Stranica 1 od 2 12 ZadnjeZadnje
Pokazujem rezultate 1 do 10 od 17
  1. #1
    Početnik
    Datum registracije
    29-09-13
    Starost
    34
    Poruka
    1

    Sve što želim je, biti majka!

    danas sam doživjela psihički slom..i sad želim dušu još jednom izjadati, jer kažu da je bolje razg sa strancima nego svojima, i na k... mi ide ona rečenica; bit će bolje, smiri se, nisi jedina.
    29.god ću napuniti za 3.mj. no to i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da nikada neću moći imati dijete barem jedno, da nikad neću osjetiti trudnoći....i danas nakon god. dana uzastopnog pokušaja shvatila sam da ću imati problema iako sam ih već i prije znala al sam ih ignorirala jer mi nije bilo važno tada...danas kad sam dobila mng cijeli svijet mi se srušio, od plača sam se tresla, a suza sam isplakala da više ne mogu, možda će biti čudno ali imala sam osjećaj kao da sam izgubila dijete, kao da sam imala spontani pobačaj...ali mislim da me nitko neće razumijeti, da se smirim teško je, da ne razm o tome još teže...svi su mi govorili da je to još rano za razm o neplodnosti, da i neki zdravi parovi pokušavaju 2-3god. ali ne tješi me ta činjenica...toliko žena uzimaju trudnoću zdravo za gotovo, toliko žena nema pojma kakav je osjećaj biti neplodan...ne mogu više gledati reklame gdje su djeca, danas jedine misli su mi; pa što me to drži na životu, nemam sreće ni u poslu, a sada još jedna moja želja neće biti ostvarena....i jedini razlog je moj muž, kojeg volim, ali nije dovoljno da me ispuni...osjećam se prazno, usamljeno...nisam se pomakla ni cm. sve što želim je imati svoje dijete, dijete koje ću voljeti više od sebe, dijete koje će me ispuniti, ispuniti moju prazninu i posao...zar je to tako previše za tražiti????!!! želim imati svoju obitelj, fala bogu Bog mi je podario divnog čovjeka kojeg cijenim i poštujem, a i on mene, što prije nisam imala....no sad nakon 7god uživanja sa njime osjećam da nešto fali, nedostaje...naše dijete! ne tražim da bude ni cura ni dečko, svejedno mi je, imam oba imena već spremna...dok pišem vam, suze mi lice kvasi, želim samo da je živo i zdravo, čak me nije briga koliko će porod boljeti, a znam da će biti jako, samo želim čuti riječi; da trudni ste, čestitam i otkucaje srca...ne želim da mi dajete savjete, niti sažaljenje, niti bilo što drugo, ovo sam napisala zbog sebe, jer želim dušu isprazniti do kraja...

    nitko ne zna kako mi je i što prolazim...koliko sam teško i bolno djetinjstvo imala, koliko malo ljubavi i pažnje i sada kada želim imati nešto svoje, kada znam što je ljubav...ne mogu! jedina opcija mi preostaje, jer mi se više nedam boriti se ubiti, riješiti se svih muka, da znam da je to najlakšiji izbor, svjesna sam,ali opet ne mogu, ne mogu jer znam da moj muž neće moći bez mene, da ću i njegov život upropastiti, jer ako ću povući nekog, onda ću povući sebe.

  2. #2
    Početnik
    Datum registracije
    30-09-13
    Poruka
    2
    -koliko dugo još moram čekati da postanem majka (barem okvirno)
    -koliko još testova na trudnoću moram napraviti, molit sve molitve koje znam dok čekam rezultat, buljiti u njih cijeli dan, okretati ih, proučavati, slikati, povećavati, gledati pod prozorom, pod svjetlom, zažmirit na jedno oko pa na drugo, onda gledati slike onih pozitivnih kad sam prvi put bila trudna i imala spontani
    -koliko još temperatura moram izmjerit ujutro, čekati da toplomjer pišti, palit svjetlo, gledat kolika je temp, tražit mobitel da upišem temp u graf
    -koliko još puta moram čekati kod dr-a sa zatočena u čekaonici sa 20 trudnica koje se glade po trbuhu, pričaju o tjednima, spolovima i mučninama
    -koliko još uputnica i recepata, nalaza i lijekova moram podići (i popiti)
    -koliko će trajati da mi nađu pravu kombinaciju lijekova koja će napravit i najmanju pozitivnu promjenu na bolje
    -koliko ću još puta hodati do doma zdravlja, skidati se, popeti na stol, čekati da se upali ekran i gledati ima li folikula, cisti ili žutog tijela
    -koliko ću još papira skupit u svoj fascikl s nalazima
    -koliko ću puta još morati slušati kao me moj doktor tješi i govori mi pozitivne primjere
    -koliko ću još puta vidjeti nove trudnice koje su tek saznale da su trudne koje izlaze iz ordinacije i zbunjene zovu muževe/dečke
    -koliko puta ću još moliti muža da napravi jednu jedinu pretragu koju ima
    -koliko ću mu još puta prijetiti da ću podrapati i pobacati papire i tablete u wc školjku, pakirati kofer kad se skupa s njim nađem ispred zida, dignuti ruke od svega a u sebi i dalje znati da nije on kriv i da ne zna uvijek kako bi se nosio sa mnom u takvom stanju
    -koliko ćemo još puta skupljati zadnje novce i štediti na najosnovnijem da skupimo novce za put u ZG i na putu do kuće šutiti jedan od drugoga, dok će on gledati u cestu, a ja se pravit da spavam
    -koliko ću još puta čekati bus ispred bolnice sa negativnim nalazima u fasciklu, sjesti do prozora i malo-malo pogledavat u nalaz kao da će se nekim čudom promjeniti, pa opet tupo gledati kroz prozor do stana
    -koliko ću još puta morati okretati glavu od trudnica, trgovina s dječjom opremom, dječje robice, prebacivati program na tv-u, poskrivećki gledati drugim ženama u trbuhe, izbjegavat police sa pelenama i dudama
    -koliko ću još čekati da vidim neki broj beta hcg hormona veći od 1, pa opet strahovati da se pravilno dupla, da čujem srce i živjeti za svaki idući uzv
    -koliko ću još puta reći mm-u da vidim drugu crtu na testu, al ovaj put stvarno, a na kraju dana mu jecati na ramenu
    -koliko ću još noći molit iz sveg srca, iz sve duše, iz same srži cijelog svog postojanja, razgovarati i pregovarati sa Bogom, tiho plakati da ne probudim muža, okretati jastuk na drugu stanu jer je cijeli mokar od suza
    -koliko ću se još puta satima preispitavati jesam li kome, zašto i kako nešto strašno loše rekla ili napravila da mi se ovo događa
    -koliko ću još dana izbrojati
    -koliko će me još puta u ljekarni s druge strane šaltera čudno gledati i misliti što će mi toliko testova
    -koliko ću još puta žarko željeti da mi bude muka i da povraćam
    -koliko ću još puta spuštat glavu i gledati u pod kad nas pitaju imamo li djece
    -koliko će me još puta proći jeza cijelim tijelom kad mi netko kaže "moram ti nešto reći"
    -koliko ću puta strepiti od ručka kod svekrve ili mojih da mi ne bi rekli da je šogorica ili sestra trudna i hoće li mi one ili ja sama sebi ikad oprostiti što sam progutala ogromnu knedlu u grlu prije nego sam čestitala, možda se i rasplakala
    -koliko ću još nakupovati stvari za drugu djecu umjesto svoje
    -koliko ću se još puta ukopati na mjestu i zuriti u poznanice i sebi u bradu mrmljati "evo i ona je trudna"
    -koliko dugo će mi još moja vjenčana kuma šutit da je trudna jer ne zna kako bi mi rekla
    -koliko će još puta muž automatski pogledati u mene kad netko objavi trudnoću i na kavi ispod stola mi držati ruku dok nas trudni par dolazi pozdraviti
    -koliko ću se još nagledati tuđih slika s ultrazvuka gdje beba maše rukicama i nogicama
    -koliko ću još puta sjedit na balkonu i gledat u tuđu djecu na igralištu i poskrivećki brisati suze
    -koliko ću puta u razgovoru s nekim pomisliti kako sam si bliža s curama s foruma koje imaju iste probleme kao ja, a veliku većinu njih u životu nikad nisam ni vidjela ni čula
    -koliko ću još puta okrenuti očima kad čujem da se trudnice žale na kile, strije i nesanicu
    -koliko ću još puta preispitivati odluke nepoznatih roditelja tuđe djece i onda se zakleti da ja nikad neću biti takva
    -koliko će još tuđe djece sjediti u mom krilu
    -koliko ću još puta imati promjene rapoloženja
    -koliko ću se još puta lažno nasmijati i odgovoriti da nisam još trudna, našaliti se sa kilama kao muž dobro kuha i ljudima koji pitaju to famozno -što čekate- u sebi psovati sve redom
    -koliko će mi se još puta svijet zaustavit na sekundu kad vidim tatu kako skreće pogled u stranu kad pričamo o ovome, i mamu kako odlazi kao nešto obavit u kuhinju da bi se zapravo išla smiriti i obrisat suze
    -koliko ću ja još puta biti bijesna na svoje tijelo, i na sebe jer ne mogu zaustaviti suze u javnosti
    -koliko ću se još puta pitati kako je to biti mama i hoću li to ikad biti
    -koliko ću se još priča o opuštanju naslušati i o parovima kojima su doktori rekli da nikad neće imati djece, pa eto, i koliko ih je posvojilo pa sami ostali trudni
    -koliko će nas to još sve skupa koštati
    -koliko ćemo još puta raditi na gradilištu, a svekar hodati kroz kuću i govoriti kako "treba napunit te dječje sobe"
    -koliko ću još puta jedva dočekati da zaključam stan i srušim na pod s druge strane vrata i plačem satima -koliko ću još puta pitati KOLIKO?!!

  3. #3
    Početnik
    Datum registracije
    01-11-13
    Poruka
    1

    Procitati!

    Drage moje....nikada nisam bila na ovakvim forumima...mislim, jesam citala, ali ne i pisala...A sada zelim podijeliti ovo sa Vama i da vam dan nadu !!!!! Imam 39 godina i zeljeli smo dijete , ali doktori su bili pesimisticni. Operacija policisticnih jajnika, endometrioza, jajovodi zacepljeni, miomi na materici, FSH 28 !!!!!...Jos tome dodaju moje godine i eto...To je bilo ovag proslog augusta i rekose- nema sanse !! Kazem doktoru , idemo onda na umjetnu...njegovo odgovor je bio " nisam siguran da ce i to moci...imate u Pragu kliniku a gore mozete naci i surogat majku " .....Plac, jecanje, booooooooooooollll......Smirivali su me a meni se svijet srusio....Zivim u inostranstvu i doslo je vrijeme da se vratim sa odmora iz rodne zemlje u inostranstvo i pred put kupim caj MACINA TRAVA , caj u Sarajevu koji sam nasla u biljnoj apoteci i svi ga fale GINOMIX i cula sam da VRUTAK snizava FSH pa pored dva caja uzela sam kapi od vrutka...i put pod noge...Pila to 15 dana( kao sumanuta, samo pravila cajeve i naljevala se ) i citam kao treba prestati kad je ovulacija.....i ja u septembru nedobijem menzes..."predklimaks, poremeceni mi hormoni, opet mi je izostalo"...tako ja mislim i ja nista....U desetom mjesecu opet ne dobijem i kazem muzu da idemo kod doktora da mi da tablete da dobijem ( jer sam imala taj problem u maju) ...Mi kod dr. ,ultrazvuk - TRUDNOCA 7 sedmica !!!! Drage moje, ne gubite nadu nikada !!! Vidite da je moguce!!! Jos smo u shoku ja i muz ..samo da bog da da iznesem uspjesno do kraja i da je zivo i zdravo . Veliki pozdrav vam saljem !

  4. #4
    Početnik
    Datum registracije
    25-11-13
    Poruka
    1
    Drage devojke, zelim da vam kazem da vas potpuno razumem, jer sam prosla kroz sve o cemu pricate. Osecaj da vise nemas razloga da ustanes iz kreveta, jer znas da si pokusala apsolitno sve i da vise nista ne moze da ti pruzi nadu da ce doci trenutak kada ces uzeti svoju bebicu u ruke. Posle 12 godina bezuspesnog pokusavanja i svakakvih iskusenja, i moj brak je vec bio na ivici ponora. Secam se da sam sa bratom pricala da ne znam vise sta da radim i kako da pronadjem smisao zivotu bez deteta, jer od kako znam za sebe najveca zelja mi je bila da imam svoju porodicu. Nista drugo mi nije imalo smisla. Razmisljala sam i o usvajanju, ali sam shvatila da bi time samo lagala samu sebe, jer nisa zelela da cuvam tudje dete (koliko god to grozno zvucalo) zelea sam svoje, zelela sam trudnocu, porodjaj, dojenje bebe, uporedjivanje na koga lici, celu pricu. Nakon 12 godina i jos jedne neuspele VIF, sam konacno rekla muzu - ok, mi vise nemamo novca za novu vantelesnu... ovo je kraj... vise ni b o bebi necu da cujem i od sada ako me neko pita zasto nemamo dece recicu mu da mrzimo decu i da ih zato nemamo, pa neka misle sta im je volja. Svakodnevno sam razmisljala o tome sta bi to moglo biti sto bi me nateralo da svakog jutra ustanem iz kreveta, do kraja mog zivota. Sta je to sto ce mu dati smisao. Nista mi nije padalo na pamet. To je bilo u prolece 2009 godine. Pocetkom leta, u junu te godine, dosla mi je kuma, koja inace zivi u inostranstvu, i ja sam resila da se nas dve malo izludujemo kako odavno nismo, jer sam se stalno cuvala od alkohola, cigareta, voznje motorom i sl... sve pod izgovorom 'mozda sam ovog meseca konacno trudna'. U svemu tome ja naravno nisam ni primetila da mi kasni i kada mi je kuma rekla da misli da je u drugom stanju, ja shvatim da sam trebala dobiti pre nekoliko dana. Medjutim ni na kraj pameti mi nije bilo da sam u drugom stanju, jer me je stomak boluckao kao da ce mi svakog trenutka krenuti. Znam da sam joj rekla da je to sigurno zbog silnih hormona kojima su me kljukali zbog VIF i da sam sada verovatno uletela u hormonalni poremecaj.... Medjutim nedelju dna kasnije, jos uvek se nista nije desavalo i ja odlucim da uradim test. Prvi put u zivotu test je bio pozitivan i osam meseci kasnije, ja sam rodila preslatku mrvicu, moju prvu pravu bebu devojcicu. Naravno ni trudnoca nije bila idealna, strepela sam svaki dan da cu je mozda izgubiti i dok je nisam imala u svom narucju nisam bila mirna. Nakon porodjaja sam pitala doktora, koji mi je nekoliko godina ranije konstatovao da su mi jajovodi neprohodni i da nema sanse da prirodnim putem ostanem u drugom stanju, kako ovo objasnjava, on je samo slegnuo ramenima i rekao da se cuda ponekad desavaju.... NAkon toga smo, kada je beba imala oko godinu dana poceli da ponovo pokusavamo, ali se ponovo nista nije desavalo i ja pomislim ok, cuda se ne ponavljaju dva puta. Posto sam ja po povratku sa porodiljskog ostala bez posla i pocela privatno sama nesto da radim, brzo smo digli ruke od toga i cak donekle poceli da vodimo racuna da do toga ni slucajno ne dodje. Negde oko nove godine (2013) meni moja dvoipogodisnja devojcica kaze 'mama, znas, imacemo bebu' ja joj na to kazem, nemoj mala da se salis sa takvim stvarima, ako mama sada ostane u drugom stanju propasce mi posao. S druge strane sam bila sigurna da tog meseca to sigurno nismo radili u vreme plodnih dana i bila sam 100% sigurna da nema sanse. Medjutim, nedelju dana nakon toga ja shvatim da mi period ponovo kasni... da vas ne smaram ponovo detaljima, epilog price je da sada imam jos jednu devojcicu od tri meseca i da se jos uvek ponekad ustinem za ruku, da slucajno ne sanjam. Obzirom da niko nema objasnjenje kako sam ostala u drugom stanju posle dijagnoza koje sam imala, ne znam sta da vam kazem kao savet, osim da me je ovo iskustvo naucilo da se stvari desavaju onda kada im je to namenjeno i da nema svrhe forsirati bilo sta. Naravno ne treba sedeti skrstenih ruku, ali ne treba ni gubiti glavu i preterivati. Probajte da malo uzivate u zivotu, da se opustite i radite stvari koje ste sebi uskratili... mozda je to nekakav lek, ne znam. NAdam se samo da vam je moja prica donekle dala nadu. Cuda se ponekad i ponavljaju .

  5. #5
    Početnik
    Datum registracije
    30-01-14
    Starost
    49
    Poruka
    2
    Draga Jeja...oci sam isplakala citajuci tvoje rijeci...

    toliko puta sam se tako i sama osjecala...
    a sada, napokon je uz nas nase malo zlato - godinu dana star, zlatni djecak

    ja vec imam 44 godine, ali je sve islo prirodno, trudnoca uredna, on veseo i, Bogu hvala, zdrav

    Bog ti zaista nekad posalje cudo...poslat ce i tebi malog andjela

    zato, molim te, budi strpljiva i blaga prema sebi...moras se paziti jer ces biti necija voljena mama

  6. #6
    Početnik
    Datum registracije
    30-09-13
    Poruka
    2
    Citat Pravi autor: Tina Pogledaj Poruke
    Draga Jeja...oci sam isplakala citajuci tvoje rijeci...

    toliko puta sam se tako i sama osjecala...
    a sada, napokon je uz nas nase malo zlato - godinu dana star, zlatni djecak

    ja vec imam 44 godine, ali je sve islo prirodno, trudnoca uredna, on veseo i, Bogu hvala, zdrav

    Bog ti zaista nekad posalje cudo...poslat ce i tebi malog andjela

    zato, molim te, budi strpljiva i blaga prema sebi...moras se paziti jer ces biti necija voljena mama
    hvala ti..
    mi brojimo još par tjedana do termina.. nakon 13 pokušaja mpo, ostala prirodno trudna.. što je to nego Božje čudo..

  7. #7
    Početnik
    Datum registracije
    09-03-14
    Poruka
    2

    Zelim biti majka!!! 0:)

    Citat Pravi autor: Bubač Pogledaj Poruke
    danas sam doživjela psihički slom..i sad želim dušu još jednom izjadati, jer kažu da je bolje razg sa strancima nego svojima, i na k... mi ide ona rečenica; bit će bolje, smiri se, nisi jedina.
    29.god ću napuniti za 3.mj. no to i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da nikada neću moći imati dijete barem jedno, da nikad neću osjetiti trudnoći....i danas nakon god. dana uzastopnog pokušaja shvatila sam da ću imati problema iako sam ih već i prije znala al sam ih ignorirala jer mi nije bilo važno tada...danas kad sam dobila mng cijeli svijet mi se srušio, od plača sam se tresla, a suza sam isplakala da više ne mogu, možda će biti čudno ali imala sam osjećaj kao da sam izgubila dijete, kao da sam imala spontani pobačaj...ali mislim da me nitko neće razumijeti, da se smirim teško je, da ne razm o tome još teže...svi su mi govorili da je to još rano za razm o neplodnosti, da i neki zdravi parovi pokušavaju 2-3god. ali ne tješi me ta činjenica...toliko žena uzimaju trudnoću zdravo za gotovo, toliko žena nema pojma kakav je osjećaj biti neplodan...ne mogu više gledati reklame gdje su djeca, danas jedine misli su mi; pa što me to drži na životu, nemam sreće ni u poslu, a sada još jedna moja želja neće biti ostvarena....i jedini razlog je moj muž, kojeg volim, ali nije dovoljno da me ispuni...osjećam se prazno, usamljeno...nisam se pomakla ni cm. sve što želim je imati svoje dijete, dijete koje ću voljeti više od sebe, dijete koje će me ispuniti, ispuniti moju prazninu i posao...zar je to tako previše za tražiti????!!! želim imati svoju obitelj, fala bogu Bog mi je podario divnog čovjeka kojeg cijenim i poštujem, a i on mene, što prije nisam imala....no sad nakon 7god uživanja sa njime osjećam da nešto fali, nedostaje...naše dijete! ne tražim da bude ni cura ni dečko, svejedno mi je, imam oba imena već spremna...dok pišem vam, suze mi lice kvasi, želim samo da je živo i zdravo, čak me nije briga koliko će porod boljeti, a znam da će biti jako, samo želim čuti riječi; da trudni ste, čestitam i otkucaje srca...ne želim da mi dajete savjete, niti sažaljenje, niti bilo što drugo, ovo sam napisala zbog sebe, jer želim dušu isprazniti do kraja...

    nitko ne zna kako mi je i što prolazim...koliko sam teško i bolno djetinjstvo imala, koliko malo ljubavi i pažnje i sada kada želim imati nešto svoje, kada znam što je ljubav...ne mogu! jedina opcija mi preostaje, jer mi se više nedam boriti se ubiti, riješiti se svih muka, da znam da je to najlakšiji izbor, svjesna sam,ali opet ne mogu, ne mogu jer znam da moj muž neće moći bez mene, da ću i njegov život upropastiti, jer ako ću povući nekog, onda ću povući sebe.









    Draga Bubač, ne gubi nadu, mila. Pokusaj sa cajevima vrkuta i marulja. Pakira ih tvrtka Suban. Budi uporna i smirena, ne gubi nadu. Imaj vjere. Ne pomisljaj na ružne ishode. U ljekarni ce ti reci kako i kada piti cajeve. Sretno i čuvaj se, mila!

  8. #8
    Početnik
    Datum registracije
    27-05-14
    Starost
    27
    Poruka
    1
    Da Li bitno za trudnocu koliko godina se cuvas pa ne Moze od prvi.put

  9. #9
    Početnik Avatar od korisnika majac
    Datum registracije
    25-03-13
    Starost
    39
    Poruka
    52
    ajme, cure moje koliko vas život iskušava... Sve što bi vam napisala, imam osjećaj, zvuči trivijalno, smiješno i bezveze kad čovjek teško nalazi utjehu. Mene ipak u životu tješi sljedeća pričica: Život je partija karta. Podijele ti karte i moraš se kartat s tim što si dobio. Nekad dobiš dobre karte, nekad loše, a nekad imaš niz partija sa lošim kartama. Ali moraš igrat i čekat dobre karte.
    Cure, samo se strpite da dođu dobre karte... i one će doći.

  10. #10
    Početnik
    Datum registracije
    06-06-14
    Starost
    34
    Poruka
    2
    Draga Bubač.
    Znam kroz sto prolazis jer eto nakon 6.5 godina braka, nakon toliko godina pokusavanja i nadanja mogu se pohvaliti da sam zahvaljujući maticnoj mlijeci u 19 tj trudnoce. Naime moj suprug ima mali broj spermija i slabu pokretljivost, rekli su nam da smo slucaj za umjetnu. Ali nismo odustajali od priodnog puta te smo isprobali maticnu mlijec, znaci cistu ne iz tamo neke ljekarne, nego od pcelara. Nakon 45 dana ostala sam trudna prirodnim putem. Zelim reci da sam u tom trenutku vec izgubila zadnju nadu te mi niti na kraj pameti nije bilo za ocekivati ovo cudo. Istina je kad kazu da c doci kad se najmanje nadas. Zelim ti svu srecu i da ti se ostvari ono sto najvise zelis!
    Pozz

Pravila poruka

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •