Rezultati naše ankete u kojoj smo vas pitali: "Što mislite o fizičkom kažnjavaju djece?" pokazali su se vrlo zanimljivim s obzirom na to u kojoj mjeri još uvijek toleriramo fizičko kažnjavanje djece kao normalnu metodu odgoja.

Rezultati ankete provedene na Roditelji.hr!

Ako mislite da je riječ nasilje preteška za to što vi ponekad date djetetu po guzi, možda će vas mali pomak u perspektivi potaknuti na razmišljanje. Što mislite o činjenici da uvijek sa zgražanjem reagiramo kad se nasilje dogodi između dva pojedinca, između supružnika, nad životinjom, a kad je riječ od djetetu, to smatramo odgojnom metodom?

Fizičko kažnjavanje djece zakonom je zabranjeno

Iako je zakonom zabranjeno u našoj zemlji, prema istraživanju Ureda UNICEFA u Zagrebu provedenog 2007. fizičko kažnjavanje djece je još uvijek u velikoj mjeri prisutno u našem društvu. Razultati istraživanja u koje su bili uključeni roditelji diljem Hrvatske tada je pokazalo kako više od 50% roditelja povremeno koristi fizičko kažnjavanje. Čak 30% roditelja dijete udari po stražnjici barem nekoliko puta u tjedan dana s time da u tu skupinu spada i 6% roditelja koji tuku dijete po stražnjici svaki dan minimalno jedanput ili čak nekoliko puta na dan.

Edukacija prije svega

Životna praksa u mnogim europskim zemljama pokazala je kako nije dovoljno donijeti samo zakon protiv fizičkog kažnjavanja djece, već treba istovremeno raditi na edukaciji javnosti i pomagati roditeljima u odgoju djece kako bi naučili kako se snaći u situacijama kad biraju fizičko kažnjavanje kao jedino rješenje.

Primjer Švedske je interesantan jer je Švedska prva zemlja u svijetu koja je zabranila fizičko kažnjavanje djece još tamo davne 1979. Za razliku od Hrvatske koja je to učinila 1999., Švedska danas bilježi dobre rezultate i smanjila je fizičko kažnjavanje djece s većine roditelja na samo 6% njih koji pored toga najčešće koriste samo blage kazne, primjerice packu po ruci.

Koje su predrasude o fizičkom kažnjavanju djece još uvijek prisutne u našem društvu:

  • Tjelesno kažnjavanje nije nasilje

Nasilje je nasilje i ono što znamo nazivati samo kao discipliniranje djeteta, primjerice nekoliko udaraca po stražnjici, jest fizičko nasilje. Postoje i brojni drugi oblici zanemarivanja, zlostavljanja i vršenja nasilja nad drugim bićem kao što je verbalno nasilje, psihološko nasilje, seksualno nasilje... Odgajate li svoje dijete koristeći se nekim oblikom nasilja, naučit ćete ga da je nasilje prihvatljivo, da ono ustvari i nije nasilje i vjerojatno će i ono koristiti iste metode u odnosima s drugim ljudima te u odgoju svoje djece jednog dana.

  • Svako ima pravo odgajati svoju djecu kako želi

Točno i netočno. Nemate pravo na nasilje, ali ne zbog zakona već zbog djeteta kao drugog bića koje to nasilje mora trpjeti. Djeca znaju biti neposlušna i roditelj ima dojam da udarcem brzo rješava problem, no udarcima ne govorite djetetu kako se treba ponašati. Zamislite da svaki put kad napravite nešto što ne odgovara vašem partneru dobijete od njega šamar.

Ako vam je fizičko kažnjavanje prihvatljiv način odgoja i redovito ga koristite, budite spremni na sve posljedice koje iz toga mogu proizaći.

  • "To što ponekad udarim dijete, ne znači da će ono sutra biti nasilnik ili tući svoju djecu."

Nasilje se rađa nasiljem. Ako tučete svoje dijete, ono uči da je to normalno u odnosu i usvaja takav model ponašanja. Ovisno o temperamentu, takvo dijete će možda već u vrtiću početi tući svoje vršnjake ili potpuno suprotno, povući se u sebe. Ona djeca koja tuku drugu djecu, a nitko ih ne uči da je nasilje nepoželjno, vjerojatno će takvom ponašanju naginjati i kao odrasli u svojoj obitelji ili društvu.

Povučena djeca koja dobivaju batine, obično se emotivno vežu upravo za onog roditelja koji ih kažnjava, i tako nauče opravdavati nasilničko ponašanje. Kada postanu odrasle osobe, zadrže model vezivanja, i "pronađu" partnera nasilnika čije nasilje jednako opravdavaju i racionaliziraju. Drugim riječima, samo roditelja zamijene drugim nasilnikom i ostaju žrtva cijelog života.

  • Tu i tamo po guzi ne može škoditi

U nekoj iznimnoj situaciji kad je život ili zdravlje djeteta u opasnosti, ishitrena i jača fizička reakcija može se dogoditi. Na primjer, dijete pretrčava ulicu, dira utičnicu, vruću peć...". Ako vam se tako nešto dogodi, uvijek se možete ispričati. Međutim, redovito korištenje batina stvorit će od vašeg djeteta prkosnu ili istraumatiziranu osobu koja će vam se sve više inatiti ili se zatvoriti i postajati sve više nesigurna u sebe. Konstantnim nasiljem ne stvarate zdravi autoritet, već provodite vlastitu diktaturu od koje će vaše dijete "pobjeći" čim bude moglo.

Osim toga, kako možete biti sigurni koliko je vaš udarac jak? Imate veliku ruku, veliki ste, što može posebice biti problem kod muškaraca koji su inače grublje i veće građe.

  • Tjelesno kažnjavanje daje rezultate

Kratkoročne da, jer dijete će se vjerojatno smiriti nakon kažnjavanja. Ali ne zato što je naučilo lekciju, već zato što se plaši vas i boli koju ste mu nanijeli. Efekt batina je obično samo privremen i djeluje dok ste vi prisutni. Čim vas nema blizu, dijete će vjerojatno ponoviti nestašluk.

  • "I mene su moji tukli, pa sam ispao normalan!"

Nema osobe koja se s nostalgijom prisjeća batina i osjećaja koji su je prožimale u trenucima između pojedinog udarca po stražnjici. Čovjek se tada osjeća jadno, prkosno, naradije bi vratio istom mjerom, mrzi roditelja i želi osvetu... Ne postoji dijete koje misli kako je zaslužilo batine i tijekom udaranja se kaje za svoje greške. Dok udarate svoje dijete, znajte da ono osjeća isto što ste i vi nekad osjećali... bol, prkos, naradije bi vratilo istom mjerom... To može bitno narušiti odnos između vas i djeteta.

  • Nažalost, efikasnija kazna ne postoji

Naravno da postoji! Svaka kazna koja je usmjerena na ponašanje, a ne na osobu djeteta je primjerena. Primjerice, dijete je trčalo po kući igralo se s loptom. Prvi put ga upozorite i recite da ćete mu oduzeti loptu bude li se još loptalo po kući. Drugi put mu oduzmite loptu. Ne trebate ni vikati, niti se prijetiti, niti vrijeđati dijete da je glupo, zločesto, nemoguće, već jednostavno provedite svoje obećanje i ne posustajte.

Možete odabrati jedan prostor u stanu gdje možete poslati dijete uvijek kad pretjera, ponaša se neprimjereno i prije svega vas ne želi poslušati. To može biti njegova soba, stolac na koji mora sjesti i sl. Tu mora ostati dok mu ne dopustite da se makne. Ne smijete popustiti, ako ste mu to jednom rekli. Također ga smireno vraćajte na to mjesto ako stalno odlazi ili se diže sa stolca.

Ovakva kazna će vam pomoći jer će dijete povezati uzrok i posljedicu - nedolično se ponašaš znači sjedit ćeš na stolcu u kazni. Dijete će bolje shvaćati tu logiku, ako ćete biti dosljedni.

Foto: Profimedia