dječje bolesti,


Foto: Thinkstock