3. godina života: mišljenje postaje apstraktno

Dvogodišnjaci pokušavaju urediti svoj mali svijet, a istovremeno njihove misli postaju sve složenije. Oni sada već mogu srediti svoje osjećaje, a njihova želja za eksperimentrianjem nemjerljivo raste

Ema posjećuje Mateja. Matej posjećuje Emu. Oni se sad mogu odvojiti od roditelja na čak nekoliko sati. To je znak da je njihovo unutarnje povjerenje stabilno. Ema i Matej najradije eksperimentiraju zajedno i pritom su prilično kreativni. Oni, na primjer, znaju da je rola odmotanog toaletnog papira sasvim dovoljna da bi se zahod zaštopao tako da se nakupi voda. A znaju i druge besmislice – besmislice sa stajališta odraslih, naravno. Nemogući su ti dvogodišnjaci! Sada su nepredvidljivi. Ponekad se posvađaju s drugim malcima, ali i sa svojim roditeljima. Oni pri tome treniraju svoje socijalne vještine. Puno pričaju i tijek njihovih misli, njihove igre, s kojima pokušavaju razaznati veće odnose, postaju sve složeniji.

Urediti mali svijet

Tako puno poticaja, podražaja i ideja - tu dvogodišnjaci više ni ne znaju što prvo napraviti. Sada oni sam red pokušavaju dovesti u stanje kaosa tako što strukturiraju svoj mali svijet s pravilima koja sami postavljaju. Roditelji moraju znati da djeci pomaže ako i oni sudjeluju u igri, a u praksi to znači da djeca ustraju na ponavljanju nekih postupaka, makar to značilo da se svakoga dana priča ista priča. Ta pravila umiruju dijete, ali mu i pomažu u potrazi za prvim matematičkim zakonitostima. Ono sada može shvaćati kategorije (životinje, biljke, namještaj) i geometrijske strukture poput krugova i četverokuta. Osim toga, ono s velikim oduševljenjem razvrstava plišanu životinju uz plišane životinje, loptu uz loptu.

Sređivati osjećaje uz igru

Ako je poticaj izvana dosad navodio dijete da otkriva svijet oko sebe, odsad u njegovoj glavi nastaje sve više igara. Razlog je taj što mišljenje malenih postaje sve apstraktnije. Tipične su „kao – da – igre“ uz koje se prevladavaju iskustva i strahovi. Tako će plišani medo morati sjediti za svojim doručkom od plastelina sve dok ga ne pojede. Set lego kockica pretvara se u onog lava koji je jutros rikao u zoološkom vrtu i kojeg se Ema tako jako bojala. Sada ga može (zajedno sa svojim strahom) iz petnih žila potjerati u kut.

Ispitajte kako se stvari odvijaju

Roditeljima neki postupci njihovih mališana mogu izgledati poput napada razornog uragana, no većinom nije riječ o tome. U stvari je riječ o nizu testova koje maleni provode. Kao pravi mali znanstvenici, oni postavljaju hipotezu koju pokušavaju dokazati ili pak, u slučaju da im to ne uspije, odbacuju svoje pretpostavke. Bager se sigurno neće pokvariti ako ga s penjalice bacim u pijesak? No, hoće li izdržati pad sa stola na kuhinjski pod? I što će se dogoditi ako ga bacim sa balkona u vrt? Pitanja su to koja Mateja trenutačno jako zaokupljaju. On to jednostavno mora isprobati.

No, Ema i Matej neke stvari sa skoro navršene tri godine više ne moraju vježbati sami. Umjesto toga, sve više uče promatranjem. Naime, u mozgu postoje stanice (zrcalni neuroni) koje radnje koje dijete promatra uspijevaju pohraniti na takav način kao da ih je dijete samo isprobalo. No, to uspijeva samo ako je dijete potpuno koncentrirano na to. Još su osjetljive živčane stanice i moždane strukture: stignu li nove informacije prebrzo jedna za drugom, one se međusobno brišu. Zato neuroni u mozgu trebaju i pauze tijekom kojih bi mogli pohraniti naučeno.

Kako podupirati dijete u 3. godini života

• pobrinite se da je dijete u kontaktu sa djecom iste dobi
• pustite dijete da razvrstava pribor za jelo, konce. Koja gomila je veća?
• eksperimentirajte: koliko pijeska stane u prvu posudu, koliko u drugu?
• odgovarajte na djetetova pitanja. Ono što ni sami ne znate, potražite u leksikonu
• razgovarajte s djetetom o osjećajima poput bijesa, tuge, radosti i boli