Promjene na sluznici usta mogu se manifestirati zbog neke uobičajene dječje bolesti poput šarlaha ili kao primarna bolest sluznice usne šupljine

Kod djece i adolescenata pojavljuju se razna oralna patološka stanja, prije svega lezije oralne sluznice, lezije kosti, ciste, tumori i tumorima slične promjene. Promjene na sluznici mogu se manifestirati zbog neke uobičajene dječje zarazne bolesti (šarlaha, ospica, rubeole, vodenih kozica) ili kao primarna bolest sluznice usne šupljine (Herpes simplex, afte, kandidijaza).




HERPETIČNI GINGIVOSTOMATITIS


Infekcije virusom Herpes simplex tipa 1 (HSV-1) mogu se pojaviti u svim dobnim skupinama, i to kao primarne infekcije, ali najčešće u dobi između dvije i četiri godine te se infekcija HSV-om smatra dječjom bolesti. Do pete godine života oboli 20 posto djece. HSV se najčešće prenosi bliskim dodirom s osobom koja ima promjene na sluznici ili koži uzrokovane tim virusom, bilo slinom ili sadržajem mjehurića koji su iznimno zarazni. Prema novijim spoznajama, virus se na zdravu osobu može prenijeti čak i slinom nositelja koji nema znakove bolesti.


Inkubacija najčešće traje od tri do pet dana, iako može trajati čak do 26 dana. Opći su simptomi bolesti povišena tjelesna temperatura, glavobolja, slabost, bol, mučnina, povraćanje, žarenje usta. Na vratu se mogu napipati povećani limfni čvorovi bolni na dodir. Nakon jednog ili dva dana na crvenoj i otečenoj sluznici usta pojavljuju se mjehurići koji pucaju, pa nastaju bolne ranice promjera 1-3 mm pokrivene žućkastom naslagom.



Mjehurići se najčešće javljaju na jeziku, nepcu i gingivi te djeca zbog izrazite bolnosti često odbijaju jesti i piti, plačljiva su i razdražljiva. Jezik može biti bijelo obložen uz neugodan zadah iz usta.


Primarna infekcija može proći i bez jasno vidljivih simptoma, pa je često roditelji zamijene za tegobe vezane uz nicanje zubića. U zdrave djece nakon 8-14 dana bolest spontano prolazi bez liječenja. Međutim, moguće su i komplikacije. Ako dijete zbog bolnih promjena u ustima nekoliko dana ne uzima hranu i tekućinu, može dehidrirati, pa je nužno bolničko liječenje. Rijetke i opasne, ali moguće komplikacije jesu i upala moždanih ovojnica (meningitis) te upala mozga (encefalitis), kada je dijete hitno potrebno odvesti u bolnicu.


Bolest se liječi primjenom antivirusnih lijekova sustavno i lokalno te ublažavanjem simptoma (snižavanje temperature, davanje dovoljne količine tekućine, multivitaminski pripravci, ispiranje usta nekom antiseptičkom otopinom). Lokalno se može primijeniti i sredstvo za ublažavanje bolova.



HERPES LABIALIS - "GROZNICA"


Nakon što se herpetični gingivostomatitis izliječi, HSV ne nestane iz organizma, nego cijeli život ostaje u živčanom sustavu čovjeka. Pod utjecajem nekih čimbenika virus se može aktivirati i živcima doći do sluznice ili kože, što se očituje ponovljenom infekcijom u narodu zvanom “groznica”. Javlja se u 40 posto primarno oboljele djece i obično prati neka druga febrilna stanja, ali može biti potaknuta i stresom, umorom, sunčanjem, vađenjem zuba, određenom hranom...


Početni znaci izbijanja herpesa jesu osjećaj peckanja i svrbeža uz pojavu crvenila i otoka te brzo izbijanje tipičnih mjehurića koji se grupiraju u grozdove, najčešće na usnama. Moguća je pojava i u ustima, na zubnom mesu i nepcu. U mjehurićima se nakuplja tekućina, u početku bistra a poslije zamućena, koja je vrlo zarazna i predstavlja koncentrat virusa. Nakon 5-7 dana mjehurići pucaju, suše se i na njihovu se mjestu stvaraju žućkasto-smeđe kraste.



Bolest više nije zarazna. Kraste same otpadaju i ne ostavljaju ožiljke. Za razliku od primarne infekcije HSV-om, nema općih simptoma bolesti (temperature, malaksalosti...) i promjene se obično javljaju samo jednostrano.


U terapiji je učinkovita jedino primjena antivirusnog sredstva izravno na bolno mjesto. Djelovanje je lijeka najučinkovitije ako se primijeni pri pojavi prvih simptoma, a nanosi 4-5 puta dnevno.


U sprečavanju zaraze važno je obratiti pozornost na opće higijenske mjere. Ako je u kući malo dijete a netko je od ukućana bolestan, važno je poduzeti mjere opreza. Izbjegavati dodir djeteta s bolesnikom, paziti na pranje posuđa i pribora te upotrebu ubrusa i ručnika. Pribor i igračke bolesnog djeteta treba odijeliti i zasebno prati. Važna je higijena ruku oboljelog i osobe koja njeguje bolesno dijete. Dijete će dirati ranu i postoji mogućnost da nečistim prstima protrlja oko i prenese infekciju na spojnicu li rožnicu oka.




AFTE


Afte su najuobičajenije oralne promjene u djece. Istraživanja pokazuju da oko 35 posto djece povremeno ima afte.


To su male, bolne i učestale lezije koje se pojavljuju na unutarnjoj površini usnica, sluznici obraza, jeziku, mekom nepcu, početnom dijelu ždrijela i u dnu usne šupljine. Nikada se ne javljaju na koži, tvrdom nepcu i zubnom mesu te ih, među ostalim, po tome razlikujemo od herpesa. Započinju kao bjelkasta izdignuća sluznice koja postupno prelaze u ranice nalik krateru čiji je središnji dio prekriven žućkastom krastom s uzdignutim crvenim rubovima. Zbog ogoljenih živčanih vlakana izrazito su bolne, ali nikada ne krvare. Ovisno o mjestu pojavljivanja, mogu ometati gutanje, žvakanje i govor.


Na osnovi veličine dijele se na male, velike i herpetiformne. Malene ili afte minor pojavljuju se na sluznici obraza ili usana, manje su od 1 cm i traju u prosjeku 7-14 dana. Dan ili dva prije izbijanja afti na sluznici se može pojaviti osjećaj peckanja. Područje na kojem izbija afta najprije je crvenkasto i bolno, a ubrzo se pojavi okrugla ranica pravilnih rubova sa žućkasto-sivim pokrovom. Može se pojaviti samo jedna ili nekoliko njih.


Veća ili afta maior, najčešće samo jedna, traje i do šest tjedana i sporije cijeli jer je riječ o dubljoj ranici koja zacjeljuje s ožiljkom.


Afte nalik herpesu ili herpetiformne afte sićušne su rane koje se najčešće pojavljuju na podjezičnoj sluznici, sluznici obraza i jezika, zahvaćaju veću površinu sluznice i bolne su. Premda su u kliničkoj slici herpetiformne afte vrlo nalik infekciji virusom Herpes simplex, zbog čega su i dobile takav naziv, danas se zna da taj virus ne uzrokuje afte.


Afte se pojavljuju i do nekoliko puta godišnje. Premda pravi uzrok afti nije poznat, u njihovu nastanku navode se brojni čimbenici. Među najčešćima su stres, fizička iscrpljenost, hormonski poremećaji, narušeno imunosno stanje osobe, slabokrvnost, bolesti želuca i crijeva te neki lijekovi.



Važno je naglasiti da afte nisu zarazne, nego je riječ o specifičnoj imunosnoj reakciji organizma na neki podražaj. Utvrđeno je da postoji obiteljska sklonost pojavljivanju afti. Ako oba roditelja pate od pojave afti, vjerojatnost da će od istog problema patiti i djeca iznosi 90 posto. Ako nijedan roditelj nema afte, mogućnost je smanjena na samo 20 posto.



RAS (rekurentni aftozni stomatitis)


Rekurentni aftozni stomatitis (RAS) jest periodično pojavljivanje afti, najčešće kod djece do pet godina i adolescenata, često popraćeno naglom pojavom povišene temperature, povećanim limfnim čvorovima i crvenilom grla. Traje 3-6 dana i pojavljuje se svakih 3-8 tjedana.


Afte se liječe sistemskom i lokalnom terapijom. U lokalnoj se terapiji primjenjuju anestetičke otopine za smanjenje bolnosti, kortikosteroidi za smanjenje upale te antiseptičke otopine koje smanjuju broj bakterija i gljivica u ustima kako bi se spriječila sekundarna infekcija.




ORALNA KANDIDIJAZA


Oralna kandidijaza jest gljivično oboljenje usne šupljine koje uzrokuje gljivica Candida albicans, uobičajeni stanovnik usta. U određenim okolnostima dolazi do njezina pojačanog razmnožavanja, pri čemu izaziva upalu sluznice (stomatitis). Gljivica napada oralnu sluznicu samo onda kada dođe do promjene oralne okoline ili oštećenja imunosne ili hormonske ravnoteže. Najčešće je riječ o primjeni antibiotika ili imunosupresivnih lijekova. Antibiotici smanjuju broj bakterija, pa se oralna flora mijenja u korist kandide.


Manifestacije na sluznici različite su, ali kod novorođenčadi, dojenčadi i djece s kroničnim bolestima najčešće se javlja pseudomembranozna kandidijaza poznata pod nazivom mliječac ili soor. Očituje se pojavom bjelkastih naslaga koje su nalik ugrušcima mlijeka, ali za razliku od njih čvrsto prianjaju uz sluznicu obraza i jezika. Ako se naslaga pokuša sastrugati, ostaje crvenkasta sluznica koja lagano krvari.


Kod male je djece moguće širenje infekcije na probavni sustav, ponajprije na jednjak. To može dovesti do smetnji pri gutanju, što izaziva povraćanje i smetnje pri hranjenju, a daljnje širenje izaziva i proljev.


Liječi se lokalno i sistemski primjenom antimikotika. U prevenciji su važne opće higijenske mjere. Higijena dojilje, sterilizacija bočica i dudica te pranje ruku. Poželjno je izbjegavati dugotrajnu primjenu antibiotika kad je god to moguće.



PROMJENE SLUZNICE USTA KOD UOBIČAJENIH DJEČJIH BOLESTI


Infekcije u djece koja imaju karakteristična obilježja na sluznici usta jesu: šarlah, ospice, rubeola i vodene kozice.


Praćene su uglavnom crvenilom sluznice usne šupljine s osjećajem peckanja i suhoće, a često i grloboljom. Obično od zaraze do pojave prvih simptoma prođe nekoliko dana. Svaka od bolesti ima karakteristične oralne promjene.



Šarlah


Najznačajnija oralna manifestacija jest tzv. malinasti jezik. Početni stadij infekcije karakterizira bijelo obložen jezik s upaljenim i povećanim okusnim pupoljcima. Obloženost jezika postupno se gubi te ostaju intenzivno crveni i natečeni okusni pupoljci, zbog čega jezik ima izgled maline.



Ospice


Koplikove pjege vide se na sluznici obraza kao sivkasto-bijele mrljice koje su okružene crvenom zonom, a javljaju se nekoliko dana prije kožnih promjena.



Rubeola


Povremeno se kod ove bolesti mogu naći promjene na mekom nepcu u obliku crvenih tzv. Forscheimerovih točkica.



Vodene kozice


Oralne manifestacije javljaju se u obliku bjelkastih mjehurića koji su okruženi crvenim rubom. Najčešće se nalaze na usnama, obrazima i jeziku.


U liječenju se primjenjuju sredstva koja ublažavaju bolove na površini sluznice usta i multivitamini.



Bolesti usne šupljine u djece predstavljaju zasebno područje u stomatologiji. Dječji organizam burnije od odraslih reagira na sve vrste infektivnih bolesti, ali i neke infekcije mnogo lakše i brže preboli od odraslog pacijenta. Ipak, ne treba zanemariti dječje pritužbe na bol jer nije svaki bol u ustima uzrokovan nicanjem zuba.



Tekst: Dr. med. dent. Zorana Čizmić i Dr. med. dent. Dea Jurić Perković, Split


savrseni.osmijeh@gmail.com


Foto: Thinkstock