Prepoznati poremećaj, prilagoditi se i naučiti poticati dijete na pravilan način zadaci su koje roditeljima nije lako izvršiti

Roditelji obično zatraže pomoć kada s djetetom, koje ima ADHD, nastanu problemi u školi, kada treba gasiti požar, kada dijete već ima hrpu problema jer se jednostavno nije naučilo nositi sa svim zahtjevima svoje nerazumne okoline. Do većih požara možda neće ni doći ako se djeci pristupi na adekvatan način od najranije dobi.



Naravno, nikada nije kasno, ali najsigurniji je put započeti odgovarajućom prevencijom i razumijevanjem djeteta te poticanjem njegovih pozitivnih strana u predškolskoj dobi kako bi se lakše prilagodilo i ušlo u zahtjevnu, nerijetko kobnu, školsku sredinu.



U literaturi se može naći niz uputa i savjeta kako postupati s takvom djecom: o održavanju jasne strukture, rutine, pravila, predvidljivih, konzistentnih i jasnih posljedica ponašanja, o davanju učestalih povratnih informacija, pohvala i nagrada, posebice za trud, ne samo uspjeh; o jasnoj komunikaciji (jednostavnim, sažetim i konzistentnim uputama, gledanjem u uči dok se govori, s rukama na ramenima kako bi se privukla pozornost, smirenim a odlučnim glasom); o davanju jasnih i specifičnih uputa postupanja u socijalnim situacijama, što se može činiti banalnim jer druga djeca to nauče spontano.



Zdrav temelj rasta i razvoja


No želim istaknuti relevantnost načina reagiranja prema djetetu za razvoj pozitivnog odnosa i kontakta s djetetom te odnosa djeteta prema samom sebi, što je ključno za zdrav temelj daljnjeg rasta i razvoja.




  • Govorite djetetu o njegovim pozitivnim osobinama i vrijednostima, a ne o tome koliko su vam neugodna neka njegova ponašanja.



  • Tretirajte loša ponašanja kao iznimku, s porukom da je vaše dijete u osnovi dobro.



  • Naučite dijete samokontroli, umjesto da ga stalno vi kontrolirate. Dajte mu što više mogućnosti izbora i odlučivanja, pri čemu se dijete uči preuzimanju odgovornosti za sebe i svoje ponašanje. Boreći se protiv kontrole koju roditelji često nastoje uspostaviti nad njima, djeca ne razvijaju samokontrolu, nego načine kako da kontroliraju kontrolore te postaju manipulativna.



  • Masirajte svoje dijete. Djeca su često napeta, dodir ih opušta, smiruje i pruža im osjećaj sigurnosti, pomaže u koncentraciji.



  • Slušajte svoje dijete, ali zaista slušajte i čujte što vam govori! Kada djeca imaju osjećaj da ih slušaju i uzimaju za ozbiljno, ona nekako uspiju minimalizirati svoja “hiperaktivna” ponašanja.



  • Dajte pozitivne poruke u negativnim situacijama.



Budite pozitivni


Pretvaranje negativne poruke u pozitivnu vještina je koju treba vježbati i usavršavati da bi se mogla primijeniti u brojnim prilikama kada zasigurno nije spontana reakcija. Cilj je takvih poruka razviti djetetovu sliku o sebi kao dobroj osobi jer će negativna reakcija na problematično ponašanje samo potvrditi djetetovu sliku o sebi kao lošem, a iz toga će proizaći daljnje negativno ponašanje koje će provocirati slične reakcije roditelja i okoline. Tako se nastavlja začarani krug.



Kako promijeniti način reagiranja? Prije reakcije na negativno ponašanje djeteta postavite si sljedeća pitanja i razmislite o njima te na temelju tih odgovora izgradite svoje reakcije:




  • Kakva je bila stvarna namjera mog djeteta kad je to učinilo?



  • Kako se moje dijete sada osjeća?



  • Kako će reagirati na moju reakciju?



  • Kakvu mu poruku želim poslati?



  • Kakvu mu poruku ne želim poslati?



  • Što želim da moje dijete misli o sebi?



  • Kako mogu porukom ojačati nezavisnost svog djeteta?



  • Kako mogu postići da se dijete osjeća povezanim sa mnom, u kontaktu?



  • Kako mogu potaknuti svoje dijete da preuzme odgovornost za svoje ponašanje?



Kod “teške” djece potrebno je uložiti svjestan napor da bismo bili pozitivni prema njima.
Ne kaže se uzalud da se žanje ono što se sije. Iako zahtijevaju mnogo više roditeljskog napora, takva djeca mogu roditeljima pružiti i velika zadovoljstva. Iz začaranog se kruga može izaći!




O glavnim odlikama djece s AD(H)D-om više čitajte na sljedećim naslovima:



Što je to AD(H)D?



Smetnje usmjeravanja i duljeg zadržavanja pažnje



Rastresenost, lutajući um kod djece s ADHD-om



Impulzivnost kod djece s ADHD-om



Hiperaktivnost je pretjerana aktivnost neprimjerena situaciji



ADD (poremećaj deficita pažnje) bez hiperaktivnosti imaju kreativni sanjari



Poteškoće djece s AD(H)D-om



Česte prateće osobine djece s ADHD-om



Tekst: Ana Božac, prof. psihologije, master art-terapije, www.anabozac.com


Foto: Thinkstock