Ljeto je i ova tema je ponovno aktualna, no je li ljeto dovoljan kriterij za odluku ili je to spremnost djeteta

Kad je pravi trenutak i kako to napraviti, već ste mnogo puta pretresli u razgovoru s drugim mamama, bakama... pročitali se o toj temi više tekstova i sada smatrate da se polako trebate upustiti u tu avanturu s vlastitim djetetom.


Čuli ste i kako je ljeto idealno vrijeme za to jer djeca mogu gola trčkarati pa ako im se i dogodi, ne treba ih presvlačiti. Također gola mogu biti svjesnija da su se upiškila jer neugodu osjete za razliku od osjećaja suhoće u pelenama koje sve upijaju.



Istina je, ljeto jest idealno vrijeme i djeca tada lakše prihvate kahlicu, no valja znati i to da su samo neka djeca spremna na taj korak krajem 2. godine života i da ih je većina ipak spremna tek oko svoje 3. godine, bez obzira koje je godišnje doba trenutno. Naime, tek krajem 2. godine djeca polako počinju kontrolirati veliku i malu nuždu kad su tjelesno i psihički zrela za taj korak. Teško ćete ih prije tog trenutka naučiti, objasniti im ili ih natjerati da to čine kako vi to želite. Štoviše, prerano odbacivanje pelena katkad dovodi do novih problema.



Koji su znakovi djetetove spremnosti te kako pomoći djetetu da napravi taj korak sa što manje poteškoća, saznajte u tekstu "Kontrola nužde kod djece"!






Kako se postaviti?


Naravno da postoje djeca koja će pelene ostaviti i ranije od druge godine. Puno puta smo čuli priče ponosnih majki o njihovim uspjesima s ranim ostavljanjima pelena, no kao i u ostalim situacijama u životu, pogotovo kad je napredak djeteta u pitanju, potrebno je pratiti prije svega znakove spremnosti kod vlastitog djeteta, a manje se uspoređivati s drugima. Savjete poslušajte i o njima dobro promislite prije no što ih krenete provoditi.





Zašto nije dobro prerano krenuti?


Prema mišljenju urologa Mayima Bialika koji se specijalizirao za liječenje poteškoća povezanih s obavljanjem nužde kod djece, bebe i djeca moraju imati puno iskustva s neinhibiranim pražnjenjem, odnosno spontanom eliminacijom mokraće i stolice, bez očekivanja da za to koriste kahlicu ili zahod. To ne znači da dijete ne može naučiti ići na kahlicu, već podržava činjenicu da nije isto ispuštati spontano stolicu i mokraću slušajući potrebe tijela i znati to svjesno obaviti na kahlicu. To su dvije različite radnje i za ovu drugu treba biti svjestan vlastite nužde te je imati sposobnost kontrolirati.



Prerano stavljanje na kahlicu se, tvrdi doktor, kasnije u predškolskoj dobi često manifestira problemima sa povremenim nekontroliranim izlaženjem stolice ili mokraće, infekcijama urinarnog trakta te problemom noćnog mokrenja u krevet. Posebice ističe složenost ovih problema kod one djece koja su izrazito rano odvikavana od pelena. Naime, svu djecu s ovim problemima često povezuje pojava kroničnog zadržavanja mokraće i stolice koja dolazi zbog psihičke nespremnosti djeteta na novi način obavljanja nužde. Pored ovog razloga postoje još neki vrlo česti razlozi zašto djeca zadržavaju nuždu.


Kako pomoći djetetu koje muči noćno mokrenje?




Posljedice zadržavanja nužde


Djeca ne žele svoju igru prekidati odlaskom na zahod. To je vrlo čest razlog odlaganja. Neka se uplaše kad prvi puta ugledaju što je to izašlo iz njihova tijela tijekom nužde. Koji god razlog bio, svaki puta kad dijete stisne primjerice mjehur (odnosno sfinkter, mišić koji zatvara mokraćovod) u mjehuru se stvara napetost. U biti mišići mjehura jačaju kao i svaki drugi mišić na tijelu koji se često kontrahira, s tim da za razliku od svakog drugog mišića, to nije dobro za mjehur jer on treba biti rastezljiv čime postiže potreban kapacitet. To je osobito važno za djecu, jer je mjehur malog djeteta još u razvoju i tek treba razviti kapacitet.


Što se ustvari događa s djetetom koje mjesecima ili godinama zadržava mokraću? Njegov mjehur postaje vrlo mišićav i čvrst, smanjuje mu se kapacitet pa dijete ima sve češće osjećaj da treba na zahod i sve češće stišće mjehur. Time je dijete ušlo u začarani krug iz kojeg se teško izlazi. U težim slučajevima takav krut mjehur postaje vrlo osjetljiv pa se počne sam prazniti bez volje djeteta.



Kronično odlaganje pražnjenja stolice također nije dobro. Masa stolice se obično akumulira niže u debelom crijevu u rektumu, odmah blizu mjehura, te može rastegnuti rektum i do 10 cm. Time crijeva naliježu na mjehur, pritišću ga te on ne može držati veću količinu urina. Također, živci koji kontroliraju rad mjehura, a prolaze između mjehura i crijeva, mogu povećanim rektumom biti iziritirani i time uzrokovati nekotrolirano grčenje mjehura odnosno nekontrolirano mokrenje.



Kronično zadržavanje mokraće i stolice može također uzrokovati urinarne infekcije. Što rjeđe dijete piški, to bakterije koje izazivaju infekcije imaju više vremena da kroz mokraćovod dospiju u mjehur. Zadržava li isto dijete i stolicu, nakupljena masa stolice odnosno bakterije u njoj imaju vremena da prođu kroz opne crijeva i dospiju do područja vagine ili mjehura.



Razlog zašto prema urologu Bialiku djeca učena prije 2. godine imaju više problema od djece koja su kasnije učena na kahlicu jest taj da su starija djeca imala više iskustva i vremena za samostalno odlučivanje hoće li mokriti ili obaviti veliku nuždu i to prije no što su dovoljno sazrela da shvate važnost toga da se najbolje isprazniti čim čovjek osjeti potrebu.


Pored spontanog osvještavanja nužde i mjehur treba otprilike tri do četiri godine rasta i razvoja. Maksimalni rast i kapacitet mu omogućuje nesputano mokrenje. To su razlozi zašto prije svega treba promotriti vlastito dijete, prepoznati kod njega znakove spremnosti te ni na čemu ne inzistirati ako još nije vrijeme.



Više o ovom problemu i mišljenju urologa Mayima Bialika čitajte OVDJE!



Izvor: www.babble.com


Foto: Thinkstock