Strah je zaštitni mehanizam koji nam je dala priroda. No, kako pomoći djetetu da strah ne preraste u ozbiljniju fobiju?

Strah je prirodna emocija koja se javlja u situacijama kad se susrećemo s nepoznatim. Osjećaj straha izaziva hormon adrenalin koji ispunjava krvotok i aktivira naše tijelo i osjetila s ciljem da nas zaštite, obrane pa čak i natjeraju na bijeg ako zatreba. Katkad je strah i pretjeran pa kažemo kako u strahu imamo velike oči. Upravo se to vrlo često događa našim mališanima. Njima je mnogo toga napoznato, a još ne znaju odrediti granice između realnosti i mašte.

Zbog toga se djeca mogu jako uplašiti i to bilo čega, čak i nekih vrlo običnih situacija, pojave nove osobe u prostoru, sjene drveta ili već nekog odstupanja od poznatog svijeta koji u kombinaciji s maštom može postati čudovišno. Mališani drukčije vide svijet oko sebe, a još su premali da bi znali da se mnogih stvari ne treba plašiti.

Otkuda dolaze strahovi?

Ako je vaše inače otvoreno dijete u posljednje vrijeme povučeno, budi se noću i u strahu trči k vama u krevet ili pak bježi od psa na cesti iako je prije bez problema prilazilo psima, vjerojatno se nečeg plaši. Ovakvih dječjih strahova ima beskonačno mnogo, no svima je zajedničko jedno - oni se ne rađaju niotkud i iza njih uvijek stoji neko djetetu traumatično iskustvo. Što to točno znači?

Ne mora se dogoditi ništa strašno, no moguće je da se dijete u parku uplašilo velikog psa koji je snažno lajao ili su mu prijatelji u vrtiću ispričali kako u smočnicama žive čudovišta. Ne otkrijete li takav strah, on se može ukorijeniti i poprimiti veće razmjere. Ako je dijete u osjetljivom razdoblju (dolazak prinove, preseljenje, kriza treće godine ili pak razvod roditelja) strahovi mogu biti i jače izraženi. Kako biste djetetu pomogli, pokušajte za početak stvoriti ugodnu atmosferu u kući. Dijete koje ima povjerenja u svoje roditelje i sigurno se osjeća uz njih prije ili kasnije će reći što ga muči.

Čega se djeca plaše

Ne biste vjerovali, ali na listi dječjih strahova na prvom mjestu su psi. Slijede ih čudovišta pa insekti i gmazovi, posebice zmije, a nakon toga alarmi, sirene i buka. Djeca se što su starija i više razumiju, mogu plašiti i apstraktnijih stvari poput toga da će se izgubiti ako ste u nepoznatom prostoru, jer su na vijestima čula da se netko izgubio, da će vaša kuća izgorijeti jer se to dogodilo u filmu koji je gledalo ili da će roditelji poginuti jer je načulo susjedu kako priča trgičnu priču jedne djevojčice.

Dođe li vam da se nasmijete na takve priče, pokušajte to sakriti. Također izbjegnite nazivati dijete plašljivkom jer djetetu treba vaša podrška. Zato ga obavezno utješite istinitim činjenicama primjerice: postoje vatrogasci koji gase požare, gromobrani na zgradama protiv gromova, svijetlo protiv mraka, a i roditelji su uvijek tu i pazit će na dijete ma što se dogodilo. A kad bi se i nešto dogodilo, što sigurno neće, dijete nikad neće ostati samo jer će na njega uvijek paziti baka i djed ili već neka druga osoba koju dijete voli.

Pobijedit ćemo strah

Ako vam dijete ne želi ili ne zna izreći svoj strah, morat ćete mu pomoći. Za otkrivanje djetetovih strahova poslužite se slikovnicama. Nabavite dječje slikovnice koje tematiziraju određen strah. Čudovišta i zli likovi u njima uvijek su pomalo komično prikazani što doprinosi demistificiranju strahova. Razgovarajte o njima.

Crtež ili izrada figurice od plastelina može biti veliki pomoćnik u borbi protiv dječjih strahova. Neka dijete nacrta svoj strah ili primjerice od plastelina napravi psa kojeg se plaši. Kroz crtanje ili izradu figurica strah će se materijalizirati i time izgubiti karakteristiku nepoznatog. Djetetu odmah postaje lakše. Zaokružite postupak tako da na neki način ritualno uništite crtež ili figuricu. Crtež zajedno potrgajte ili zapalite u kaminu, a figuricu jednostavno bacite u koš za smeće uz neke pridogne rečenice ohrabrenja.

Najbolje je u cijelom procesu sve pokušati pretvoriti u smijeh i veselje. Primjerice prilikom razgovora o crtežu, strašnom zmaju koji riga vatru nacrtajte vatrogasca koji ga po glavi polijeva vodom ili pak u ustima velikog psa sa zubima nacrtajte buket tratinčica. Izrazito je važno da dijete shvati da se strah može kontrolirati. U tom smislu možete izmisliti i neko drugo sredstvo koje će otjerati strah. Primjerice, nacrtajte na papir dobrog čarobnjaka s čarobnim štapićem, objesite ga na zid u djetetovoj sobi i on će biti zaštitnik djetetu primjerice kad bude samo i uplašeno u tamnoj sobi.

Pričanje priča također je jedna od zgodnijih načina kako roditelji mogu pomoći djetetu. Pričajte djetetu izmišljenu priču koja tematizira djetetov strah, a koja se temelji na dječjem moralnom sustavu - heroji su uvijek dobri i pobjeđuju zlo, a zlikovci uvijek gube. Djeca obično simpatiziraju hrabre likove i time se lako identificiraju s njima te zajedno s njima pobjeđuju isti strah.

Kroz terapije pričanja priča, djeca obično postaju uravnoteženija i mirna, a u njihovim fantazijama počinju se pored zlih čudovišta pojavljivati i pomoćnici, zaštitnici ili heroji. Dijete se postupno uči samostalno boriti sa svojim strahovima i pobjeđivati ih!

Tekst: Ivona Šatrak

Foto: Thinkstock