Nekada se problem dječjeg neposluha rješavao između ostalog i stajanjem u kutu. Danas koristimo nešto blaže metode tzv. pauzu

Kada dijete nezaustavljivo razbacuje igračke, odbija jesti ili se ponaša vrlo nepristojno, mirnim i čvrstim glasom možete mu reći da prestane s time jer djeca koja se ne ponašaju lijepo idu na "pauzu". To znači da ga vi, ako ne prestane s nestašlukom, trebate podignuti i posjesti na stolac ili na kauč te mu objasniti da mora mirno sjediti neko vrijeme. Neka to bude jedna minuta po godini, dakle za jednogodišnjake jedna minuta, a za trogodišnjake tri.



Ako dijete ustane, mirno i bez riječi vratite ga ponovno u stolac. Možete namjestiti alarm na tih nekoliko minuta i objasniti djetetu da pauza završava kad se alarm oglasi. Kad vrijeme istekne, pohvalite dijete što je bilo dobro za vrijeme pauze i zatim se poigrajte malo s njim ili ga pomazite da razumije kako više nije u “nevolji”.



Prednosti i mane ove metode


Neki dječji psiholozi zagovaraju tu metodu uvođenja pauze pri odgoju djece u dobi između jedne i tri godine, dok je drugi smatraju nepoželjnom. Kao njene prednosti navodi se zaustavljanje neželjenog ponašanja, stvaranje privremene fizičke distance između djeteta i problema te prilika da se i roditelj i dijete smire. A kao negativne strane ističe se da dijete tako ne uči kako se suočiti s problemom na konstruktivan način i nema priliku naučiti kontrolirati vlastite osjećaje.



Kanadski psiholog Otto Weininger smatra da djetetu koje je uzrujano, izvan kontrole i ljutito najviše treba osjećaj sigurnosti i prihvaćanja roditelja koji ne kažnjava, nego je smiren i pun ljubavi. On savjetuje roditeljima da kažu djetetu nešto poput: “Čujem te i vidim što radiš. Čini mi se da trebaš pomoć i tu sam za tebe.” Na taj način dijete se ne osjeća “lošim” i isključenim zbog toga što se nije ponašalo na željeni način. Roditelj bi trebao zagrliti dijete, utješiti ga i reći mu da je sve u redu, da razumije zašto se tako ponaša i obećava mu da će se uskoro osjećati bolje, a do tada ima njegovu podršku.



Tekst: Snježana Krčmar


Foto: Thinkstock