Završila je sezona godišnjih odmora i dječja igrališta su opet puna mališana. S obzirom da je Grgur u fazi puzanja, šetnja u kolicima mu je potpuno nezanimljiva pa smo se i mi uputili na obližnje igralište

Na igralištu nas je dočekao natpis s upozorenjem da igralište koristimo na vlastiti odgovornost te s brojem hitne službe 112 u slučaju da nešto krene po zlu. Morate priznati da nije baš neka dobrodošlica! Činjenica da nitko ne preuzima odgovornost za ispravnost tobogana, ljuljački, vrtuljaka i ostalih tako primamljivim sprava ne ulijeva povjerenje. Ali, ne možete kriviti „grad“, komunalne službe i slične što ne žele biti odgovorni kada se ni sami roditelji ne ponašaju primjereno.


Nemarni roditelji


Sjedimo tako Grgur i ja na klupici i papamo užinu kada do nas sjedne još jedna mama i počne otpuhivati dim cigarete svojoj i mojoj bebi u lice. Odmahnem jednom rukom nadajući se da će shvatiti neprimjerenost svog pušenja na dječjem igralištu, ali ona se ni najmanje ne uzbuđuje. Vođeni onom „dim ide na budalu koja se ne makne“, Grgur i ja se premještamo na drugu klupu odakle vidimo da dotična mama na kraju opušak nonšalantno baci ispod klupe. I što je najgore, ispod klupe ih je već čitava hrpa! Vjerojatno su to ostaci tinejdžerskih večernjih okupljanja i još ponekog nemarnog roditelja! Čvrsto odlučim taj vikend kupiti metlu od pruća (onakvu kakvu imaju smetlari) i pomesti igralište, ali sutra kada smo došli na isto mjesto sve je čisto. Jedna mama mi kaže da se nekoliko baka organiziralo, donijelo metlu i grablje i „pozlatilo“ igralište.


Svaka čast!


Ana Horvatović