Lijep pozdrav svima!
Da skratim pricu koliko je to moguce.. imam 19 godina, u vezi sam dvije i pol godine, zivimo zajedno godinu dana, on ima 25. Radimo oboje, sami smo u stanu, ne raste nam novac na drvetu ali i ne fali nam nista. Jako nam je lijepo i nedavno smo odlucili raditi na bebi.. ovaj mjesec je bio treci ciklus pokusavanja, pa cemo za kojih tjedan dana vidjeti dali je bilo uspjesno ili ne. Mene muci sljedece (to isto on sve zna, naravno): prije tri godine ostala sam trudna i pod prisilom roditelja isla na pobacaj (nikad necu prezaliti), nakon toga imala cistu na jajniku koja je valjda nestala sama od sebe, prebolila HPV i klamidiju (koliko je to uopce moguce preboljeti?!). Nazalost sve navedeno vodi do neplodnosti.. nisam isla na nikakve testove jer ne postoje testovi za plodnost osim pokusavanja pa tek onda razni pregledi ako ne ide, ali prema nekim 'simptomima' i osjecaju, rekla bih da ovulaciju imam redovno, no mozda se i varam. Glavni problem je u tome sto zivimo u inostranstvu i ne pricam najbolje jezik koji se prica ovdje, a vjerujem i da su pregledi takve prirode vrlo skupi. Zanima me, vrijedi li pokusavati i dalje ili da odem na generalni pregled kada dodjem kuci u Hrv? Pored svega, pusac sam i pijem par kava dnevno, znam da to steti plodnosti ali bez toga bih bila neopisivo nervozna a to skodi jos vise. Dali da probam neke tablete/cajeve, bilo sta sto navodno pomaze zacecu? I naravno ono sto muci vecinu, samo o tome razmisljam i nadam se svaki put da cemo uspjeti, ne znam kako prestati razmisljati i opustiti se, cak sam nedavno postala tetka i sve teze mi pada pomisao da mozda necu moci postati majka prirodnim putem...
Bila bih zahvalna na Vasem misljenju.. hvala!