Vjerovali ili ne, jedna od važnijih stvari koje kao roditelj trebate obaviti jest upravo frustriranje svoga djeteta. Postupno podižući razinu tolerancije na frustracije, jačamo osobnost djeteta i činimo ga otpornijim na situacije s kojima će se susretati u životu i u međuljudskim odnosima: u obitelji, u školi, na poslu, u braku...

Naravno, to nije nešto što treba ovisiti o vašemu ili djetetovu hiru i što je stvar trenutka. Ako dijete štitite od stvari i situacija od kojih ga ne trebate štititi, ono će se, prije ili poslije, morati suočiti s njima, ali tada vjerojatno na neučinkovit način. To će dovesti do toga da dijete ili neće znati riješiti situaciju na odgovarajući način ili će mu ta uobičajena situacija biti nevjerojatno teška. Zato pripremite dijete za život, a to ćete učiniti tako da ga pustite da neke svoje prepreke riješi samo (npr. samo nauči obuvati cipele, samo si zagrabi hranu na tanjur, samo odabere što će pojesti, samo donese svoj tanjur do sudopera ili riješi nesporazum s drugim djetetom), da ga zadužite za neke zadatke umjesto da ga zaštitite od njih jer će ga opteretiti, da mu se obratite oštrijim glasom kada je to potrebno, da mu postavite neke granice, od malih ga nogu učite pravilima lijepoga ponašanja i reagirate na neprimjereno... I naravno, da ga ne zaboravite pohvaliti kada primijetite pomake.

AKo ste dijete previše štedjeli, posljedice su:

  • Dijete je razmaženo, razbjesni se ako ne dobije ono što želi, teško prihvaća odgađanje zadovoljavanja svojih potreba.
  • Nesigurno je u kontaktu s djecom, hirovito, nesamostalno... Nesnalaženje ili teško snalaženje u svakodnevnim situacijama, poteškoće u odnosu s vršnjacima.
  • Netolerancija.
  • Problemi u odnosu s autoritetima.
  • Loše radne navike.
  • Teško kontroliranje impulsa.
  • Izbjegavanje preuzimanja odgovornosti uz izliku da je uvijek netko drugi kriv

Tekst: Lejla Dervoz Rajić

Foto: Thinsktock