Ponekad imam problem s osviještenim frendicama koje mi zamjeraju što stavljam slike svog jedinca na internet. Ono, pišem blog, pa mi tu i tamo dođe da izbacim nešto na papir, odnosno mrežu. I onda me napadnu da jesam normalan – pa koliko ima pedofila i svi mogu gledat moje dijete u kupaćim gaćicama kako jede slaju

Lok biti gooool, reče mi kroz urlik jedini nasljednik i pritom me s povijalice tvrdim tabančićem precizno i bogami jako okine tamo gdje mi muškarci baš i ne preferiramo takvu vrstu dodira.

Moj (i ne samo moj) Rok Fish Junior I, najljepše je i najbolje dijete na svijetu.

Mališa je bistar, nježan, zločkast, malo razmazit, malo manji nego što se očekivalo i ono što malo muči – još uvijek se istovaruje u pelenu.

Pelena, ona kupovna, je divan izum.

Naročito kad ste usred obilaska Amsterdama, na drugoj platformi Eiffelovog tornja ili pak bilo gdje u Zagrebu a neugodno vam je uletit u kafić apriori drčnom konobaru.

Da parafraziramo jedan sjajan zagrebački grafit - I Pančevo ima dva javna WC-a, ali nećemo sad o tome.

S dugim i toplim danima ljeta, i Roku je sve toplije, pa sve više negoduje kad ga se oblači u prešane i plastificirane i nažalost jako tople plodove pamuka.

Što je rezultiralo uništavanjem jednog tepiha, jer Junior i dalje ne zna kontrolirati nagone poput tromjesečnog pudla koji je slučajno netom popio litru gemišta.

Naravno, kad dođemo na more, stvar se stubokom mijenja, i mališa sad ima pravo određeno vrijeme tumarati hodnicima i terasama držeći se jedino i isključivo za Jollyja, pišu, pimpača, Pišu Trovača ili kako god se već tepa tom najboljem, najvjernijem i najiskrenijem muškarčevu prijatelju.

Problem nastaje kad se napuste odaje kuće u Kukljici u vlasništvu obitelji moje bivše, u koju me pozovu svake godine i u kojoj Rok boravi skoro tri mjeseca godišnje.

Naime, treba li se dijete na plaži kupati golo ili ne – pitanje je sad.

Moja je teorija da bi bilo skroz OK da se mališa tunka ko od majke rođen, ali u nekom užem krugu vršnjaka ili pak kad je s mamom ili samnom na nekoj pustopoljini.

Ali, danas, kad je turizam uzeo maha, taško je naći plažu bez dvadesetak svježe izgorenih furešta koji zauzmu najbolja mjesta u 8 ujutro i ne napuštaju ih do 9 navečer.

Rak kože?

Ma to je za njih izmišljotina američkih farmaceutskih giganata kako bi prodali što više preparata za sunčanje.

Pa tako ne napuštaju plaže ni od 11-6 popodne kad rođenoj djeci mogu ispeć jaje na čelu.

Skup sa špekom.

No way.

Platili su deset dana i deset dana će se pržit.

U tom debilizmu prednjače Slovenci i Srbi. Bez ikakvih primisli, čisto zapažanje.

Jer nevjerojatno je kako te odjednom privlače stvari za koje donedavno nisi ni primjetio da postoje – tipa, kakva ljudi u parku imaju kolica ili kakvu frajer ima maramu za nošenje Juniora...

Dobro, ajde kad je gola ona nejač, do 2 godine, ali druga je stvar kad idioti kraj tebe tjeraju desetogodišnjake da goli mlataraju penisima po plićaku i time tjeraju sitnije ciple na frustracije i ostatak prenapučene plaže na gađenje i zgražanje.

Dajte neku mjeru.

Ponekad imam problem s osviještenim frendicama koje mi zamjeraju što stavljam slike svog jedinca na internet.

Ono, pišem blog, pa mi tu i tamo dođe da izbacim nešto na papir, odnosno mrežu.

I onda me napadnu da jesam normalan – pa koliko ima pedofila i svi mogu gledat moje dijete u kupaćim gaćicama kako jede slaju.

U Italiji tuku ljude koji snimaju svoju djecu na bazenu.

Nekog Čeha prebilo jer je neki tata posumnjao da predugo bulji u pješčanik.

Naša superkvalitetna murija godišnje uhvati po jednog bolesnika koji se pretplati na gledanje zabranjenih kanala, kojeg se na kraju ne osudi jer nam je sudstvo u isto takvoj komi.

Pa zato više ne stavljam Rokove slike na net, iako se borim s mišlju da se ovaj svijet miče u nekom krivom smjeru i da je nama bilo puno ljepše i lakše bit klincima...

Ili možda ne?

Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.