Hrkanje kod male djece

Hrkanje kod djece nije ništa neuobičajeno. Mnogi roditelji čak smatraju dražesnim kada njihovo dijete škripi sebi u bradu. No, oprez! Redovito hrkanje bi se trebalo ozbiljno shvatiti i o tome bi se trebalo razgovarati s liječnikom, jer noćne poteškoće u disanju mogu prouzročiti posljedice u razvoju djeteta

Pogođeno svako treće dijete

Više od polovice djece između jedne i četiri godine povremeno hrče, a osam posto od njih hrče svaku noć. Što su stariji povećava se i broj onih koji redovito hrču: od šest posto jednogodišnjaka do 13 posto četverogodišnjaka. Mali dječaci pri tome hrču češće: 63 posto njih naspram 58 posto djevojčica. Kod mnoge djece hrkanje je prolazna pojava – kod ponekih nije. Ipak, malom se hrkaču može pomoći.

Uzroci

Uzroci noćnog „piljenja“ mogu biti blokade gornjih dišnih puteva koje uzrokuje povećani ždrijelni krajnici, boznatiji kao „polipi“. No, i povećani krajnici i pasivno pušenje mogu uzrokovata hrkanje kod djece: djeca čiji roditelji puše, natprosječno često su pogođena. Ako puši samo jedan roditelj u blizini djece u dobi od jedne do četiri godine, povećeva se rizik od hrkanja za 60 posto.

Posljedice

Noćne poteškoće u disanju često djeluju štetno na djecu: Djeca koja hrču, dvostruko češće pate i od noćnog kroničnog kašlja. Osim toga, natprosječno češće obolijevaju od raznih prehlada i infekcija uha. U rijetkim slučajevima noćne poteškoće u disanju čak mogu maloj djeci prilikom disanja oduzeti puno snage tako da dođe do sporijeg razvoja.

Hrkanje utječe na produktivnost djece. Djeca trebaju energiju da bi mogla koncentrirano sudjelovati u nastavi, a to im omogućava duboki, miran san. Ako je san narušen, to se negativno odražava na njihove uspjehe. Kao posljedica smanjenog unosa kisika u mozak mogu se pojaviti poremećaji u ponašanju i loše ocjene. Kako su potvrdila američka i njemačka istraživanja, udio djece sa lošim uspjehom u školi u grupi onih koji hrču iznosi 30,6 posto, gotovo dvostruko više od kontolne grupe sa 16,3 posto. Dnevni umor, hipermobilnost i bljedilo češće se pojavljuju kod djece koja hrču nego kod djece koja mirno mogu prespavati noć.

Liječenje

Hrkanje se može izliječiti odstranjenjem polipa. Ako su ždrijelni krajnici također povećani, oni se, uz pomoć lasera, mogu dijelom ukloniti. Ta takozvana „tonzilotomija“ može se primijeniti već i kod jako malih pacijenata, mlađih od pet godina. Osim toga, dio krajnika ostane. Prednost tog ppostupka u odnosu na potpuno odstranjenje ždrijelnih krajnika jest u tome što zaostalo tkivo krajnika zadržava svoju obrambenu funkciju protiv bolesti i tako potiče imunološki sustav u djeteta.

No, operacijom se ne može pomoći svakom malom djetetu. Kod svakog četvrtog djeteta dolazi i nakon operacije do daljnjih problema sa disanjem. Uzrok može u takvim slučajevima osim anatomskih smetnji biti i ometano funkcioniranje gornje dišne muskulature koja u REM fazi sna dovodi do slabljenja gornjih dišnih puteva.

Ako vaše dijete hrče, razgovarajte o tome sa dječjim doktorom prilikom sljedećeg posjeta. On će pregledati dijete i, ako zatreba, dijete uputiti otorinolaringologu. Ovaj može iscrpno pregledati cijeli prostor nosa i ždrijela te predložiti terapiju.