Roditelji.hr – Portal za roditelje, djecu i obitelj - Obiteljski portal: 5 zabluda o odgoju djeteta

5 zabluda o odgoju djeteta
================================================================================
Ema Klubičko on 03/07/2010 12:38:00
 
Odgoj djece sam je po sebi zahtjevan zadatak. Većina roditelja često se u tom
zadatku "spotiče" na neke vrlo česte zablude koje mogu znatno pridonijeti da
se u svojoj ulozi osjećaju zbunjeno, bespomoćno i neprimjereno, što negativno
utječe na kvalitetu obiteljskog života. Roditelji vrlo često nisu svjesni
koliko ih te zablude "odvlače" s ispravnog puta odgoja njihova djeteta. Prvi
korak u nošenju s njima svakako je njihovo prepoznavanje. Donosimo neke od
učestalijih zabluda i savjetujemo što učiniti.
1. ZABLUDA
DOBRA SE DJECA NIKAD NE PONAŠAJU \'ZLOčESTO\'
Bez obzira na to koliko se roditelj posveti svojemu djetetu ili uloži truda u
odgoj, SVAKO će se dijete, u nekom trenutku svojeg odrastanja ponašati
neprihvatljivo, bit će nesuradljivo, učinit će neku pogrešku, doživjet će
napadaj bijesa, neutješno će plakati... To je sastavni dio procesa dječjeg
odrastanja, normalno testiranje postavljenih granica ponašanja. Neprihvatljivo
ponašanje koje je djetetova okolina više nego spremna etiketirati "zločestim"
pojavljuje se u svakom razdoblju djetetova razvoja, ali najčešće u doba kad
se dijete osamostaljuje, počinje istraživati svijet oko sebe i ispitivati
granice koje mu ta okolina (više ili manje uspješno) postavlja. Obično se to
događa tijekom 2. i 3. godine života, te poslije, u starijoj predškolskoj
dobi.
Što učiniti?
Djetetu je važno pokazati njegove dobre strane, ono treba ljubav i pohvalu
kako bi razvilo pozitivnu sliku o sebi, samosvijest, samopoštovanje i
samopouzdanje, te kako ne bi razvilo negativne obrasce ponašanja i
doživljavanja. Dajte djetetu do znanja da je njegovo pojedino ponašanje
neprihvatljivo: umjesto: "ti si zločest jer trčiš uokolo", recite: "ne sviđa
mi se kad te moram hvatati da te obučem, a žurimo se u vrtić". Stalno
obraćanje pozornosti samo na "zločesto" ponašanje dovodi do češćeg
ponavljanja takvog ponašanja jer djetetu pokazuje da roditelj na njega obraća
pozornost samo kad je "zločesto". Ne zaboravite postaviti odlučnu granicu ako
se dijete ponaša na stvarno neprihvatljiv način, jer jedino će tako uspjeti
naučiti da za takvo ponašanje postoje i posljedice.
2. zabluda
DOBAR RODITELJ NIKAD NE IZGUBI žIVCE ZBOG DJETETA
Čak i najsmireniji i najopušteniji roditelj u odgoju djeteta katkad "izgubi
živce" te poviče na dijete. Bez obzira na to koliko snažno roditelj voli
dijete, ono će nebrojeno puta iskušavati roditeljsko strpljenje, ne bi li
privuklo više roditeljske pozornosti. Bitno je zapamtiti da je normalno da sva
djeca imaju svoje "zločeste", odnosno teže podnošljive trenutke, te da u
takvim trenucima roditelji mogu izgubiti strpljenje i povikati na dijete.
Gubitak roditeljskog strpljenja i kontrole nad situacijom ne podrazumijeva i
fizičko kažnjavanje djeteta, jer prema djeci se treba odnositi s poštovanjem,
ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Fizičko kažnjavanje dijete uči
strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je u redu tući nekog koga
volimo, te ga uči da bude nasilno i slabe samokontrole.
Što učiniti? Normalno je i očekivano katkad izgubiti svoje strpljenje prema
djetetu te povikati na njega, ali to ipak nije produktivno. Naučite više o
svojem djetetu, dajte si vremena da naučite neke nove vještine kontrole
svojega bijesa ili neke zgodne te lako primjenjive "cake" koje će vam znatno
olakšati roditeljski život i ulogu. Sve to može pomoći da ti "ljuti trenuci"
postanu rjeđi i manje intenzivni.
3. ZABLUDA
DIJETE NE ZNA SAMO PREPOZNATI SVOJE POTREBE
Ovu zabludu najslikovitije možemo opisati na primjeru hranjenja. Iako sva
djeca vrlo rano nauče prepoznavati što im njihovo tijelo poručuje (npr. da su
sita) i nastoje to dati do znanja, roditelji (pre)često odlučuju ignorirati
što im dijete želi poručiti. Tjeranje djeteta da jede kada mu njegovo tijelo
vrlo jasno govori da je sito odašilje poruku "nije važno ono što tebi tvoje
tijelo govori ili ono što ti osjećaš, važno je ono što ja mislim da je ili
nije tebi potrebno, jer ja bolje poznajem tvoje potrebe i osjećaje". Takav
način odgoja ozbiljno utječe na razvoj djetetova samopoštovanja i poznavanja
samoga sebe, što u adolescentnoj dobi stvara dobru osnovu za odbijanje
ozbiljnijih prijetnji (neželjeni spolni odnosi, konzumacija alkohola ili droga,
autodestruktivno ponašanje, poremećaji prehrane...)
Što učiniti? Dijete najbolje zna prepoznati svoje potrebe i na sebi svojstven
način to pokušava poručiti odraslima o kojima ovisi. Dijete zna kad je
žedno, kad gladno, kad mu je hladno, kad je umorno, kad je puno energije, kad
je preuzbuđeno, kad bi bilo samo, a kad bi se družilo i igralo... Izbjegavajte
prisiljavanje, prigovaranje, podmićivanje, preklinjanje i slično, jer bi se
uskoro sve moglo pretvoriti u borbu za moć. Ponudite djetetu izbor, ograničen
realnim mogućnostima ("Želiš li pola jabuke ili cijelu? Ako nisi gladan sad,
možeš jesti i poslije."); starijem djetetu povećavajte odgovornost u
donošenju odluka vezanih uz vlastite potrebe. Pokušajte ne biti previše
zabrinuti u vezi sa zadovoljavanjem djetetovih potreba.
4. ZABLUDA
DJECA SU BESPOMOćNA I SVE IM TREBA OLAKŠATI
Osim ljubavi i pažnje, djeci su za zdrav psihički razvoj potrebni i
svakodnevni mali problemi, frustracije pomoću kojih će naučiti kako
svladavati prepreke u životu, kako postići ono što žele, kako se nositi sami
sa sobom kad nije po njihovom, kako u zadovoljavanju svojih potreba uzeti u
obzir druge ljude... Ako roditelji dijete pretjerano zaštićuju, ako
zadovoljavaju svaku njegovu potrebu i u potpunosti izbjegavaju svaku mogućnost
da njihovo dijete doživi "neugodnije" emocije, oduzimaju mu važne i vrlo
vrijedne prigode da nešto nauči. U najboljoj namjeri da zaštite svoje dijete
od nevolja sputavaju mu normalan psihički razvoj osobnosti i otežavaju mu da
se na odgovarajući način pripremi za svijet odraslih. Pretjerano
zaštićivanje i (ne)postavljanje granica može početi vrlo rano, još od
vremena kad dijete počne puzati.
Što učiniti? Uloga je roditelja poduprijeti svoje dijete i ponuditi mu ideje
koje bi mu trebale pomoći da se nosi s doživljenom frustracijom, a ne
preuzimanje tih frustracija na sebe. Zapamtite, iz frustracije se raste.
Također, roditelji često nisu svjesni koliko je njihovo dijete stvarno
sposobno i nije bespomoćno, pa tako umjesto njega rade neke stvari koje može i
ono samo napraviti. Pustite dijete da nešto napravi samo, pogotovo ako to samo
traži, npr. da samo dohvati pekmez iz hladnjaka ili omiljenu slikovnicu s
police.
5. ZABLUDA
RODITELJI MORAJU IMATI RJEŠENJE ZA SVE PROBLEME
Na svijetu ne postoji "savršen" roditelj koji zna odgovore na sva pitanja. Ne
opterećujte se time da trebate znati SVE vezano uz djetetov odgoj. Ne postoji
jedan "ispravan" način odgoja ili stil roditeljstva koji pristaje ama baš
svakom djetetu, već roditelji trebaju što više poznavati i pokušati
razumjeti svoje dijete te prilagoditi odgojne metode njegovim jedinstvenim
crtama osobnosti, prednostima i slabijim točkama. Svaki roditelj na odgojnom
putu svojega djeteta čini pogreške i uči iz vlastita iskustva, jer pogreške
su loše samo kad se stalno ponavljaju. Svi roditelji trebaju potporu (sebe
samih i drugih ljudi), razumijevanje, upornost, energiju, znanje, kreativnost i
strpljenje.
Što učiniti? Od sebe kao roditelja imajte razumna očekivanja, ne nastojte
biti "super-roditelj". Imajte pouzdanja u ono što znate. U redu je priznati da
nešto ne znate; potražite savjet, informirajte se, tražite potporu obitelji,
prijatelja, stručnjaka... Ne zaboravite, traženje potpore i pomoći pozitivna
je stvar, a ne znak bespomoćnosti. Čestitajte sami sebi na dobro "odrađenom"
poslu. Prihvatite da će sigurno postojati situacije koje ćete (gledajući
unatrag) idući put drugačije ili jednostavnije riješiti. Ne budite prestrogi
prema sebi, prihvatite da djetetov odgoj ima posve normalne te očekivane uspone
i padove.
Napisala: Ana Plazonić Fabian, profesorica psihologije