Eto tako, ja svestrana mlada djevojka, predodređena da što bolje prođem s karijerom, u svojoj sam 19.godini zatrudnjela. Otac je stariji dečko koji ima posao i puno razumijevanja i ljubavi. Sada, u 5.tjednu trudnoće pitam se što je ispravno. Zapravo i ne pitam se. Osjećam golemu ljubav prema tom biću i sam pomisao na abortus i suze mi izviru. Nekako, nisam tako "hladna" da bih se mogla odreći tog bića zbog trenutnog započinjanja karijere. Humanitarka sam, a djeca su mi puni blagoslov. Problem su očekivanja drugih ljudi, posebice obitelji. Baka je rodila u 18., mama mene u 21. godini.. i od mene se očekuje da napravim nešto od sebe i od života. Što sada? Želim samo pozitivne riječi, jer mi je i ovako stresno. Kako izvući bolji kraj?