Srce mi je prepuno radosti ove nedjelje, nedjelje Brunine prve pričesti. Još vidim pjegavo lišce moga nećaka kako izviruje iz zadnjeg reda i sreću kojom mi je natjerao suze u oči, a to je bio samo početak moje emotivne nedjelje. Bili vjerski opredijeljeni ili ne, teško je ostati ravnodušan na bijelu kolonu malenih ljudi koji s najvećom dozom ozbiljnosti koračaju put oltara srčano pjevajući tek naučene pjesme. Simbolika toga dana ostavlja dubok trag na roditeljskim srcima, a osobito novčanicima.



Teško je oteti se dojmu preuveličavanja i rasipanja novca osobito uzevši u obzir činjenicu da ni sama nisam daleko od te tužne istine, istine materijalističkog društva. To je jedan veliki lobi zagovornika isključivo nove odjeće za specijalne prilike, skupocjenih poklona za prvopričesnike i slavlja koja se pretvaraju u manje ili veće svadbene svečanosti slijedeći pomodne trendove restoranskih veselica. Završeci istih obično su obilježeni prolomom suza budući da prvopričesnici imaju čvrsto uvjerenje da su novčani darovi u njihovom vlasništvu, za razliku od roditelja čija su uvjerenja o vlasništvu nad istim novcem podijeljena temeljem konačnih, često i peteroznamenkastih cifri koje ostaju kao uspomena na svečani čin.



Ipak još uvijek ima i onih poput Brunine mame koja je uz silno uložen trud u prvopričesničke pripreme i nedjeljne mise, zadnjim atomima snage pripremila kućnu veselicu za svog dječaka. Teško je riječima dočarati moje divljenje prema mami koja nije uložila u novu haljinu već u novi stolnjak i bijele tanjure sa zelenim cvijetom. I nije joj bila potrebna nova haljina jer i u staroj je blistala poput holivudske zvijezde, srca prepunog ponosa i ljubavi. Umjesto novih cipela izbor je pao na svečano uređenje stola kojeg su krasile predivne zeleno-bijele cvjetne košarice i ukrasni kamenčići u istom tonu, a sve upotpunjeno sa nekoliko svjećica koje su dale dodatni svečani štih.
Kakva jednostavnost, a kakav glamour! Ako se vizualno može opisati duša, onda se ove nedjelje duša jedne mame preslikala u jednoj sobi. Nema veće ljepote od one koju može stvoriti srce prepuno roditeljske ljubavi. Nema tako lijepog ili skupog mjesta koje bi ljepotom nadmašilo uložen mamin trud.



Možda se sljedeći puta kada se odlučite na veliko prvopričesničko slavlje, sjetite jedne mame koja je, umjesto nove haljine, novih cipela i restorana, izabrala i uredila vlastiti dom kako bi svom djetetu u okviru svojih mogućnosti poklonila najljepši dar, predivnu uspomenu satkanu od bijelo-zelenih detalja.



Pogledajte ostale blogove Jasminke Horvat!