Treba li djetetu dopuštati da siše palac ili ga pak upozoravati da to ne radi?

Uz malo sreće na ultrazvučnim pregledima oko 20. tjedna trudnoće možete promatrati kako beba siše palac. Ukratko, uobičajeno je da fetus siše palac jer je sisanje palca zdrav način samosmirivanja. Takav pristup ima svjetski poznati pedijatar dr. T. Berry Brazelton kad s roditeljima razgovara o problematici sisanja palca. Njegova je želja da na neki način utješi roditelje i da tome pristupe s manje stresa.



Roditelji su obično zabrinuti zbog opasnosti od infekcije koju preko prljavog prsta mogu unijeti u sebe ili, pak, zbog štetnog utjecaja na zube. U svojoj knjizi Vaše dijete od začeća do 3. godine iznosi i rezultate istraživanja koje su proveli zubari jedne dječje bolnice o djeci koja sišu palac ili dudu te o onoj koja to ne čine. Pokazalo se da postoji mala razlika u potrebi za nošenjem zubnih aparatića između jedne i druge djece. Ispada da je guranje jezika odgovorno za iskrivljavanje gornjih zuba, iako je to najvećim dijelom vjerojatno tek nasljedna sklonost. U iznimke ulaze ona djeca koja zbog svoje povučenosti gotovo stalno sišu palac ili dudu te mališani koji imaju tu naviku sisanja palca i nakon pete ili šeste godine. Kod njih je veći problem u socijalizaciji, a ne u samom sisanju.



Novorođenče i sisanje palca


Novorođenče ima urođen refleks prinošenja ruke ustima. Ako je dijete uznemireno i želi se smiriti, sisanje palca pomaže mu da to postigne i da ponovno ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Uz taj urođeni mehanizam djeca se lakše nose sa stresom, a i njihovim je roditeljima često tako lakše s njima.


Jedna od očitih prednosti u odnosu prema dudi jest to da im je palac uvijek pri ruci i ne trebaju roditeljsku pomoć. Naravno, ističe dr. Brazelton, odluku o tome hoće li djetetu dati dudu ili ga pustiti da sisa palac, donose roditelji. Roditelji se mogu bojati da će dijete s tom navikom nastaviti i kad poraste i da se dude ipak lakše osloboditi. No činjenica je da se vjerojatno ne možete sjetiti puno djece koja su se upisala u školu a da i dalje imaju dudu ili sišu palac. Oni koji to i dalje čine, vjerojatno to rade iz inata jer su im roditelji to branili.



Kada se kod djeteta želi na oštar način ukloniti navika sisanja palca, samo ćete ga spriječiti da to čini kad je uistinu potrebno, tj. kad treba utjehu. Slično se događa i za druge vrste “štetnih” navika. Zato dr. Brazelton roditeljima savjetuje da dogovore zajedničko stajalište o sisanju palca. Ako već nikako ne podupiru sisanje palca, neka mu dopuste dudu jer dijete će trebati utjehu prije ili poslije. Ili će početi tražiti neki novi način smirivanja samoga sebe koji će vam se još manje svidjeti ili će biti nepovoljniji za djetetovo zdravlje i razvoj. Dr. Brazelton sisanje palca smatra zdravim znakom djetetove sposobnosti da samome sebi pomogne na najlakši način, a ne doživljava je kao sramotnu naviku.



Nije li duda ipak prihvatljivija?


Neće svi stručnjaci jednoglasno odlučiti je li duda bolja od palca i obrnuto. Primjerice, autori knjige Moja beba Birgit Gebauer-Sesterhenn i dr. med. Manfred Praun smatraju da se puno teže osloboditi navike sisanja palca i da ono uzrokuje izražene deformacije nepca i otvoreni zagriz, što poslije iziskuje nošenje aparatića za zube. No i jedni i drugi slažu se da i jedna i druga navika pomažu djeci da se brže smire i lakše zaspe.



Kako pomoći djetetu?



  • Ako dijete u ustima drži palac samo danju, i to rijetko, nema posebnih razloga za zabrinutost. No ako dijete i nakon navršene godine dana ima vrlo čestu potrebu sisati palac, roditelji bi se trebali zapitati zašto to radi i kako ga od toga postupno odviknuti na njemu odgovarajući način.



  • Katkad je razlog banalan: djetetu je dosadno, umorno je, tužno ili uplašeno. Sisanje palca umiruje ga u različitim stresnim situacijama. Neki mališani to rade u znak prosvjeda kad ne mogu postići određeni cilj kod odraslih.



  • Sisanje palca roditelje opravdano zabrinjava. Među ostalim, utječe na oblik mliječnih zuba, promjene smjera njihova rasta i na zagriz uopće.



  • Samostalno odvikavanje vrlo je komplicirano pa zbog toga dijete treba vašu pomoć: ne rugajte se djetetu i ne pokušavajte na silu izvaditi palac iz njegovih usta



  • Pronađite uzrok djetetova nezadovoljstva i uznemirenosti. Možda ne želi noću ostati u mračnoj sobi jer ga je uplašila neka sličica u knjizi ili je usnulo ružan san. Kad otkrijete uzrok, znat ćete kako ga umiriti.



  • Ne isplati se nadati da će lak za nokte ili senf prekinuti tu naviku. Te su smicalice obično uzaludne.



  • Palac je ponovno u ustima? Preusmjerite djetetovu pozornost na nešto drugo: stavite mu neku dragu igračku u ruke, pribor za oblikovanje ili crtanje. Igrajte razne igre s prstićima i rukama, listajte slikovnice i slično. Mnogo je prihvatljivijih načina da se djetetu pomogne pronaći utjehu od onih da mu se strogo naređuje da izvadi prst iz usta bez ikakve odgovarajuće alternative.



Tekst: Ivančica Tarade


Foto: Thinkstock