Prekrasno je imati više djece, međutim, mnogi se roditelji u prvim godinama roditeljstva susreću u s nečim što je daleko od idealne slike sretne obitelji. Suparništvo i ljubomora među djecom mogu potrajati cijeli život ako se od samog početka ne posvećuje dovoljna pažnja cijelom problemu.

Rođenje drugog djeteta u obitelji često dovodi do toga da starije dijete osjeti kako više ni­je u središtu pažnje roditelja i ostalih članova obitelji. Naravno, roditelji jednako vole svo­ju djecu, međutim, njihova se pa­ž­nja doista u puno već oj mjeri usmjerava na mlađe dijete jer ono zahtijeva već u brigu. Budući da je naviknuto na to da se sva pažnja, ljubav i divlje­nje usmjeravaju samo na njega, starije je dijete vrlo povrijeđeno kad vidi kako njegovi najbliži većinu vremena posvećuju malom braci ili seki. Sve to izaziva u njemu ljubomoru i osjećaj bijesa prema prinovi i roditeljima. Kad rodbina dolazi u posjet da vidi malu bebu, starije se dijete osjeća na neki način poniženo i odbačeno. Upravo je strah od odbacivanja jedan od pokretača njegova ponekad neumjesnog ponašanja. Dijete osjeća da se mora iz­boriti za viši položaj u obitelji nego što ga ima mlađa sestra ili brat. Ono ne razumije da je beba potpuno nemoćna i da su hranjenje, mijenjanje pelena i dr­žanje u naručju zapravo neophodni da bi ono preživjelo. Objasnite mu da ste sve to činili i s njim dok je bilo maleno, ali da se toga ne sjeća. Pričajte mu o prvim danima njegova života, koliko je bilo nježno, slatko i bespomoćno te kako su mu se svi divili kao pravom malom čudu. Izazovite u njemu zaštitničke osjećaje prema mlađem djetetu. Dodijelite mu manje zadatke u njezi maloga brace ili seke. Primjerice, neka vam poslaže plastične bočice s kremama i puderom prilikom previjanja ili neka zabavlja bebu pjevanjem ili pričom.

Ako primijetite da je dijete nesigurno ili nesretno kada vidi da je mlađi brat glavna tema razgovora, uzmite ga k sebi u krilo, pomazite ga i pričajte s njim. Kada svi ostali budu zao­kupljeni mlađim djetetom, vi se posvetite starijem. Ako budete redovito izdvajali vrijeme samo za vas dvoje, dijete neće biti u prilici da se osjeti nesretnim i zanemarenim.

Roditeljska krivnja Ima roditelja koji su se svom prvom djetetu posvećivali u najvećoj mogućoj mjeri. S njim su radili razne vježbice, vodili ga u šetnju, igrali se s njim, pa­zili na to da sudjeluju u svim njegovim aktivnostima, a onda je odjednom sve to prestalo jer roditelji više nisu imali ni dovoljno vremena ni dovoljno energije. Ponekad se čak ne stignu ni poigrati sa svojim starijim djetetom pa osjećaju golemu krivnju. Ljubav između njih i njihova prvog djeteta bila je jedinstvena, ali sada se mora rasporediti na dvoje mališana. Starije će dijete osjetiti vaš samoprijekor, što mu može pomoći da se obilato koristi emocionalnim ucjenama. Ako zbog toga postanete stroži prema njemu, to će mu samo potvrditi njegovu bojazan da više nije najvažnije. Zato nastojte podijeliti s njim svaki slobodni trenutak, najbolje nasamo, kako bi osjetilo da nije ništa manje važno od prinove. Neka djeca ubrzo shvate kako i najobičnija prehlada može vratiti izgubljenu roditeljsku pažnju. Vjerojatno ćete uočiti njegovo zadovoljstvo zbog toga i možda ćete si predbacivati svoj nemar. Ne okrivljavajte se zbog toga, ali djetetu pružite malo više pažnje.

Kako bi postigli da se prvo dijete veseli prinovi, roditelji često pribjegavaju smicalicama poput obećanja da će sada dobiti prijatelja u igri. Djeca znaju ponekad biti nestrpljiva i žele se što prije poigrati sa svojim mlađim bratom, pa se mogu naljutiti što će još neko vrijeme morati pričekati na dobru zabavu.

Razlike u odgoju Uspoređujući način na koji roditelji odgajaju mlađeg brata s onim kako su odgajali njega, starije dijete uviđa kako su roditelji popustljiviji prema bratu. Pokušajte objasniti djetetu da ste u doba kad je ono došlo na svijet bili iznimno zabrinuti hoćete li baš sve učiniti ispravno i da ste u nastojanju da učinite najbolje možda ponekad i pretjerali. Možda niste uvijek bili u pravu ako mu niste dopuštali da pojede neki slatkiš ili ste mu zabranjivali da ide kasnije spavati. Pravi problemi slijede tek kada djeca porastu. Uvijek će vas okrivljavati da ono drugo uživa više privilegija. To je neizbježno. Djeca su u pravilu različitih karaktera pa roditelji svoje ponašanje i sam odgoj nesvjesno prilagođavaju pojedinom djetetu. Razlika u dobi također je izvor nevolja. Starije dijete možda već smije ostati budno nešto duže pa je mlađe ljuto što ono mora leći ranije. S druge strane, možda mlađem djetetu dopuštate da se sa starijim igra na ulici. Starije dijete vam može spočitnuti da njega niste puštali van kad je bilo te dobi. Kao što vidite, nema načina da se izvučete! Zato se nemojte mučiti mišlju kako ste neuspješni u odgoju djece.

S vremenom će svako pojedino dijete na neki način steći određeni status u obitelji, što se posebno zamjećuje u obiteljima s više djece. Najstarije dijete imat će status najzrelijeg djeteta. Ono će steći osjećaj odgovornosti, naročito ako su mu roditelji od početka povjeravali zadaće oko skrbi mlađe djece. Najstarije dijete će se odlikovati samostalnošću i inicijativom. Najmlađe će biti obiteljska maza i možda pomalo nesigurno. Ipak, i ono se može razviti u osobu sigurnu u sebe jer će u odnosu na svoju stariju braću ranije steći korisna iskustva. Srednje dijete će se osjećati inferiorno u odnosu na oboje ili će se osjećati neutralno, a može se i prikloniti starijem ili mlađem bratu, odnosno sestri.

Dječje svađe

Prije ili kasnije među vašom djecom dođe i do trzavica i svađa. Možete intervenirati i saslušati obje strane, ali izbjegavajte biti sudac. Nemojte sebi dopustiti da se priklonite jednoj strani jer djeca to dugo pamte. Ponekad je stvarno teško utvrditi tko je doista kriv. Neka vam djeca sama obrazlože svoje prijedloge na koji bi način ona riješila sukob. Djeca sama moraju riješiti svoje razmirice jer će tako najbolje učiti kako se treba boriti za svoja prava i kasnije u životu te izvan obitelji.

Foto: Thinkstock