Hvalite svoju djecu prema zaslugama, volite ih bezuvjetno...

U ova dva kratka savjeta sadržano je mnogo mudrosti za uspješan odgoj djeteta. Iako su jednostavni i kratki opet se čini da nije lako tumačiti ih pravilno. Možda je tajna u tome što ne znamo razlikovati davanje ljubavi od davanja pohvale te kako koristiti kaznu, a da ne ponizujemo osobu djeteta.

LJUBAV

Osjećaje ljubavi dijete mora dobivati bezuvjetno. Volite svoje dijete zato što ono jest, a ne zato što je poslušno. Privrženost, pažnju i toplinu dajte, kad je osjetite, što više i češće jer će dijete tako osjećati sigurnost te slobodno i neopterećeno rasti. Ljubav nikad nemojte uvjetovati poslušnošću ili darovima.

POHVALA

Uloga pohvale je sasvim drukčija. Pohvala nema veze s ljubavlju(!!!) niti s vašom željom da njome pokažete svoju naklonost prema djetetu. Pohvala mora biti sredstvo kojim ćete djetetu reći u čemu je dobro. Ona mora biti objektivna i što bliža istini. Stoga kad hvalite dijete, to neka bude uvjetovano njegovim uspjehom, a ne vašom željom da se dobro osjeća. Plješćite tek kad nešto uspije, a ne prije toga, dozirajte pohvalu prema težini obavljenog zadatka i ne trošite pohvale uzalud kad je jasno da djelo ne zaslužuje takvu euforiju i veselje.

Nezaslužena pohvala će poljuljati djetetovo povjerenje u vas. Ako je zadatak pretežak, pa dijete doživi velik neuspjeh, za početak ga pokušajte razlomiti na manje cjeline ili preusmjerite djetetovu pozornost na nešto drugo. Nikako ne uljepšavajte neuspjeh i nemojte hvaliti ako to zaista ne odgovara istini.

KAZNA

Kažnjavanje je oduvijek bio način discipliniranja djetata i mnogi roditelji i dan-danas govore kako je to katkad jedini način da neželjeno ponašanje prestane. Međutim, postoji više vrsta kažnjavanja. Što se tiče fizičkog kažnjavanja, ono nije nikada primjeren način odgoja malog djeteta i treba ga osuditi. Ponizuje osobu djeteta kao što ponizuje i svaku odraslu osobu. Zašto bismo djecu tretirali drukčije u odnosu na odrasle samo zato što osjećamo nadmoć i djeca nam - iz straha i osjećaja bespomoćnosti - uvijek opraštaju.

Postoje bolji načini kažnjavanja primjereniji djetetu. Kazna primjerena djetetu jest primjerice da mora sjesti na stolac dok mu roditelj ne dopusti slobodno kretanje. Problem kod svih kazni, a posebice fizičkog kažnjavanja, jest taj da dijete često ne razumije zašto je u kazni. Zato dijete obavezno prije kazne upozorite kakvo je ponašanje nepoželjno i koja je moguća kazna. Izvrstan način upozorenja koji vrlo dobro funkcionira kod djece jest brojanje do 3. Pokazujte djetetu svaki broj prstom i odbrojavajte sporije kako bi dijete stiglo prestati s neposluhom. Ne posluša li dok ste nabrojili do 3, neka uslijedi kazna, primjerice, nema gledanja crtića dva dana i sl. Uvijek budite dosljedni i izvršite kaznu koju ste obećali. Samo na taj način dijete će znati na čemu je i jasno naučiti prepoznavati kad je pretjeralo.