Eh, taj crni utorak. Trenutno se osjećam kao da sam pala na guzu sa jedno 5 m visine... Zašto - pojasnim uskoro!

Današnji trening odrađen kao i svi prije njega, i baš komentirala sa Dubravkom kako nam je vrijeme brzo prošlo - još se samo sljedeći tjedan družimo u Murad centru. Ajme, što se više bliži kraj osjećam koliko će mi faliti sve to skupa - prešlo mi je u naviku 2 puta tjedno ići u Centar, biti dočekana uz osmijeh mladih dama na recepciji i nakon te početne divne dobrodošlice preznojiti se i izbaciti svu negativu iz sebe! A što ću kad sljedeći tjedan to završi? Na mužu vježbat karate udarce? Ma neeeeeeeeeee, ne smijem.. Ipak je od dvometraš, sumnjam da bi moje ispade podnosio bez reakcije :D

Nema veze, već imam dogovoren odlazak na kružni trening sa prijateljicom. I to u Gorici, gdje živim. Ali sam sigurna, da svaki put kad prođem pored Sheratona (Murad centar je smješten unutar Sheratona) sjetit ću se svih trenutaka tamo provedenih. Onih teških početaka, i ovog divnog finala koji je tek predamnom.

A sad - moj pad. Ili se barem tako osjećam. Kao da sam roknula. Vagala se danas. Dobila 80 dkg :(
Totalno razočarenje, iako, mengu sam dobila prije 3 dana, i osjećam se nekako bumbasto, opet mi se voda počela nakupljati.
I sve si mislim - a išlo mi je tako dobro. Nisam griješila (prehrambeni grijeh - najteži grijeh trenutno, hihih) uopće, kretala se svaki tjedan kao i do sada, pa mi na koji trenutak uopće nije bilo jasno što se desilo. Jedino moguće objašnjenje bi mi eto bilo to što sam mengu dobila, jer i prije bi u tih tjedan dana se osjećala kao balon. Grozan osjećaj, vjerujte mi.

PMS me još uvijek šora sve u 16, ali se nadam do kraja tjedna doći k sebi, i prestati bez ikakvog razloga biti ljuta na polovicu kugle zemaljske!

Dubravka je komentirala da joj danas izgledam umorno. Vjerujete mi, iako sam budna od pola 7, osjećaj umora me nije svladao (barem ne do te mjere da bih si ja to priznala) dok na povratku iz Murada u busu u smjeru Gorice nisam zaspala dvaput!

Ooooooolo, da! Krepana sam :D

Polako se spremam, krevetić mi je trenutno jedino na pameti!
Ali valja još malog švrću mog uspavat, a mladi gospodin ne dijeli moje mišljenje da je 21:00 idealno vrijeme za odmor!
Počeo je lumpati do negdje 23:00, i ne znam što će me večeras držati da izdržim do tada, ali moram!

Što se mora - nije teško!

Sve vas lijepo pozdravljam, idem sanjati onu divnu pedikuricu koju imam dogoorenu za sljedeći tjedan u Muradu!
Stvarno nas maze, divni su :)

Noćka,


Alex