Spavanje beba i male djece i nije tako jednostavna stvar: najprije moraju polako pronaći svoj ritam. A potrebno je i neko vrijeme dok se taj ritam ne uskladi s ritmom roditelja. Tek neke bebe zaspu bez problema i nakon toga spavaju šest do sedam sati u komadu. To je posve normalno.

Bebama je, naime, za uspavljivanje kao i za mnoge druge stvari potrebna naša pomoć. A to u prvim mjesecima znači puno bliskosti i večernjih rituala. Većina djece uspije se sama smiriti u drugoj godini života, no nažalost, ne sva. Neka u dobi od dvije ili tri godine ne dopuštaju da se roditelji maknu od njihova kreveta - ili zahtijevaju raskošne rituale koji traju satima. Razumljivo je da to njihovi roditelji nakon nekog vremena više ne žele trpjeti. Mogu li takozvani programi spavanja biti rješenje za takve stvari? Neki stručnjaci koji proučavaju fenomen sna uspoređuju te programe s uvjetovanjem, dresurom; drugi pak misle da bi oni - pod uvjetom da se oprezno primjenjuju - mogli biti rješenje za roditelje koji su pod stresom. Svi su stručnjaci složni u tome da je poznata Ferberova metoda(''Svako dijete može naučiti spavati'') primjenjiva na većoj djeci i u hitnim slučajevima - budući da kontrolirano ignoriranje plača i kod jednogodišnjaka i kod dvogodišnjaka može dovesti do golemog stresa i strahova od gubitka.

Metoda poljupca

Kada ta metoda ima smisla? Vaše je dijete navečer izrazito nemirno i napeto. Imate osjećaj da se nešto mora promijeniti i želite to postići na blag način.

Kako postupiti? Ovaj se trening uspavljivanja temelji na nagrađivanju. Nakon večernjeg rituala polegnite dijete u krevet i dajte mu u obraz poljubac za laku noć. Obećajte mu da ćete se vratiti za minutu i ponovno ga poljubite - ali samo ako ostane ležati s glavom na jastuku ili madracu. Krenite izaći iz sobe i ubrzo se nakon toga vratite po jedan poljubac. Ako dijete pokuša ustati, nemojte se ljutiti već ga nježno gurnite natrag prema krevetu i sjetite se da ga ljubite samo ako ostane ležati. Pokušajte od toga napraviti igru. Primijetit ćete da je broj poljubaca sve manji i vrijeme koje je djetetu potrebno da zaspi svake večeri sve kraće

Što bi vam moglo pomoći? Strogo se pridržavajte pravila i dijete nagrađujte bez riječi poljupcima - ničim drugim. Budite spremni na to da ćete ga prvih nekoliko noći morati jako puno i jako dugo ljubiti. U početku to može biti 100 do 200 poljubaca. Suzdržite se od ljubljenja čim primijetite da dijete samo što nije zaspalo

Moguće zamke Neka djeca dopuštaju da ih se u početku ljubi i do tri sata. Unatoč tome pokušajte biti dosljedni i ostati mirni. Ako vam to pođe za rukom, na pravom ste putu. Ova bi metoda doduše mogla biti naporna za vaša leđa jer se svaki put morate saginjati prema djetetu. Imate li problema, samo nježno mazite dijete po ruci ili po glavi.

Metoda uzmaka

Kada ta metoda ima smisla? Rituali prije odlaska u krevet postaju sve duži i primjećujete da ste vi i vaše dijete (pre)prisni. Možda ono već neko vrijeme može zaspati samo ako se smije priljubiti uz vas ili vas držati za ruku.

Kako postupiti? Ideja koja se krije iza ovog treninga uspavljivanja jest ta da dijete lakše prihvaća puno malih promjena nego jednu veliku. Sjedite na stolac pokraj kreveta dok dijete ne zaspi. Sljedeće večeri postavite stolac malo dalje od kreveta. Za dva dana odmaknite ga još malo. Tako se sve više odmičite, sve dok naposljetku više ne sjedite u sobi nego ispred vrata, ali unutar dosega glasa. Koliko će djetetu trebati da samo zaspi, ovisi o vašoj dotadašnjoj bliskosti tijekom večernjeg rituala lijeganja u krevet.

Što bi vam moglo pomoći? Izbjegavajte kontakt očima i ne ohrabrujte dijete da uspostavlja vezu s vama. Najbolje bi bilo da mu čitate uz malu lampu. Uvijek se odmičite od kreveta toliko da dijete to tolerira, a da se pritom ne uznemiri. Ako pak imate osjećaj da dijete započinje igru moći, ubrzajte svoje odmicanje. Važno: intenzivno se mazite s djetetom prije nego ga polegnete u krevet. Tako dobiva porciju bliskosti koju je do sada dobivalo tijekom uspavljivanja.

Moguće zamke: Ne gubite iz vida svoj cilj. U primjeni ove tehnike postoji opasnost da zapnete u jednom položaju. Može se dogoditi da dijete protestira kada napustite sobu. Stoga ''stražarite'' još nekoliko večeri ispred (odškrinutih) vrata. Nakon toga budite u blizini vrata da dijete vidi da ste tu.

Metoda njihala

Kada ta metoda ima smisla? Ne možete trpjeti kada dijete plače, a ipak imate osjećaj da je posve sposobno samo zaspati. I odlučni ste da mu u tome pomognete.

Kako postupiti? Nakon večernjeg rituala polegnite svoje dijete budno u krevet. Objasnite mu da ćete sada izaći, ali ostati u blizini, i da sada treba ostati ležati. Odaberite neku rečenicu za laku noć (''A sada spavamo'', "Sada će moje malo zlato zaspati'' i sl.) i potom odlučno napustite sobu. Ako dijete ustane, glasno protestira ili plače, vratite se natrag, ponovno ga polegnite i ponovite rečenicu. Potom opet izađite. Taj postupak uvijek iznova ponavljajte sve dok dijete ne zaspi.

Što bi vam moglo pomoći? Izbjegavajte kontakt očima s djetetom i pripazite na to da vam glas ostane miran. Vaše se dijete treba dosađivati i - zaspati. Važno je da se ništa ne mijenja - ni vaš glas ni vaše ponašanje. Čim postanete nervozni, ta će napetost prijeći na dijete i neće se smiriti.

Moguće zamke: Ovo je metoda doduše uspješna, ali može dugo trajati dok se ne dođe do uspjeha. Zato postoji opasnost da reagirate nestrpljivo i nervozno. Jer možda ćete spavati manje nego ikada dosad. Pokušajte se stoga izmjenjivati sa svojim partnerom. Ili si omogućite malo sna preko dana.

Ferberova metoda*

Kada ta metoda ima smisla? Imate osjećaj da ste već sve isprobali. Večernje uspavljivanje prer? slo je u sukob, zbog kojeg ste nesretni i vi i dijete. Dijete nije puno mlađe od dvije godine - a vi ste u stalnom kontaktu sa svojim pedijatrom, dječjim psihologom ili laboratorijem za proučavanje poremećaja sna.

Kako postupiti? Nakon poljupca za laku noć napustite sobu. Zaplače li dijete, vratite se nakon 30 sekundi, umirite ga, ali ga ne dižite iz krevetića. Potom opet izađite. Zaplače li dijete ponovno, pričekajte pet minuta prije nego što se vratite u sobu. Ponovno umirite dijete (to neka ne traje duže od dvije, tri minute) i izađite. Ponavljajte to tako, produžujući vrijeme nakon kojeg se vraćate djetetu svaki put za pet minuta. Prvi dan do 15 minuta. Drugi dan započnite s 10 minuta i povećajte na 20. I sve tako dok ne dođete do ritma od 30 minuta. Na njemu i ostanite dok Vaše dijete nakon nekoliko dana ne ''odustane'' i brzo zaspi.

Što bi vam moglo pomoći? Ta metoda može biti naporna. Neka djeca naime plaču dosta dugo, što većina roditelja teško može trpjeti. Najbolje bi bilo da uzmete sat kako biste zna li kada opet smijete otići do djeteta, ali neka to nikako ne bude kuhinjski sat da ne bi smetao djetetu prilikom uspavljivanja. Ne ulazite više u sobu kada primijetite da se dijete umirilo. Vaša bi ga pojava mogla potaknuti da opet plače iz protesta.

Moguće zamke: Morate biti jako odlučni, postoji opasnost da brzo odustanete. Zato se određenim danima izmjenjujte sa svojim partnerom. Odgajate li dijete sami, pobrinite se za to da vam je netko pri ruci ili da je dostupan preko telefona, te da ta osoba pruži potrebnu pomoć. To mogu biti vaša majka, neka prijateljica ili susjeda.

*) nazvana je po svome ''izumitelju'', američkom pedijatru dr. Richardu Ferberu

Foto: Profimedia