Primanje injekcija i vađenje krvi svima je neugodno, a pogotovo djeci. Kako pripremiti dijete?

Koliko puta ste bili u prilici kod liječnika, a posebice u laboratoriju, vidjeti dijete koje se otima i vrišti, strahujući od injekcije ili vađenja krvi? Cijela situacija je poprilično neugodna svim prisutnima, a pogotovo djetetu. Da biste takvu situaciju izbjegli, dijete unaprijed upoznajte s onim što ga čeka, ali samo tako da mu govorite istinu i ohrabrujete ga.



Razgovarajte sa djetetom


Zadatak roditelja je postupno oslobađati dijete straha od liječnika i injekcija što valja činiti uvijek kroz otvoren i iskren razgovor. Nemojte lagati da davanje injekcije i vađenje krvi ne boli. Istina je da to ipak malo boli. Kad se uvjeri u suprotno, dijete će izgubiti poverenje u vas, ali i u medicinsko osoblje.


Kod samog davanja injekcije budite pribrani, pružajte podršku i kontrolirajte vlastitu uznemirenost jer će dijete to osjetiti. Također uvijek govorite kako su liječnici dobri i pomažu djeci kada se razbole.



Ne plašite dijete injekcijama


Jedan od načina da dijete oslobodite straha od igle, jest i taj da mu ne prijetite pikicama kad god želite da vas posluša. Slično kao i kod babaroga, vještica ili čudovišta iz mraka, takav način zastrašivanja nije dobar, mada se prilično često koristi. Dijete će pikicu shvatiti kao najgoru kaznu ovoga svijeta i jako se plašiti svakog susreta s liječnikom. To vam zaista nije potrebno.



Oslobađanje straha kroz igru


Jedan od trikova koji će vam pomoći da dijete pobijedi strah od igle jest primjerice igranje doktora i pacijenta. Uzmite lutkice i plišance pa njima previjajte ruke i noge, njegujte rane od padova, dajte im i pokoju injekciju, slušajte disanje i srce. Kroz igru će dijete možda i proraditi svoje postojeće strahove, samo hrabriti medvjedića ili lutkicu kako treba malo još izdržati i na taj se način naučiti lakše nositi sa situacijom kad je ono kod liječnika.



Pohvala nakon hrabrosti


Nakon vađenja krvi obavezno pohvalite dijete iako je plakalo. Na primjer: "Iako je boljelo, bio si hrabar, ponosna sam na tebe". Treba pohvaliti dijete i pred drugima, posebice vršnjacima, kako je uspjelo sve to podnijeti. Time dajete djetetu snagu i mogućnost da shvati kako sve to nije tako strašno. S vremenom će shvatiti da to nije uopće strašno.