Sigurnost cjepiva nije primjereno istražena

Kada je riječ o cijepljenju djece i njegovoj štetnosti, dr. Lidija Gajski, specijalistica interne medicine Doma zdravlja Zagreb Centar, kaže kako svatko tko se informirao i nastoji biti objektivan, o tome nema jasnih tvrdnji i stavova jer područje djelotvornosti i sigurnosti cjepiva još nije primjereno istraženo.

Otkad se u 19. stoljeću cjepivo uvelo kao mjera imunizacije stanovništva, primjerena istraživanja nisu provedena, ističe liječnica. Smatra da se koristi od cjepiva uvelike uzimaju zdravo za gotovo. Znanstvenici Cohraneove mreže proučili su cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (mo-pa-ru) i nisu našli dovoljno kvalitetnih istraživanja na osnovi kojih bi se moglo suditi o njegovoj učinkovitosti ili sigurnosti. Kada je o cjepivu riječ, kaže ona, postoje istraživanja koja su metodološki slaba. Upozorava kako prekratko traju, uzimaju se neodgovarajući uzorci ispitanika, isključuju se primjerice neurorizična djeca i, naposljetku, ispituju ih sami proizvođači.

Navodi primjer cjepiva protiv gripe, koja se kao učinkovita ponajprije nude odraslim osobama, a istraživanja su pokazala kako su beskorisna. Za starije skupine uopće nema odgovarajućih istraživanja, a tvrdnje naših zdravstvenih autoriteta o korisnosti cjepiva nisu utemeljene na znanstvenim dokazima. Pravi uvid u štetnost cjepiva nedostaje i stoga što se prijavljuje tek manjina nuspojava.

Djelotvornost cjepiva

Neodgovorno je reći kako je neko cjepivo djelotvorno i sigurno jer nema znanstvenog uporišta kada to treba i dokazati. Neprihvatljivo je i svake godine uvoditi novo cjepivo jer samo u redovitom kalendaru cijepljenja djeca primaju 45 doza za deset bolesti. Tu su još i neobvezna cijepljenja, primjerice protiv HPV-a, gripe i rota virusa. To je cjepivo protiv rota virusa u SAD-u povučeno iz programa zbog toksičnosti i smrtnih slučajeva vezanih uz zapetljaj crijeva kao posljedice cijepljenja. Koliko je “posao” s cjepivima ozbiljan, pokazuje i primjer jednog od vodećih autoriteta za cijepljenje, američkog pedijatra Paula Offita, koji u vlasništvu čak ima i patent na njih.

Liječnici je upitna i teza dijela zdravstvene struke o iskorjenjivanju masovnih zaraznih bolesti zahvaljujući cjepivima. To ne stoji, kaže ona, jer kada se pogledaju grafikoni zaraznih bolesti, krivulje su se od druge polovine 19. stoljeća počele spuštati i nastavile padati istim intenzitetom i nakon uvođenja mjere procjepljivanja stanovništva. Zarazne se bolesti javljaju ciklički (epidemije se pojave pa utihnu) i u tom ih kontekstu treba promatrati u duljem razdoblju. “Plediram da se cjepiva primjereno istraže kako bismo se osvjedočili da su djelotvorna i potrebna”, kaže dr. Gajski. Izjašnjavati se o pojedinim cjepivima neodgovorno je pa je stoga zadaća sustava istražiti to područje ponajprije u lokalnim okvirima.

Nužno je objektivno informirati javnost

Također je nužno objektivno informirati javnost, roditelje i struku o znanstvenim činjenicama s tog područja. Potrebno je evaluirati cjepivo po cjepivo i procijeniti je li ono potrebno ili ne, kaže dr. Gajski. Dodaje kako treba educirati i liječnike, odnosno struku, koja vjerodostojno mora definirati i iznijeti činjenice o tome što je za djecu najbolje i ima li stvarne potrebe za cijepljenjem. Ako je riječ o zaraznoj bolesti koja je po svojoj prirodi lagana, treba vidjeti isplati li se protiv nje masovno cijepljenje naraštaja djece, k tome kombinacijom cjepiva te s nepredvidljivim dugoročnim posljedicama i mogućim štetnim komplikacijama. Osobito stoga što postoje sumnje roditelja i pojedinih znanstvenika o povezanosti teških zdravstvenih oštećenja djece i cjepiva.

Da tvrdnje stoje, potvrđuju i nuspojave koje je priznala struka, ali i proizvođači cjepiva. Dr. Gajski kaže da nema dokaza o mogućoj povezanosti cijepljenja i autizma, koji u posljednje vrijeme jest u porastu, ali je jasno da je posrijedi neki okolišni čimbenik. Svakako, kaže ona, sustavno istraživanje cjepiva nije u interesu proizvođača, a ljudi se nerijetko hrane strahom i, kada je zdravlje u pitanju, pristaju na iznuđivanje novca. Takve se metodologije i zastrašivanja treba osloboditi i obratiti zdravom razumu. Odluku o cijepljenju djece, smatra ona, trebalo bi prepustiti roditeljima dok se struka ne usuglasi oko razumnog kalendara cijepljenja. Valja preispitati zakonsku obvezu cijepljenja u Hrvatskoj i učiniti kao u Austriji, Švicarskoj i zemljama Skandinavije, gdje ono nije obvezno.

Još nekoliko stavova stručnjaka:

Cijepljenje je zakonska obveza koju valja poštovati - dr. Bernard Kaić, voditelj Odjela za cijepljenje Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

Tek su se uvođenjem cjepiva neke bolesti iskorijenile- doc. dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”

Cijepljenje - da ili ne? - pedijatar doc. dr. Milivoj Jovančević

Vaše mišljenje o ovoj temi možete podijeliti i na našem Forumu!

Tekst: Snježana Kratz

Foto: Dalibor Zorić; Thinkstock