Djeca se nerijetko teško nose s porazom. Pomozimo im da nauče cijeniti svoje sposobnosti i da se ne uspoređuju s onima koje smatraju pametnijima, spretnijima ili jednostavno sretnijima

Kada promatramo djecu u igri s natjecateljskim elementima, nije rijetkost da takva igra završi ljutnjom, durenjem, svađom, suzama, a katkad i tučom. Slabo podnošenje suočavanja s gubitkom preslikava se i na kasnije situacije u životu. Učenje toleranciji razvija se već u djetinjstvu. Natjecanje je sastavni dio igre, ali i socijalizacije. Djeca se međusobno uspoređuju, natječu i nadmeću, a najčešće se to odvija u igri. U svakom slučaju, poraz, odnosno gubitak, sastavni je dio života i s time se moramo naučiti nositi. Jednako tako, treba imati na umu da gubici mogu i ne moraju biti povezani s našim sposobnostima.


Kako dijete naučiti gubiti?


Kada se odrasli igraju s djetetom, uživaju kada ih ono pobijedi i kada se zbog toga veseli. Često roditelji odglume žalost što su pobijeđeni, karikirajući situaciju kako bi dijete imalo izrazitiji osjećaj trijumfa. U obratnom slučaju, kada dijete izgubi, situacija može biti drukčija. Nezadovoljno je ishodom igre, a njegova reakcija može se kretati između blagog nezadovoljstva do iznimno burnog ispada. Što učiniti ako se dijete ne može uspješno kontrolirati?


Ljutnja zbog nemoći


Svi koji su ikada zaigrali nezaobilaznu igru Čovječe ne ljuti se, suočili su se s onim neobuzdanim osjećajem ljutnje kada ih je "pojela" figurica suparničkog igrača. U ovoj igri igrači imaju vrlo malo prostora za strategiju i ishod igre uglavnom ovisi o sreći. Igrači osjećaju kako ne mogu dovoljno utjecati na svoje poteze i ljute se zbog gubitka kontrole. Iz ove situacije dijete treba naučiti da rezultat ne ovisi o njegovim sposobnostima, već o sreći. Čovječe ne ljuti se nije šah! Užitak u ovakvoj igri nalazi se u uzbuđenju koju igrači osjećaju kada se natjeravaju figuricama po igraćoj ploči i u neizvjesnosti svakog idućeg bacanja.


Sreća i sposobnosti


Kada se pak radi o natjecanju u osobnim sposobnostima, djetetova slika o sebi kao npr. odličnom matematičaru ili sportašu ozbiljno je poljuljana. Kako postupiti da se djetetu vrati samopouzdanje? Najvažnije je da mu pružite punu podršku i da se otvoreno ponosite njime bez obzira na rezultat. Otvoreno porazgovarajte s njime o tome da se, unatoč njegovim vrhunskim sposobnostima, uvijek može naći netko tko će ga nadmašiti. Važno je izgraditi realnu sliku i realna očekivanja. Ako prihvatimo da ne moramo uvijek biti najbolji unatoč svom zalaganju i sposobnostima, u manjoj ćemo mjeri osjećati nezadovoljstvo ako se dogodi da budemo nadmašeni. Naučite dijete da suparnika treba poštivati i čestitati mu.


Varanje u igri


Zbog iznimne želje za pobjedom djeca se katkad odlučuju za varanje u igri. Važna je životna i moralna lekcija da se varanjem ne postižu realni rezultati niti je zadovoljstvo takvim rezultatom potpuno. Primijetite li da ono to čini, predložite mu da ga uvježbate da u toj igri postane bolji.