Neuredne bilješke majstora s mora & jezera



Četrnaesti dan

Osim što priroda ovdje ima bujnu maštu, vrlo je darežljiva i gotovo svakodnevno Maka iznenadi nekim lijepim darom. Poslije općenarodne jutarnje terapije ispiranja posljednjih tragova sna jezerom, vedranovci odlaze prema kući, a Mak i ja ostajemo uz vodu. On skakuće malo s krme na pramac, a malo s čamca na čamac. Dok smišljam neki pakleni plan – nije to velika mudrost, i najobičnija šetnja paklena je ako se u djelo provodi pod paskom nebeske žeravice - moja su stopala opet ribicama mamac. Ovoga su puta izmamila još nekog. Između kamenih grdosija od kojih je sazdan mol, izviruje neznani gost. Kako moje pameti nikad dovoljno, posuđujem zrnce mudrosti pametnog telefona. Bez njega sam kao bez gaća, a ovo naše mjestašce pod suncem nije nudistički raj. Google i ja prepoznajemo zmiju, ribaricu, čestu stanovnicu naših rijeka i jezera.



- E, Mak, dođi vidi nešto! Vodena zmijica, i to živa!



Mak žurno napušta brodić i uskače mi ravno u naručje. Pogled mu se penje po kršu i završava daleko u brdima.



- Ej, čovječe, vodena ti zmija ne mrda navrh brda! Tu je, ni metar i pol od tebe, izviruje kod onog kamena, gledaj uz molić – laganim pokretima kažiprsta poravnavam krivudavu putanju Makova pogleda.



- Jeee! Sad je vidim! Zmija!






Mak je na iglama od silne napetosti, ja sam na Googleu gdje grabim novi naramak informacija. Ribarica izviruje sve više. Pogledima je možemo uhvatiti za četvrt tijela i glavu, ali ne i rep. Naša se opažanja slažu s Googleovim. Rekao bih da vreba. U njezinoj se neposrednoj blizini mota jato ribica. Mak i ja nadamo se da ćemo biti srećkovići, svjedoci uspješnog lova jedne ribarice. Ali ribarica se naprasno povlači. Nestaje u kamenu. Mak i ja čekamo da opet izađe. Naše strpljenje ovisno je o milosti sunca. A ono je nemilosrdno. Gmižemo pod kamen stare kuće, našeg najpouzdanijeg zaštitnika.



Poslije podne, ustaljeni raspored. Truckamo se razrovanom magistralom prema Gradcu. Vožnja traje otprilike četiri pjesme TBF-a. Stara stvar, ali novi Makov hit. Bog i Zemljani. Epski boj ljudi i reptila.



- Lete rakete, projektili... A di ste sad, reptili?!



Mak ne samo da pjesmu pjeva, on je proživljava, sva mu krv uzavre. Fantazija, srećom, uvijek ostane u tutaću. Gmazovima oko naše kuće ne prijeti opasnost od istrebljenja.



U Gradcu su svi na nogama. Pokret na plažu masovniji je nego ikad. Tate, mame, djedovi i bake, sestrične, nećaci, braća i sestre, stričevi i tete, gosti s druge planete. Nekako pronalazimo dvadesetak slobodnih kvadrata plaže i zauzimamo ih ne dirajući starosjedioce. Mak mi pokazuje bijelu mrlju na poluotoku Pelješcu.



- E, tata... A jel ono Sjeverni pol?



- Nije, Mak. Pol je malo dalje. Ovdje bi mu bilo prevruće.



Razina mora naglo raste. Ne otapaju se polarne kape nego Mak trenutno ima više rođaka u vodi nego na kopnu. Nedostajemo još samo nas dvojica, posljednji kopneni sisavci. Na vrhu ljestvice popularnosti je igra „torpedo“. Srednja generacija ispaljuje ispruženu dječurliju u starce. Najurnebesniji je iznenadni napad s leđa. Starci su nepotopivi. Djeca su neumorna. Srednja je generacija na izdisaju.



Tražim izlaz iz nezavidne morske situacije. A izlasci koštaju. Sladoled za sve. No trenutno je najvažnije izvući mokru glavu. Pobjeda može biti slatka, ali sladoled je uvijek slađi.



Na povratku kući ista stvar. Puta četiri. Bog i Zemljani. Lete rakete, projektili, a ja sam maka, maka, malo sam maka... Nije problem što mi pjesma izlazi na uši. Nevolja je u tome što iz ušiju nikako da izađe. A Mak stvarno ima puno razumijevanja za moju muku.



- Tata, znam da ti je već dosadna ova pjesma, ali... Pliz, možeš pustiti reptile još jednom, pliiiz?



Kako je samo uviđavan. Potpuno nova vrsta Maka, koja se ispričava između ponavljanja. Svrstat ću ga u razred Repeatilia.



Večer je kao stvorena za ljenčarenje na terasi, pijuckanje i ponavljanje Maku da je dobio posao voditelja odjela održavanja osobne higijene. On bi radije bio konobar. Baksiju toči vino, deksiju isto. Ja baš praznim čašu piva.



- Tata, oćeš i ti još nešto popit?



- Može. Daj i meni donesi malo vina.



Mak nestaje u kuhinji i vraća se s bocom radlera. Toči mi pivski sokić. Ustajem. Kucnuo je čas da mu inspektor oduzme dozvolu za rad.



Pročitajte ostale blogove Denisa Giljevića!